Balkan nakon američkih predsjedničkih izbora: Šta će se promijeniti?

Balkan je svjedočio nizu političkih, ekonomskih i sigurnosnih izazova, koji nisu dolazili samo s domaćeg terena, već i od vanjskih faktora, poput involviranja politike Sjedinjenih Američkih Država.

Pristup Trumpa naglasio je fokus na ekonomski razvoj, dok je Biden fokusiran na važnost demokratije (EPA)

Kako se bliže izbori za predsjednika SAD-a u novembru ove godine, postavlja se pitanje kako će se politika nove/stare američke administracije suočiti sa izazovima pred kojima se nalazi Balkan, hoće li nastojati da oživi tradicionalne saveze, težnje regiona ka EU ili će slijediti potpuno novi kurs.

Bio to Donald Trump, Joseph Biden ili neko treći, neće to uticati posebno na Balkan u smislu drastičnih promjena politike, kaže Svetlana Cenić, analitičarka i ekonomistica, za Al Jazeeru.

“Svaki put smo gledali tako i iščekivali kako će izbori u SAD-u promijeniti ovo, kako će uticati na ono… Međutim, vanjska politika SAD-a i njegovi interesi nisu nešto što se mijenja preko noći”.

Mišljenja je da bi se pobjedom Trumpa ipak radikalizovala svjetska politička scena u smislu davanja vjetra u leđa svim desničarima i populistima.

“Posebno zbog što je počesto Trump nenavođeno đule u smislu svojih individualnih postupaka”, dodaje Cenić.

Nikki Haley je bila ambasadorica SAD-a u UN-u tokom mandata Donalda Trumpa (Reuters)

Nikky Haley, posljednja preostala rivalka Trumpu za republikansku predsjedničku nominaciju, doživjela je poraz na nedavnim predizborima u Nevadi.

“Ne vjerujem da će doći do preokreta ni kada je u pitanju Haley. Jedino ako bude znala kako, a dovoljno, valjda, ima iskustva za takvo nešto, odnosno da svaki put kada Trump ‘klecne’, ona iskoristi tu priliku da poentira na tome. Ona nema prednost, što su pokazala i nedavna dešavanja u Nevadi. No, ona je nastavila dalje samo na osnovu njegovih grešaka, a one su brojne. Preokret bi bio moguć ako uspije da na tom polju poentira“, zaključila je Cenić.

‘Usisavanje’ u prostor EU-a

Balkan je interesantan SAD-u iz razloga geopolitičkog konteksta i napada Rusije na Ukrajinu te kompletnih dešavanja, odnosno geopolitičkih preslagivanja, smatra Ivana Marić, politička analitičarka.

“Zapad, a posebno SAD, želi da obilježi ovaj teritorij kao vlastiti. Bosna i Hercegovina nije odjednom zanimljiva SAD-u zato što se oni iz nekog posebnog razloga brinu za nas, već u tom nekom širem kontekstu gdje je uključen NATO, njegove buduće članice i da se geografski zaokruži to područje. Zbog toga je ovako intenzivirana diplomatska ‘invazija’ na Bosnu i Hercegovinu, ne samo od Amerikanaca. Svjedoci smo da je i EU u tome, ali i pojedinačne države – od Njemačke, pa do drugih: da se završi ta priča, da nas ‘usisaju’ u taj prostor EU jer su onda mirni“.

Smatra da u tom slučaju nema bojazni za njih da će Rusija preko svojih partnera možda imati neki veći uticaj, a pored toga bi onda i NATO imao mogućnost da djeluje.

