Rutama smrti do boljeg života: Kako pomoći maloljetnim migrantima

Stigma i diskriminacija s kojima se maloljetni migranti suočavaju dodatno ih izoluju od traženja pomoći ili prijavljivanja zlostavljača.

Organizacije upozoravaju da su djeca izložena povećanom riziku od nasilja, uključujući rodno uvjetovano nasilje, fizičko i seksualno zlostavljanje duž rute, ali i dječiji rad (Marko Đurica / Reuters)

Za mnoge migrante put do boljeg života pun je izazova, ali za one maloljetne na Balkanu, borbe su još veće. Mladi iz zemalja poput Afganistana, Sirije i Iraka, kreću na neizvjesna putovanja preko granica i kroz nepoznate terene, suočavajući se s opasnostima eksploatacije, nasilja i diskriminacije. Uprkos svim preprekama, ovi maloljetnici odlučni su u namjeri probijanja do sigurnosti, često s ograničenim resursima i bez podrške.

Neki od njih često budu namamljeni u mreže trgovine ljudima pod lažnim izgovorom da ih u novoj zemlji čekaju bolji život i nove prilike. Jednom kada se upletu u ove mreže, izloženi su raznim oblicima eksploatacije, uključujući prisilni rad, seksualnu eksploataciju, pa čak i trgovinu organima.

Iscrpljene rute

Mješovita migracija je kretanje, proces u kojem određeni broj ljudi koristi ista transportna sredstva i rute, krećući se iz različitih razloga.

“Često su u stanju iscrpljenosti i mnogi od njih su u ranjivoj situaciji jer su se suočavali sa raznim izazovima uključujući nerazumno spavanje napolju, izloženost oštroj klimi u nepoznatom okruženju, nedostatak sredstava za život, prisilni povratak na graničnim prijelazima, rizike povezane sa trgovinom ljudima te krijumčarenje”, kazali su za Al Jazeeru iz Međunarodne organizacije za migracije (IOM).

Prisustvo djece bez pratnje i djece odvojene od roditelja u mješovitim kretanjima na zapadnobalkanskoj ruti je stalni trend. U 2023. zabilježen je rekordan broj novopridošlih – gotovo 32.000 od početka takvog kretanja 2018. godine.

Najviše dolazaka u Bosni i Hercegovinu čine muškarci – 90 posto, navodi IOM, uz podatak da je u ukupnom broju osoba koje su ušle u državu i šest posto djece bez pratnje, odnosno razdvojene djece.

Upozoravaju kako su djeca izložena povećanom riziku od nasilja, uključujući rodno uvjetovano nasilje, fizičko i seksualno zlostavljanje duž rute, ali i dječiji rad.

“Djeca u migraciji izložena su i riziku od razdvajanja s porodicom, psihičkom stresu i dubokim traumama.”

Bosna i Hercegovina ima dovoljne kapacitete za prihvat migranata u Unsko-sanskom kantonu i Kantonu Sarajevo i ostvarila je veliki napredak u upravljanju prihvatnim objektima, posebno kroz uspostavljanje jasnih i efektivnih procedura.

“U Kantonu Sarajevo 2023. godine osnovan je Prihvatni centar za maloljetne tražioce azila i ugroženu djecu bez pratnje, čime se povećavaju smještajni kapaciteti za maloljetnike, podsjećaju iz IOM-a.

Svi privremeni prihvatni centri su otvorene institucije, a IOM se snažno zalaže protiv zatvaranja djece.

“Osnovne usluge i podrška su dostupne u privremenim prihvatnim centrima, uključujući specijalizirane usluge kao što su zdravstvene usluge, mentalno zdravlje i psihosocijalna podrška, pravna pomoć, ali i upravljanje slučajevima: zaštita, zdravlje, rodno zasnovano nasilje te prilagođene usluge za ranjive kategorije i pojedince (starije osobe, samohrani roditelji ili osobe sa invaliditetom).”

IOM nastavlja sa mapiranjem postojećih usluga kako bi razvio nova partnerstva i uputio ugrožene migrante u lokalne organizacije.

“Nastojimo pružiti male prihvatne objekte koji promoviraju socijalnu inkluziju i pravne puteve, jačajući kapacitete osoblja i partnera koji rade u TRC-ovima, kako bi bolje informirali migrante o njihovim pravima, s fokusom na najugroženije, one koji se ne mogu vratiti (zasnovan na principu non-refoulementa) i onima koji mogu imati pravo na neki oblik međunarodne zaštite ili privremeni boravak.”

