Za mnoge Kineze ima ‘i važnijih stvari’ od ujedinjenja s Tajvanom

Peking nije isključio upotrebu sile za pripajanje Tajvana, ali nema mnogo apetita za rat među Kinezima.

Ljudi u Xiamenu rekli su da podržavjau ujedinjenje, ali ne žele sukob. Na znaku piše 'Jedna država, dva sistema, ujediniti Kinu' i vidljiv je sa tajvanskog otočja Kinmen [Greg Baker / AFP]

Piše: Frederik Kelter

„Teško je zamisliti da je ovo nekada bila ratna zona“, 23-godišnji *Shao Hongtian je kazao Al Jazeeri dok je šetao plažom u blizini grada Xiamena na jugoistočnoj obali Kine.

Zaustavivši se kod ruba vode gdje su nježni valovi zapljuskivali pijesak, Shao je pokazao prema predjelu iza plićaka, prema moru i arhipelagu Kinmen – sada mirnom, ali u 1940-im i 1950-im bojnom polju.

Komunisti su 1949. pobijedili u kineskom građanskom ratu, a nacionalisti Kuomintanga (KMT) pobjegli su iz Pekinga na otok Tajvan. Na Kinmenu, glavnom otoku istoimenog arhipelaga, manje od 10 km od obale Kine, nacionalisti su odbili ponovljene pokušaje komunističke invazije, ali ne prije nego što su borbe nanijele pustoš i Xiamenu i Kinmenu.

Kinmen i njegovi udaljeni otočići – od kojih su neki još bliži kineskoj obali – od tada su dio teritorije Tajvana.

Kineski državljani poput Shaoa nekada su mogli dobiti turističke vize za posjetu otocima, ali to je okončano s pandemijom.

„Kinmen, Kina i Tajvan dio su iste nacije, pa bismo trebali moći posjetiti ih, što se nadam da ću jednog dana i moći“, kazao je Shao preko videoveze, s pogledom usmjerenim na Kinmen.

Kao i Shao, predsjednik Kine Xi Jinping i vladajuća Komunistička partija Kine (KPK) tvrde da su Tajvan i njegova teritorija dio Kine.

Odbrana uz plažu Kinmena gdje su se nacionalisti sukobili s komunistima nakon građanskog rata 1949. [Ann Wang/Reuters]

Xi je u novogodišnjem obraćanju kazao da je ujedinjenje Kine sa demokratskim Tajvanom „historijska neminovnost“ i da Kina nije isključila upotrebu sile kako bi ostvarila ujedinjenje. Prošle godine, Xi je pozvao oružane snage Kine da pojačaju borbenu spremnost.

Posljednjih godina kineska vojska povećala je pritisak na Tajvan gotovo svakodnevnim zračnim i pomorskim upadima blizu tajvanskog zračnog i pomorskog prostora. U vremenima posebne napetosti, kao što je bilo tokom posjete bivše predsjednice Zastupničkog doma Nancy Pelosi Taipeiju, takve manevre pratile su ratnohuškačka retorika i vojne vježbe velikih razmjera.

Prevrnuti čamci, uzajamne optužbe

Odnedavno su tenzije u porastu i blizu Kinmena.

U februaru su dvojica ribara ubijena kada se njihov gliser prevrnuo dok su pokušavali pobjeći od tajvanske obalske straže kada su uhvaćeni na djelu dok su lovili ribu „u zabranjenim vodama“ jednu nautičku milju (1,8 km) od arhipelaga Kinmen.

Od tada je kineska obalska straža pojačala aktivnosti oko Kinmena.

Zhu Fenglian, glasnogovornica Ureda za poslove s Tajvanom kineske vlade, kazala je da je februarski incident „pakostan“ i naglasila je da su ove vode „tradicionalno“ ribolovno područje za ribare u Kini i na Tajvanu. Nije bilo zabranjenih voda oko Kinmena, dodala je.

