Rat u Ukrajini mogao bi ojačati sigurnosnu saradnju u Evropi

Ruski rat protiv Ukrajine potaknuo je obnovu vanjskopolitičke saradnje između Londona i Brisela, ali i drugih evropskih centara moći.

Čelnici zemalja članica NATO-a tokom samita u Vilniusu su istakli da je zajednička sigurnost najvažniji cilj (EPA)

Ruska invazija na Ukrajinu u februaru 2022. dovela je do neviđene solidarnosti na većem dijelu evropskog kontinenta, dajući veliku pažnju ideji zajedničke fronte protiv ruske agresije i predsjednika Vladimira Putina.

Zajednički cilj, odbrana evropskih vrijednosti od ruske agresije, ujedinio je članice Evropske unije, ali i evropske zemlje koje nisu članice bloka. Neke zemlje, poput Švedske i Finske, preko noći su odbacile decenijske politike vojne neutralnosti i odlučile pristupiti NATO-u, dok je sve više glasova za NATO i u Austriji.

Velika Britanija, koja je napustila EU, bila je prvi pokretač u mnogim aspektima, pružajući liderstvo i djelujući kao vodeća snaga zajedničkog evropskog bloka protiv Rusije. To je bilo najočitije u odlukama da se Kijevu osigura sve naprednije naoružanje.

Ujedinjeno Kraljevstvo je na samom početku rata u Ukrajini proširilo svoje misije obuke za ukrajinske oružane snage, izdalo sigurnosne garancije tadašnjim potencijalnim članicama NATO-a, Finskoj i Švedskoj, i radilo na svojim diplomatskim mrežama kako bi pridobilo podršku za snažan odgovor Zapada.

EU je, sa svoje strane, radila na raspoređivanju raznih alata u svom pretežno civilnom arsenalu za podršku Kijevu. Kroz European Peace Facility, države članice su Ukrajini izdvojile milione eura vojne i druge materijalne pomoći. EU je također dodijelila Ukrajini i Moldaviji status kandidata, trasirajući put budućem članstvu. Države članice pristale su također na jedanaest krugova paketa sankcija usmjerenih na rusku ekonomiju, navodi se u analizi koju su 13 akademskih institucija iz Evrope uradile za projekat Engage.

„Zajednički evropski napor potaknut je kohezijom među državama članicama EU-a, uključujući naizgled civilne i neutralne zemlje, kao i one, poput Mađarske, koje su često djelovale kako bi opstruirale vanjskopolitičke inicijative EU-a“, smatra Benjamin Martil, viši predavač politike i međunarodnih odnosa na Univerzitetu Edinburgh.

Budući da Sporazum o trgovini i saradnji (TCA) ne pokriva vanjsku politiku, Ujedinjeno Kraljevstvo je od početka 2021. odustalo od bilateralnih veza sa državama članicama EU-a i nastojalo ponovno uspostaviti svoje interese kao globalni, a ne evropski igrač.

„Ruska invazija dovela je do napora da se obnovi saradnja u vanjskoj politici. Stavila je po strani unutarevropske prepirke i motivirala snažan kolektivni odgovor“, kaže Martil.

Ponovo zbližavanje Londona i Brisela

Odlazak Borisa Johnsona s mjesta premijera Velike Britanije doveo je do poboljšanja političkih odnosa, navodi se u analizi. Njegova nasljednica, Liz Truss, usvojila je pragmatičan pristup koji je nastojao izgraditi mostove s evropskim saveznicima, a njezin topli odgovor na prijedloge francuskog predsjednika Emmanuela Macrona za Evropsku političku zajednicu pomogao je stvoriti novo raspoloženea. Rishi Sunak, koji je naslijedio Truss nakon nešto više od mjesec dana na dužnosti, nastavio je s ovim pragmatičnim zaokretom. Sunak je najavio misiju obuke ukrajinskih pilota kao i prebacivanje dalekometnih projektila u Ukrajinu.

„Iako se mnogo toga može postići neformalno, strukturiraniji dogovori omogućili bi dublju saradnju koja bi se mogla proširiti na druga područja, istovremeno smanjujući neučinkovitost i probleme koordinacije i pomažući da se prakse saradnje ograde od političkih svađa u budućnosti“, smatra Monika Sus, profesorica u Centru za međunarodnu sigurnost u školi Hertie.

Smatra kako će dužnosnici s obje strane nastaviti razvijati odnose u pozitivnom smjeru u nadolazećim mjesecima, bez obzira ko je vlast u Velikoj Britaniji. Dok bi laburistička vlada mogla tražiti strukturiranije partnerstvo kako bi signalizirala bliži odnos s EU-om, pragmatična konzervativna vlada vjerovatno bi tražila manje formalizirana sredstva prema istim ciljevima.

„Kad bi predsjednički izbori u SAD-u u novembru doveli na vlast drugu administraciju Donalda Trumpa, vodeće uloge UK-a i EU-a postale bi još kritičnije za održavanje i koordinaciju zapadnih napora. Odnos treba odgovarajuće ojačati“, smatra Sus.

Slična bi se logika, navodi se u analizi, mogla primijeniti unutar EU-a ako se populistička zastupljenost znatno poveća na izborima za Evropski parlament u maju.

„Iako Ujedinjeno Kraljevstvo djeluje izvana, ono i dalje igra ključnu ulogu u širem zapadnom odgovoru. I paradoksalno, nakon što je Brexit djelimično izbacio iz svog sistema, političko tijelo Ujedinjenog Kraljevstva čini se među najotpornijima na rizik zamora od rata“, rekla je Sus.

U analizi se zaključuje kako je ruska agresija na Ukrajinu pokazala da se svjetske sile mogu dobro organizirati i surađivati u zajedničkoj borbi iako sve te sile ne pripadaju istim organizacijama kao što su EU ili NATO.

Zbog toga se očekuje još snažnija saradnja nakon što jednog dana završi rat u Ukrajini. Zajednička sigurnost i interesi, zaključuje se, može postati snažnija od međusobnih podjela.

Izvor: Al Jazeera