Broj djece bez pratnje u porastu

Kako bi na najbolji i najefikasniji način pružili adekvatnu pomoć i zaštitu ovoj kategoriji migranata, Služba za poslove sa strancima (SPS) u saradnji sa nadležnim institucijama, UN-ovim agencijama i međunarodnih organizacijama, uspostavila je referalni mehanizam kojim je definisano postupanje u zaštiti i podršci maloljetnih stranaca bez pratnje.

“Odmah po pronalasku maloljetnog stranca bez pratnje, nadležne policijske agencija ili institucije obavještavaju i predaju takvog stranca SPS-u. Služba o ovoj činjenici obavještava nadležni Centar za socijalni rad, te u prisustvu službenika socijalne zaštite vodi postupak prema maloljetnom strancu. Sa ciljem zbrinjavanja i smještaja, SPS određuje mjesto i objekat za smještaj, te uključuje mobilne timove IOM-a da asistira prilikom transporta do nekog od privremenih prihvatnih centara”, objašnjava Almin Imamović, zamjenik direktora Službe za poslove sa strancima.

Trenutno u Bosni i Hercegovini postoje četiri privremena prihvatna centra, od koji su dva centra, Ušivak u Sarajevu i Borići u Bihaću, namijenjena isključivo za smještaj ranjive kategorije migranata, kao što su maloljetni stranci bez pratnje, porodice, žene samice i sva druga lica kojima je potreban određeni vid zdravstvene i socijalne zaštite.

“Za potrebe zbrinjavanja posebno ugroženih maloljetnih stranaca bez pratnje koji su tražitelji azila, uspostavljen je i poseban objekat u Sarajevu gdje im je omogućen svaki vid potrebne zaštite i uslova tokom boravka. Otvorenog su tipa, što omogućava da maloljetni stranci bez pratnje tokom dana isti napuste i kreću se van objekta u toj zoni, te se vraćaju do vremena koje propisuje Kućni red u Centrima”, dodaje Imamović.

Trenutno u ova dva privremena centra boravi 199 maloljetnika bez pratnje (Ušivak – 87, Borići – 112), što je 30-ak posto popunjenosti raspoloživih kapaciteta.

Djeca u pokretu, uključujući djecu bez pratnje i djecu u porodicama, Bosnu i Hercegovinu koriste prvenstveno kao tranzitnu rutu, a tokom 2023. i početkom 2024. godine kratko borave u prihvatnim centrima (u prosjeku do nekoliko dana), što znači da brzo nastavljaju kretanje, kazali su iz Ureda UNICEF-a u Bosni i Hercegovini.

“U 2023. godini uslugama podrške obuhvaćeno je 4.473 djece bez pratnje, dok je početkom 2024. godine uslugama u oba prihvatna centra u BiH obuhvaćeno više od 1.000 djece bez pratnje. Potrebe na terenu u kontekstu zaštite djece u pokretu su i dalje velike, ali je evidentno da su smještajni kapaciteti tokom 2023. i početkom 2024. godine bili dovoljni da pokriju potrebe na terenu. Djeca koja pristanu na smještaj u prihvatnom centru imaju na raspolaganju sve ključne usluge. Neki od izazova koji mogu spriječiti djecu da prihvate smještaj su nedostatak povjerenja, putovanja unutar grupa i namjera daljeg kretanja”, poručili su iz UNICEF-a.

Napominju da svaka država ima obavezu da obezbijedi uslove za zaštitu djece i poštivanje njihovih prava definisanih Konvencijom o pravima djeteta.

Migracije djece na Balkanu višestruko su pitanje koje zahtijeva hitnu pažnju i sveobuhvatna rješenja (Marko Đurica / Reuters)

Sramotna erozija prava djece

Uprkos naporima koje su Bosna i Hercegovina, Srbija, Hrvatska i ostale zemlje na Balkanu uložile da izgrade sisteme za pomoć izbjeglicama i migrantima, djeca koja pristižu u region tražeći sigurnost i bolje život u Evropi i dalje ne mogu da ostvare svoja prava.

