Krimski Tatari upozoravaju Zapad: I vaša bi se djeca mogla boriti za slobodu

Zbog toleriranja tiranije, stasala je generacija koja razumije samo silu, govori Elmaz Asan, pripadnica autohtonog naroda Krimskih Tatara, povodom desetogodišnjice ruskog napada na Ukrajinu.

Protesti Krimskih Tatara 2014. su bili masovni, ali nisu uspjeli spriječiti djelovanje Rusije (Reuters)

Puno je očekivanja od civiliziranog svijeta, od Zapada, da će pomoći na istoku Evrope, ali dok god im je džep bitniji od ljudskog života, oni će pratiti stradanja ljudi, proizvoljno rusko pritvaranje i protjerivanje Krimskih Tatara, jednako kao što su to i prije nijemo gledali, kategorična je pripadnica ovog autohtonog naroda sa poluotoka Krima Elmaz Asan, inače novinarka i postdiplomska studentica historije Krima na prestižnom Univerzitetu Cambridge.

U razgovoru za Al Jazeeru povodom desetogodišnjice ruske okupacije Krima, početka napada na Ukrajinu i novog stradanja Krimskih Tatara, ona otvoreno poručuje onima koji bi trebali čuvati međunarodno pravo i poredak: I vaša djeca bi se mogla boriti za slobodnu i nezavisnost ako sada ne budete djelovali.

Intenzivna ‘detatarizacija’ Krima

„Ovaj period je za mene, kao pripadnicu autohtonog naroda Krimskog poluotoka, a to su Krimski Tatari, bio pun izazova. Moja domovina je Krim, a ja sam rođena i odrasla u egzilu u Uzbekistanu jer je Staljin deportirao sve Krimske Tatare sa njihove zemlje 18. maja 1944, tokom noći, kada su im dali samo 15 minuta da sakupe ono što posjeduju. U ovom činu genocida, 45 posto Krimskih Tatara je umrlo“, navodi naša sagovornica.

Asan: Imam malo vjere u civilizirani svijet jer međunarodno pravo uopće ne djeluje (Ustupljeno Al Jazeeri)

Od 18. do 20. maja te 1944. godine deportirano je na stotine hiljada Krimskih Tatara, podaci variraju od 200.000 do 400.000. Tom prilikom umrlo je između 35.000 i 110.000 ljudi, a preživjeli su „smješteni“ u Uzbekistanu. Tajna služba SSSR-a ispraznila je blizu 80.000 domova, nisu poštedjeli nikoga, čak ni članove Komunističke partije.

„Bilo je tek jedno selo koje su sovjetske vlasti u početku zaboravile da deportiraju sa Krima. Kada su se na kraju sjetili, sakupili su seljane i udavili ih u Azovskom moru“, govori Asan.

Provođena je intenzivna „detatarizacija“ Krima, nijedan pripadnik ovoga naroda nije ostao. Zvanično su sovjetske vlasti navodile da je ovo urađeno zbog saradnje sa njemačkim nacistima, no pravi razlozi su „čišćenje“ rubnih dijelova države od neruskih naroda, te kontrola zemlje na Crnom moru. Nikita Hruščov je 1956. osudio Staljinovu politiku i dozvolio povratak autohtonih naroda, ali nije ukinuo odredbu. Tek nakon 1980-ih je počeo značajniji povratak Krimskih Tatara na ovaj poluotok.

„Roditelji mojih roditelja su deportirani. Moji roditelji i ja smo rođeni u Uzbekistanu i živjeli na mjestima deportacije. Sjećam se kako se moj narod borio da se vrati u našu historijsku zemlju, Krim, a to je trajalo 50 godina. Mnogi članovi moje porodice su prošli kroz sovjetske kampove, hapšenja i štrajkove glađu. To je bilo vrijeme borbe za povratak kući.“

‘Vrijeme koje je obećavalo’

Ova porodica uspjela se vratiti na Krim tek 1999. godine, ali nisu ni pomišljali da bi nekoliko godina kasnije morali ponovo napuštati domovinu. Asan objašnjava kako su do 2014. Krimski Tatari radili na obnovi nacionalnih institucija, škola i TV kanala, „to je bilo vrijeme koje je obećavalo“.

„Otimanje Krima u februaru 2014. je bila velika tragedija za autohtoni narod poluotoka, Krimske Tatare, kao i za sve stanovnike Krima. Od prvih dana invazije organizirani su veliki protesti kako bi se spriječilo nezakonito zauzimanje.“

„Lično sam se nadala kako će međunarodno pravo prevladati i da civilizirani svijet neće ovo dozvoliti. Bilo je bolno gledati starije generacije koje su svjedočile deportacijama. Ovaj put su doživjeli šok, srčane udare i umrli jer su rane genocida i dalje ispunjavale njihova sjećanja. Protesti su nastavljeni nesmanjenom žestinom“, prisjeća se Asan dešavanja od prije deset godina.

Govori kako je veliki skup protiv aneksije Krima održan 26. februara 2014, te kako je na njemu bilo više od 15.000 građana i kako tome svjedoče snimci koji su dostupni i u međunarodnim medijima i na internetu.