“Primjer s misijom Althea… Ipak je to svojevrsno djelovanje što se tiče sigurnosne strane. Ono što se nadao Milorad Dodik (aktuelni predsjednik bh. entiteta Republika Srpska) kada je dolazio Trump na vlast, pa se sjećamo njegovih riječi o ‘odlazećoj administraciji Obame’. Bilo je tu mnogo očekivanja da će Trumpov dolazak nešto promijeniti, pa da će podržati njihove secesionističke pokušaje. Međutim, vidjeli smo da se ništa nije promijenilo jer bez obzira što se promijeni politika u SAD-u, politika prema Balkanu, ali i odvojeno prema Bosni i Hercegovini, se ne mijenja, jer se oni vode svojim ciljevima, a najviše je to uočljivo kod odnosa s Rusijom. Apsolutno im je nebitno ko je na vlasti u Bosni i Hercegovini. Politika prema Bosni i Hercegovini je ostala manje-više ista”, dodala je Marić u razgovoru za Al Jazeeru.

Pristup Trumpa, prema analitičarima, imao je fokus na ekonomski razvoj, dok je Biden fokusiran na važnost demokratije, vladavine prava i angažmana s regionalnim partnerima. Iako se njihove politike razlikuju u mnogim aspektima, oba lidera su prepoznala važnost stabilnosti, mira i integracije na Balkanu.

Stručnjaci se nadaju da predstojeći izbori, uprkos razlikama u njihovim stavovima, bilo da na vlast dođe Trump ili ostane Biden, neće značajnije promijeniti odnos SAD-a prema Balkanu. A kakav je taj odnos bio?

Kritična geopolitička arena

Tokom protekle decenije, Balkan se pojavio kao kritična geopolitička arena, gdje su velike globalne sile vršile svoj uticaj, nastojeći da konsoliduju svoje strateške interese.

Regija je svjedočila nizu političkih, ekonomskih i sigurnosnih izazova, koji nisu dolazili samo s domaćeg terena, već i od vanjskih faktora, poput involviranja politike Sjedinjenih Američkih Država (SAD).

Politika bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa prema Balkanu karakterizirala je mješavinu nepredvidljivosti i manjka angažiranosti. Njegov pristup bio je u oštroj suprotnosti sa aktivnim učešćem prethodne administracije u promovisanju stabilnosti i pregovaranju demokratskih vrijednosti.

Jedan od ključnih aspekata Trumpove politike bio je njegov naglasak na bilateralnim odnosima, a ne na multilateralnom angažmanu. Ovaj pristup bio je očigledan u njegovim interakcijama sa čelnicima u pojedinim državama, poput Srbije i Kosova. U početku se činilo da je administracija usmjerena na diplomatski napredak u normalizaciji odnosa između dviju zemalja. To je kulminiralo potpisivanjem Washingtonskog sporazuma u septembru 2020. godine, čiji je primarni cilj bio normalizacija ekonomskih odnosa. Iako je dogovor pozdravljen kao napredak, njegov dugoročni učinak ostaje neizvjestan, budući da su naknadne politike Bidenove administracije donijele nove izazove.

Sporazum o ekonomskoj normalizaciji između Srbije i Kosova potpisan u Bijeloj kući, 4. septembra godine (EPA)

Američki zvaničnici su Vašingtonski sporazum ocijenili kao novi početak za Zapadni Balkan.

Trump je nekoliko dana nakon potpisivanja sporazuma izjavio da je “uspio da zaustavi masovna ubijanja koja se već nekoliko decenija dešavaju između Srbije i Kosova”, dodajući da će možda biti izabran za Nobelovu nagradu za mir zbog toga.

“Siguran sam da ću se kvalifikovati za Nobelovu nagradu za mir. Prestat će da ubijaju jedni druge. Rekao sam: ‘Momci, hajde da se okupimo’. Znate, oni to rade stotinama godina, pod različitim imenima”.

