‘Betonski spavači’: Zenica, grad radnika i arhitekata

Kada su počeli sa snimanjem Betonskih spavača, Saša Ban, Maroje Mrduljaš i Nevenka Sablić koji su osmislili ovu dokumentarnu seriju o modernoj arhitekturi u Hrvatskoj i zemljama bivše Jugoslavije, području jedinstvenom po velikom broju napuštenih i neiskorištenih zgrada iz druge polovice 20. stoljeća, nisu mogli zamisliti da će izazvati veliku pažnju ljudi u regionu.

U prvoj sezoni iz 2016. Betonski spavači bavili su se turističkom arhitekturom na Jadranu, u drugoj sezoni iz 2019. projektima koji su bili pokretači modernizacijskih procesa, a u trećoj sezoni iz 2023. godine vezom između arhitekture i središnjih ideja jugoslavenskog socijalističkog sistema gdje su istraživali arhitekturu koja je predstavljala temeljne vrijednosti tadašnjeg društva: federativnost, nesvrstanost, industrijalizaciju i antifašizam.

Zahvalnost Zeničana

Svakako najviše pažnje u cijelom serijalu izazvala je epizoda iz treće sezone “Grad radnika i arhitekata”, koja se bavi poslijeratnom modernizacijom i industrijalizacijom na primjeru jednog grada – Zenice. Emisija je emitovana krajem prošle godine na Hrvatskoj radio-televiziji (HRT). Inače, svaka od sezona serijala ima po četiri epizode u trajanju od po 52 minute.

Ekipa iz “Hulahopa” Zagreb, kompanije za filmsku produkciju i usluge u kulturi, koja stoji iza ovog dokumentarca, nagrađena je prestižnom “Nagradom Zenice”, zbog afirmacije grada i jačanja njenog ugleda u zemlji i svijetu.

Kao priznanje za njihov trud i angažovanje, članovi produkcije su pozvani u Zenicu, gdje je organizovana posebna projekcija, praćena živahnim i inspirativnim raspravama o identitetu grada, a sama ceremonija dodjele priznanja održana je nedavno, na 588. rođendan Zenice.

Saša Ban, reditelj i jedan od tvoraca serijala, primio je “Nagradu Zenice” u ime ekipe koja je radila serijal. Nije krio oduševljenje i zahvalnost “gradu koji je cijeloj ekipi prirastao srcu”. Zajedno s njim u Zenicu su došli producentica Dana Budisavljević, scenaristica Nevenka Sablić, montažerka Nina Velnić, njena asistentica Lucija Strugar i snimatelj Hrvoje Franić.

Ispričao je za Al Jazeeru kako su nastali Betonski spavači.

“Sve je počelo 2012. godine. Nevenka Sablić i ja smo naišli na članak koji je govorio o dječijem lječilištu u Krvavici. To je napušteno remek-djelo moderne arhitekture, koje je dosta sporova izazivalo u lokalnoj zajednici. Tragom toga da se radi o nečemu vrlo kontroverznom, a istovremeno nečemu jako vrijednom, krenuli smo u istraživanje. Prijavili smo se u produkcijsku kuću ‘Hulahop’, konkretno Dani Budisavljević s kojom smo i prije surađivali. U istraživanju smo naišli na tekstove Maroja Mrduljaša i stupili s njim u suradnju koja traje do danas”, objasnio je Ban.

Dodao je da nakon prve sezone nisu željeli “ostati u Hrvatskoj uz tolika remek-djela koja su ostala na području kompletne bivše države”, te da im je to dalo regionalnu vidljivost.

Na pitanje otkud je došla ideja da cijelu jednu epizodu posvete Zenici, odgovorio je da većina građevina kojima se bave, urbanizma koji su imali priliku obrađivati, proizlazi iz istraživanja koja je radio Maroje Mrduljaš.

“Imamo i dosta suradnika, pa tako i suradnike iz Zenice i drugih gradova u kojima smo bili. Ideja treće sezone je bila predstaviti osnovne ideje tog socijalističkog društva. Jedna od tih ideja bila je modernizacija i industrijalizacija. Ono gdje nismo imali nikakve sumnje je to da Zenica samostalno daje izuzetan primjer industrijalizacije i modernizacije gdje uz mega industriju nastao fantastičan urbanizam, arhitektura. Nije bilo sumnje da će Zenica biti jedna cijela epizoda. Mogli smo čak i dvije napraviti”, istakao je Saša Ban.

Podstrek i priznanje za ekipu

Dana Budisavljević, direktorica “Hulahopa” Zagreb i producentica serijala Betonski spavači, rekla nam je da je njen otac arhitekt, a da je arhitektura nešto što cijelu ekipu zanimalo.

