Hrvatski lovci na dronove imaju rješenje za uljeze na nebu

‘Okvir za kontrolu i nadzor bespilotnih letjelica’, ili skraćeno projekt ORKAN, istraživača iz Hrvatske omogućava da se otkrije i locira lokacija osobe koja upravlja nepoželjnim bespilotnim letjelicama.

ORKAN je modularni sistem, koji mu omogućava višestruku primjenu (Ustupljeno Al Jazeeri)

Razvoj tehnologije i pad cijena doveo je do porasta sve većeg korištenja dronova, koji iz dana u dan neprekidno “zuje” iznad naših glava, često bez ikakvih odobrenja i dozvola.

Brojni gradovi se “bore” s najezdom malih ili velikih bespilotnih letjelica, koje su često opremljene kamerama visoke rezolucije što ih čini idealnim sredstvom za narušavanje privatnosti ili čak za špijuniranje.

Osim toga, male komercijalne bespilotne letjelice su na raznim bojištima širom svijeta pretvorene u opasna vojna sredstava za izvođenje razarajućih napada, što ukazuje da bi za takve namjene mogli biti korišteni i u gradskim sredinama, u svrhu širenja terora.

Poseban problem bespilotne letjelice predstavljaju kada se koriste u blizini aerodroma, zbog opasnosti da izazovu katastrofalne posljedice kada dođe do sudara sa avionima.

Zbog toga se sve više ulaže u razna sredstva za obaranje ovakvih bespilotnih letjelica, ali s obzirom da relativno niske cijene, često takvi potezi imaju samo kratkotrajne efekte, s obzirom da operateri, odnosno “piloti” dronova “uljeza” i dalje mogu da rade šta god žele.

Rješenje stručnjaka iz Hrvatske, većinom sa Fakulteta organizacije i informatike, moglo bi preokrenuti “borbu” protiv nepoželjnih dronova, zahvaljujući istraživačkom projektu “Okvir za kontrolu i nadzor bespilotnih letjelica” (ORKAN), algoritmu koji pomoću jata vlastitih dronova može otkriti lokaciju osobe koja upravlja bespilotnom letjelicom uljezom.

Modularna platforma

Kao i u mnogo drugih slučajeva, izvorna ideja projekta bila je usmjerena u suprotnom pravcu od onog što nudi danas.

Voditelj tima, profesor Neven Vrček navodi da projekt ORKAN ima za cilj razviti modularnu platformu za upravljanje flotom dronova kako bi se moglo pratiti različite parametre u okolini, prije svega u urbanoj sredini.

U urbanoj sredini, kaže, ima puno ometanja signala i ometanja putanje dronova te je posebno izazovno upravljati jatom dronova.

Kroz razvoj projekta, došli su do sistema koji omogućava da se otkrije i locira pozicija operatera neželjenog drona u prostoru.

Za tu svrhu se koristi jato dronova, kojim upravlja njihova platforma, a koja prikuplja podatke sa senzora ugrađenih u svaku zasebnu bespilotnu letjelicu u tom jatu, te se zahvaljujući algoritmu koju je ovaj tim razvio određuje lokacija operatera drona “uljeza”.

Iako zvuči da je namjera ORKAN-a vojno-odbrambena, profesor Vrček napominje da je namjena ovog projekta prije svega civilna.

Višestruka primjena

Platforma je modularna i može se prilagoditi nizu različitih situacija, ali Vrček napominje da su uvijek za cilj imali primjenu u pametnim gradovima.

Upravljačka platforma ovog sistema je modularna i moguće je bez velikih intervencija mijenjati senzore, pa se sistem može koristiti primjera radi za praćenje zagađenja ili buke, radio-signala i svih oblika nepoželjnih radioemisija koje se mogu pojaviti na nekoj teritoriji, ali i, kako rezultati pokazuju, dronova.

“Sve je lako zamjenjivo i nadogradivo”, konstatira Vrček.

U samom projektu je sudjelovalo 15 istraživača iz Hrvatske, a imali su i saradnju sa Univerzitetom na Islandu, dok je projekt finansirala Hrvatska zaklada za znanost.

Vrček navodi da se članovi tima dugi niz godina bave različitim primjenama interneta stvari (Internet of Things), pa su se tokom njihovih istraživanja često bavili mišlju o tome da ni on više nije statičan nego sve češće u pokretu, poput pametnih automobila, te je iskorak prema dronovima bio logično rješenje.

Proteklih godina se činilo da se cijeli svijet okrenuo naglavačke, pa sve što je prije bilo lako i normalno postalo je znatno teže. A te probleme su članovi istraživačkog tima, koji je radio na razvoju projekta ORKAN, dobro iskusili na vlastitoj koži.

Sam razvoj projekta trajao je četiri godine, a imao je dosta izazova, jer se početak poklopio sa pandemijom, što znači da nisu mogli surađivati uživo. Nakon toga je došlo do poremećaja u logističkim lancima, što je otežalo nabavku komponenti, pa su se posljedično dosta mučili sa razvojem.

“Bili bismo daleko brži da nije bilo tih poremećaja”, priznaje Vrček.

Daljnji planovi

Što se tiče daljnjih planova, profesor Vrček navodi da će i dalje razvijati platformu te raditi na razvoju komercijalizacije projekta. Osim toga, razmišljaju o novim projektima koji im trenutno zaokupljaju pažnju, jer kako kaže, “kombinacija umjetne inteligencije, robotike i interneta stvari pruža neslućene mogućnosti u različitim sferama primjene.”

Zemlje okruženja uobičajeno ne mogu da se porede sa bogatijim državama kada se radi o ulaganju u nauku, što ove rezultate istraživača čini još značajnijim.

Profesor Vrček kaže da su i Hrvatska, i zemlje u okruženju, male po naučnim kapacitetima u usporedbi sa zemljama koje nemjerljivo više ulažu u razvoj.

“Međutim, postoji prostor u kojem se može znanstveno djelovati i s ograničenim sredstvima. Znanje je globalno dostupno i moguće je u određenim nišama napraviti prodor ako se sustavno radi.”

Kako kaže, bilo bi dobro da se odrede prioriteti i da se više naučnika okuplja oko prioritetnih tema. Tada bi, zaključuje Vrček, i doprinos bio veći.

Izvor: Al Jazeera