„U organizaciji Medžlisa, predstavničkog tijela Krimskih Tatara, protest je ujedinio Krimske Tatare, Ukrajince i Ruse. Skup je održan kod Vrhovne Rade Krima, gdje se trebalo odlučivati o sudbini poluotoka. Krimski Tatari su spriječili secesiju, ističući kako je bez učešća autohtonog naroda Krima, odlučivanje o samom Krimu neprihvatljivo.“

Žene su sa djecom izašle na ulice i uzvikivale „Svijet-Krim-Ukrajina“, nastavlja ova novinarka i dodaje kako su žene također istupile uoči nelegalnog referenduma i iskazivale svoje neslaganje.

„Prva žrtva okupacije bio je otac troje djece, Krimski Tatar Rešat Ametov koji je bio sam na protestu. Njegovo tijelo su pronašli puno znakova mučenja, a poslije je bilo još mnogo takvih slučajeva“, govori sagovornica Al Jazeere.

Hapšenja zbog pjesme na svadbi

Ona ukazuje kako „Krimski Tatari nisu neko društvo, već autohtoni narod“, te kako su i dan danas preostali pripadnici ovog naroda meta progona proruskih i ruskih vlasti.

„Postali su manjina zbog politika Ruskog carstva, potom u vrijeme boljševika i tokom sovjetske ere. Krim je zemlja Krimskih Tatara. Od 2014. vrše se sistematski upadi i hapšenja u domovima Krimskih Tatara. Danas na Krimu možete biti zatvoreni samo ako slušate neke ukrajinske pjesme. Šest Krimskih Tatara je odgovaralo 14. septembra 2022. zbog pjesme ‘ Oj, u luzi červona kalina’ koja se pjevala na jednom vjenčanju. Među uhapšenima su bili mladoženja, majka od mlade, DJ, direktor restorana i jedan plesač.“

Kao primjer je navela i slučaj djevojke kojoj nije dozvoljeno da dođe do svog bolesnog oca…

Krimski Tatari protestiraju ispred ambasade Rusije u Kijevu zbog kršenja prava na Krimu 6. novembra 2015. (Reuters)

„Moja sunarodnjakinja Lenije Umerova je putovala kući iz Kijeva tokom otvorene invazije na Kijev. Prošla je veliki put jer je jug Ukrajine bio u ratnom stanju. Pokušala je doći na Krim preko Gruzije. Žurila je kući na Krim kako bi brinula o ocu koji je imao tumor. Nije mogla doći na Krim, bila je uhapšena na ruskoj granici i prijeti joj 20 godina zatvora, optužuju je za špijunažu. Ova 25-godišnja djevojka nije aktivista, samo je jednostavno pripadnica Krimskih Tatara.“

Na spomen reakcija sa Zapada, Asan odgovara kako je užasno to što civilizirani svijet šuti i pretvara se da se ništa ne dešava na Krimu. Ona se poziva na podatke Istraživačkog centra Krimskih Tatara koji je, kako ona kaže, od 2017. do 2022. dokumentirano više od 7.000 kršenja ljudskih prava na Krimu, a od ovog broja 5.613 su mete bile Krimski Tatari.

„Za mnoge Krim znači ispunjenje ličnih geopolitičkih ambicija, no za mene je Krim moja domovina gdje moj narod i njihova kultura i naslijeđe imaju jake korijene. Civilizirani svijet mora okončati nelegalnu represiju nad mojim narodom, no imam malo vjere u civilizirani svijet jer međunarodno pravo uopće ne djeluje. Sve se kreće ka tiraniji, civilizirani svijet ne promovira demokratiju već tiranijske režime. Hapšenja i mučenja nevinih postali su norma i niko to ne sprječava.“

Militarizacija ljudske svijesti

Pitali smo je koliko je u kontaktu sa ljudima na Krimu, na šta govori kako je „naravno u kontaktu“ sa tamošnjim stanovnicima i kako „odlično zna šta se dešava“ tamo.

„Vjerovatno je teško ljudima zamisliti kakav tamo režim tiranije vlada 10 godina. Ogroman broj ljudi je uhapšen i dobili su 10 do 20 godina zatvora. Praksa javnog prozivanja je razvijena, ako neko primijeti vaše proukrajinske stavove, to znači kako će sutra specijalne snage po vas i optužiti vas za nešto što niste uradili.“

„Ljudi su jako uhapšeni, pokušavaju biti neprimjetni ili su primorani da učestvuju u takozvanim patriotskim istupima. Prisutna je ogromna militarizacija ljudske svijesti  i to je jako zastrašujuće. Pozivam sve da nam pomognu u zaustavljanju tiranije“, kaže ona.

Na kraju potcrtava svoj stav i viđenje trenutne situacije, kako na Krimu i u cijeloj Ukrajini, tako i širom svijeta:

„Živimo u vrijeme kada su džepovi važniji od ljudskih života. Danas su ljudski životi bezvrijedni. Uz takav stav prema tiranijskom režimu, morate zapamtiti jednu jako važnu stvar. Sutra će tiranija doći i do vas. Odgojena je generacija koja razumije samo silu. Svi će to osjetiti ako ljudi nastave misliti samo na svoje džepove i ne zaustave ih. Danas svi imaju izbor jer, sa ovako indiferentnim stavom, i vaša djeca će se boriti za nezavisnost i slobodu.“

Izvor: Al Jazeera