“Jedan od najvećih problema je nasilje kojem su, kako pokazuju istraživanja i iskustvo [organizacije] Save the Children, deca izložena u svakom trenutku svog putovanja, od zemalja porekla do zemalja destinacije. Počinioci nasilja su krijumčari, ali i policija na granicama svih zemalja, kako na spoljašnjim granicama Evropske unije – Grčkoj, Bugarskoj, Mađarskoj i Hrvatskoj, tako i balkanskim zemljama koje još uvek nisu članice EU”, konkretizuje Tatjana Ristić, stručnjakinja za zagovaranje i kampanje u Uredu Save the Children za sjeverozapadni Balkan.

Najviše su ugrožena djeca koja putuju sama (Marko Đurica / Reuters)

“Kako su najčešće u pitanju tinejdžeri, policija ih tretira kao odrasle i sa njima postupa nasilno, trudeći se da ih onemogući u pokušaju ulaska u zemlju. S obzirom na to da zakon svih zemalja u regionu propisuje da se sa decom postupa u skladu sa njihovim najboljim interesom, sve prakse u kojima se deci izbeglicama uskraćuje zaštita su nezakonite”, navodi Ristić.

Uprkos pomacima kada su u pitanju pristup azilu, obrazovanju za djecu izbjeglice, prepoznavanju djece izbjeglica kao ranjive kategorije i kapacitetu profesionalaca da im pružaju podršku, situacija za djecu se zapravo na mnoge načine pogoršava, mišljenja je.

“Ovo ima veze sa širim trendom u Evropi i u EU, u kojima se upravljanje migracijama prvenstveno vidi kao stvar bezbednosti granica, a ne zaštite ljudskih prava i prava deteta. Novi Pakt o azilu i migracijama EU koji treba da bude usvojen ove godine donosi mnoge potencijalne rizike za zaštitu prava dece i porodica izbeglica, između ostalog predviđajući obrađivanje zahteva za azil na spoljašnjim granicama EU, gde se nalaze i zemlje na Balkanu.”

Istovremeno, u strategijama i dogovorima koje pravi sa zemljama na Balkanu, EU i zemlje članice, usmjerene su na jačanje saradnje u oblasti zaštite sigurnosti i granica, dok se sve manje budžeta i političke volje ulaže u sisteme socijalne zaštite, na kojima je, prema riječima Ristić, najveći dio posla kada je u pitanju briga o djeci, porodicama izbjeglicama i migrantima.

“Svedočimo sramotnoj eroziji prava dece izbeglica širom Evrope, a kako su deca izbeglice i migranti pre svega deca, radi se o eroziji prava deteta, što je jedini instrument koji imamo da zaštitimo dostojanstvo i živote dece.”

Policijsko zastrašivanje

“Veliki broj vrati policija kroz push back praksu, uz nasilje. Od prošle godine, jedan deo dece se vraća kroz proces readmisije, koji mora da bude takav da uvaži najbolji interes deteta, mada neki izveštaji sa terena govore da to nije uvek slučaj”, kaže Ristić.

Save the Children provodi programe u oblasti migracija u regionu od 2015. godine, i praksa je pokazala da policijske akcije i zastrašivanje izbjeglica i migranata ne doprinose boljoj regulaciji i sigurnosti, već samo tome da se djeca skrivaju od policije, nalaze još opasnije načine da putuju i budu pod još većom kontrolom krijumčara i trafikera.

“Boravak van centara nije dobar za decu, ugrožava njihovu sigurnost. Kao i u svim ostalim akcijama kada je u pitanju briga o deci migrantima, najbolji rezultati postižu se u saradnji između vlasti i nevladinih organizacija koje rade na terenu”, smatra Ristić.

Značajan broj djece, posebno onih bez pratnje, i dalje prolazi i boravi bez registracije, što je veliki rizik za njih jer su u sistemu nevidljivi.

“Ne postoje dovoljno razvijene, adekvatne i deci prilagođene metode za utvrđivanje starosti, što je neophodno kako bi se deca zaštitila”, procjenjuje.

Baveći se osnovnim uzrocima migracije maloljetnika i jačajući zakonske i društvene okvire za zaštitu, moguće je raditi na stvaranju sigurnijeg i inkluzivnijeg okruženja za ove mlade pojedince na Balkanu.

Izvor: Al Jazeera