Drugo prevrtanje čamca je prijavljeno u četvrtak, i u ovom slučaju je Kina zatražila pomoć od tajvanske obalske straže.

Dok stoji na plaži okrenut prema Kinmenu, Shao kaže da sukob nije način da se Kina i Tajvan ujedine.

„Želim da se ujedinjenje desi mirnim putem“, kazao je.

Ako to nije moguće, radije bi da stvari ostanu onakve kakve su.

Vojnici odaju počast ubijenim na ceremoniji 2023. godine povodom 65. godišnjice kineskog napada na ostrvo Kinmen [Chiang Ying-ying/Reuters]

Zna da mnogi od njegovih prijatelja isto misle. Prema Shaovim riječima, ako idu na Kinmen i na Tajvan, trebali bi ići kao gosti, a ne kao borci.

„Tajvanci nam nisu učinili nažao, pa zašto bismo išli tamo da se borimo protiv njih?“, kazao je, uvjeren da bi bilo kakav rat između Kine i Tajvana rezultirao znatnim brojem žrtava na obje strane. „Ujedinjenje s Tajvanom nije vrijedno rata.“

Nema apetita za rat

Studija koju je objavio Kineski centar za 21. stoljeće Univerziteta u Kaliforniji, San Diego prošle godine ukazuje na to da Shao i njegovi prijatelji nisu jedini koji se protive ratu za Tajvan.

Studija je istraživala podršku kineske javnosti različitim političkim koracima za ujedinjenje s Tajvanom i otkrila da trećina kineskih ispitanika smatra neprihvatljivim pokretanje sveobuhvatnog rata za postizanje ujedinjenja.

Samo je jedan posto ispitanika odbacilo sve druge opcije osim rata, osporavajući tvrdnju kineske vlade da su Kinezi spremni „na sve i platiti svaku cijenu“ kako bi postigli ujedinjenje.

Mia Wei, 26-godišnja stručnjakinja za marketing iz Šangaja nije iznenađena takvim rezultatima.

„Obični Kinezi ne vrše pritisak na vladu da dobiju ujedinjenje“, kazala je Al Jazeeri.

„Vlada je ta koja vrši pritisak na ljude kako bi povjerovali da mora doći do ujedinjenja.“

Istovremeno, podrška ratu za ujedinjenje bila je blizu istog nivoa u sličnim studijama prethodnih godina, ukazujući na to da uprkos sve većoj napetosti u Tajvanskom moreuzu i ponovnoj priči o preuzimanju kontrole nad Tajvanom, nije došlo do pratećeg povećanja podrške za snažnije mjere.

Wei smatra da su Kinezi poput nje više zainteresovani za razvoj događaja u vlastitoj državi.

„Prvo se desio COVID, onda ekonomski problemi, a potom se situacija na tržištu nekretnina dodatno pogoršala“, priča ona. „Mislim da Kinezi misle o važnijim stvarima od ujedinjenja s Tajvanom.“

Prema riječima vanrednog profesora Yao-Yuana Yeha koji predaje kineske studije na Univerzitetu St. Thomas u SAD-u, trenutno nema mnogo razloga da Kinezi pruže veću podršku sukobu s Tajvanom.

Američki predsjednik Joe Biden u više navrata je izjavio da će SAD braniti Tajvan u slučaju kineske invazije. U isto vrijeme, SAD je jačao vojne veze sa državama kao što su Japan i Filipini – prvim tajvanskim susjedima na sjeveru i jugu.

„Nema garancija za brzu pobjedu u ratu zbog Tajvana“, Yeh je kazao Al Jazeeri.

„Osim toga, mnogi ljudi u Kini imaju poslovne partnere, prijatelje i porodicu na Tajvanu i stoga ne žele da se ikakva šteta nanosi ovom otoku i njegovom narodu.“

Ova studija je isto tako pokazala da mladi Kinezi pokazuju veću averziju prema korištenju sile nego starije generacije.

„Mlade ljude obično prve šalju u rat, pa su oni prirodno više protiv rata“, kazao je Yeh.