‘Mjesto gdje se na glas supersile mnogo polaže’

“Trumpovo razmetanje o ‘velikom proboju’ donijelo je novo kidanje odnosa između Srbije i Kosova. Nije bilo naznaka da je diplomatija administracije učinila bilo šta da zaustavi višeznačne odnose sa Kinom ili njihovo dugotrajno oslanjanje na Rusiju. Moskva i Beograd su oduševljeni izbornim rezultatima u Crnoj Gori, na kojima su, krajem augusta iste godine, proruske, prosrpske i protiv-NATO snage, bile pogonsko gorivo za zapanjujuću izbornu pobjedu”, napisao je Edward Joseph, američki ekspert za Balkan i predavač u Školi naprednih međunarodnih studija na Univerzitetu Johns Hopkins, u analizi za Foreign Policy.

Balkan je, prema njegovim riječima, mjesto gdje se na glas supersile mnogo polaže.

“Kavalirske riječi američkog državnog sekretara Jamesa Bakera u junu 1991. godine kako ‘mi nemamo psa u toj borbi’, pomogle su potpirivanju nasilnog raspada Jugoslavije. Slična dinamika traje i danas”.

Kretanje kroz složenost međunarodnog ekonomskog sporazuma nije bio lagan zadatak. Čak i odredba o ‘mini-šengenu’, čiji je cilj bio smanjiti prepreke za brže kretanje ljudi, roba, usluga i kapitala, uslovio je nove komplikacije. Države sa velikim trgovinskim deficitom, kao što je Kosovo, strahovale su da će to samo utvrditi dominaciju znatno veće ekonomije Srbije.

“Krucijalna uloga SAD-a je da obezbijedi dosljedan i autoritativan glas, principijelno i hitno, i da osigura da ni Brisel ni balkanske prijestolnice ne odustanu od zadatka rješavanja političkih sporova u regiji”, zaključio je Joseph u analizi pod naslovom “Kako je Trump izgubio Balkan”.

Bidenov plan

Otkako je preuzeo dužnost predsjednika SAD-a u januaru 2021. godine, Biden je signalizirao obnovljenu posvećenost multilateralnoj vanjskoj politici. Sa naglaskom na demokratiju, ljudska prava i zapadne saveze, Bidenova administracija namjeravala je da ojača put Balkana ka stabilnosti, jačem demokratskom upravljanju i evropskim integracijama.

“Biden je promovisao svoju kandidaturu za ovu poziciju navodeći da želi ispraviti štetu koju je Trumpov mandat nanosio društvenom tkivu zemlje i demokratskim institucijama vlasti, kao i globalnim odnosima SAD-a”, napisao je Kurt Bassuener, politički analitičar u ‘srednjoročnom izvještaju o vanjskoj politici’ Bidenove administracije na Zapadnom Balkanu.

(Reuters)

Zbog toga se, kako navodi dalje, i rehabilitacija politike na Zapadnom Balkanu u skladu sa fokusom nove administracije na rekonstrukciju saveza, odbranu i oživljavanje demokratije te borbu protiv korupcije, činila izuzetno mogućom, a poklapanje ovoga s 25. godišnjicom Dejtonskog sporazuma u novembru 2020. godine pružilo je priliku da se pokuša izvesti takva politika.

“Politika State Departmenta, Bidena i [državnog sekretara] Antonyja Blinkena prema Bosni i Hercegovini, pružila je prvi očigledan dokaz da regionalna politika ne samo da nije odražavala fundamentalno preispitivanje, već je demonstrirala kontinuitet s neskrivenim transakcijskim i amoralnim pristupom Trumpove administracije”, istakao je Bassuener.

Na kraju, intervencije Bidenovog djelovanja na Balkanu nisu isključile ni upozorenja, pa je u januaru tokom obraćanja u Bijeloj kući rekao da bi ukidanje finansijske pomoći Ukrajini moglo dovesti do krize u zemljama Balkana.

“Ako odemo, a Rusija izdrži njihov napad i pobijedi Ukrajinu, šta mislite da će se desiti u balkanskim zemljama? Šta mislite da će se desiti od Poljske do Mađarske”, upitao je tada.

Izvor: Al Jazeera