“Nekako smo se svi našli u istom času sa sličnom idejom da treba napraviti jednu emisiju o arhitekturi i uopće toj baštini koja danas stoji neiskorišćena. Nismo znali kome će se to svidjeti. Ali, već od prve sezone serija je stekla kultni status i svaka nova sezona se čeka sa velikim očekivanjem. Presretni smo da je svaka sezona, pa tako i ova treća, uspjela još malo dignuti tu ljestvicu gore.

U svakoj sezoni ima jedna epizoda koja odskoči, u ovoj sezoni je to svakako epizoda o Zenici. Otkrila je svima taj grad koji je, možda, vama Zeničanima poznat, ali nama u Hrvatskoj i nije poznat toliko osim po Željezari i zatvoru iz pjesme ‘Zabranjenog pušenja’. To je takva jedna urbana industrijska cjelina, kako je to sve ekološki promišljeno… I ovo kazalište (Bosansko narodno pozorište, op.a.) u kom smo imali projekciju epizode o Zenici je poseban dragulj”, kazala je Budisavljević.

Priznala je da su se svi iz ekipe “potpuno zaljubili u Zenicu i jedva čekali da dođu u ovaj grad”, te da su presretni s tim kako su Zeničani prihvatili film kao i nagrade koju su dobili koja “predstavlja veliki podstrek i priznanje za ekipu”.

Scenaristica Nevenka Sablić pojasnila je da im je Maroje Mrduljaš pričao o Zenici te da su se složili da je to “idealan grad kojim će se pokazati industrijalizacija i modernizacija od osnovnih postulata”.

“Imali smo velika očekivanja i nismo se razočarali. Bilo nam je jako uzbudljivo otkrivati grad i sve ono što je priča o arhitekturi. Ono što je meni ostalo još dojmljivije su ljudi koje smo upoznali. Imali smo sreće da nas spoje sa ljudima koji su bili fantastični vodiči”, kazala je Sablić.

Betonski spavači nominirani su za nagradu “Viktor Kovačić” Udruženja hrvatskih arhitekata (UHA). Već su dobili nagradu “Neven Šegvić” za kritičku, teorijsku i publicističku djelatnost za drugu sezonu.

Videoporukom iz New Yorka, Zeničanima se prije projekcije filma obratio Maroje Mrduljaš, koscenarista serijala. Rekao je kako je Zenica zamišljena kao grad koji treba donijeti razuman boljitak svima, da je promišljan kao javno dobro, a da se “u pojedinim segmentima stratificira u specifičnim interesima”.

Bez mašte i snova nema napretka

Arhitekta Vedad Islambegović, profesor na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu, rekao je da bi volio da Grad Zenica, kao i cijela Bosna i Hercegovina, prestanu živjeti “u ovoj kontinuiranoj sadašnjosti”.

“Volio bih da više razmišljamo o budućnosti, konkretnoj budućnosti. Ne mislim na one isprazne priče koje inače pričamo na kafama, već govorim o stvarnim strategijama, utopiji društva današnjice. To nam je prijeko potrebno. Ovaj grad je stvorila utopija, utopija opisana u knjizi Juraja Neidhradta. Mojoj generaciji je potrebna nova utopija. Naš historijski zadatak je da je napravimo. To trebamo uraditi svi zajedno”, poručio je Islambegović.

Prema mišljenju historičara Mirze Džananovića, profesora na Filozofskom fakultetu u Zenici, Betonski spavači su vratili Zenici i njenim stanovnicima izgubljeno samopouzdanje.

“Postoji izložba postavljena u Muzeju moderne umjetnosti (MoMA) u New Yorku pod nazivom ‘Toward a Concrete Utopia: Architecture in Yugoslavia 1948-1980’ (‘Betonska utopija: Arhitektura u Jugoslaviji 1948-1980’). Nažalost, mi živimo u vremenu kada se ne priča o utopijama, kada se ljudima, upravo zbog oduzimanja samopouzdanja, oduzme i želja za maštanjem, za sanjanjem. A bez mašte i bez snova nema ni napretka. Moja utopija, moj san, moja mašta je da Zenica u ne tako dalekoj budućnosti bude kandidat za evropsku prijestolnicu kulture. Imamo sigurno potencijal, Betonski spavači su pokazali svima nama zašto onda ne bismo naše snove mogli početi i da ostvarujemo”, poručio je Džananović.

Epizoda “Grad radnika i arhitekata”, dokumentarnog serijala Betonski spavači, podstakla je dijalog o kulturnoj baštini, urbanom razvoju i očuvanju naslijeđa. Postala je inspiracija i pokretač za dalje istraživanje i promociju arhitekture i kulture u regionu.