Shao iz Xiamena misli da će bilo kakva pobjeda u ratu zbog Tajvanja i njegovih partnera zahtijevati mobilizaciju velikog broja mladih ljudi poput njega.

„Mislim da [će] mladi ljudi u Kini odbiti poginuti u napadu na Tajvan.“

Pitanje koje nije otvoreno za raspravu

Bez obzira na to šta Kinezi možda misle, ujedinjenje Tajvana s kopnom ostat će okosnica narativa Komunističke partije, smatra Eric Chan, viši saradnik Globalnog tajvanskog ininstituta u Washingtonu.

„Ujedinjenje nije tema koja je otvorena za bilo kakvu raspravu s javnošću općenito“, kazao je Al Jazeeri.

Kina postaje sve odlučnija u svojim zahtjevima da pripoji Tajvan i nije isključila upotrebu sile za postizanje svojih ciljeva [Andy Wong/AP Photo]

Iako kinesko vodstvo često tvrdi da je Kina demokratska država u kojoj partiju vodi volja kineskog naroda, nema redovnih nacionalnih izbora ili slobodnih medija, a online diskurs je ograničen i redovno cenzurisan. Za govor protiv KPK-a možete biti krivično osuđeni.

Otkad je Xi postao predsjednik 2012, erozija građanskih sloboda se pojačala, i Xi je centralizirao moć oko sebe do stepena bez presedana još od vremena vladavine Mao Zedonga – čovjeka koji je poveo komuniste do pobjede protiv nacionalista i postao prvi vođa komunističke Kine.

Za vrijeme Maove vladavine, reforme i čistke kineskog društva dovele su do smrti miliona Kineza, dok je više od 400.000 kineskih vojnika poginulo kao rezultat njegove odluke da uđe u Korejski rat od 1950. do 1953, na strani Sjeverne Koreje.

Ali, Chan smatra da su dani kada je kineski vođa mogao potrošiti desetke hiljada života na takav način prošli.

Nedavni postupci vlade zbog kojih su građani platili veliki danak, izazvali su otpor javnosti, a ni Xi na njega nije bio imun.

Tokom pandemije COVID-a, Xi je sa žarom branio državnu politiku nultog COVID-a iako su masovna testiranja i stroge blokade imali ozbiljne socioekonomske posljedice. Vlada je na kraju odustala od ove politike kako je ekonomija tonula, a ljudi su izašli na ulice širom velikih kineskih gradova zahtijevajući ukidanje lockdowna, čak pozivajući Xija da odstupi.

Što se tiče rata, okolnosti su također drugačije. Za razliku od, naprimjer, Kinesko-indijskog rata 1962. i Kinesko-vijetnamskog rata 1979, bitka za Tajvan bila bi egzistencijalna za Komunističku partiju i Xija, smatra Chan.

„Partija (KPK) ne bi bila ugrožena gubitkom ili velikim brojem poginulih u tim ratovima“, kazao je.

Danas bi Xi trebao pretpostaviti da bi ti tipovi gubitka bili neprihvatljivi za kineski narod, dodao je.

Bijes javnosti zbog dugog rata za ujedinjenje koji bi mogao završiti kineskim porazom bi, po Chanovom mišljenju, mogao ugroziti vladavinu partije.

S obzirom na raspoloženje kineskog naroda, Chan smatra da će KPK umjesto toga nastaviti učestvovati u niskobudžetnim operacijama sive zone protiv Tajvana dok razvija kinesku vojsku koja bi mogla postići brzu pobjedu.

Shao smatra da bi svaki pokušaj da se ovo pitanje riješi sukobom bio katastrofalan.

„Ne mislim da će to završiti dobro po bilo koga – ni za one koji se moraju boriti, a ni za vladu koja ga je počela“, kazao je.

*Shaoovo ime je promijenjeno jer je želio ostati anoniman s obzirom na osjetljivost teme o kojoj je riječ.

Izvor: Al Jazeera