Brzoklizač iz Japana: Poraz u Sarajevu je bio vrijedan truda

Akira Kuroiwa je na 14. ZOI stigao kao svjetski prvak, ali su pritisak i vrijeme ‘kumovali’ da bude tek 10. na 500 metara.

Razočarani Kuroiwa nakon utrke na 500 metara u Sarajevu (Ustupljeno Al Jazeeri)

Kada ste svjetski prvak, od vas su uvijek velika očekivanja, a takav pritisak nerijetko izazove kontraefekat pa podbacite. Takva priča može se povezati sa brzim klizačem iz Japana Akirom Kuroiwom koji je na 14. Zimske olimpijske igre u Sarajevo stigao kao najbolji na svijetu u sprintu.

U razgovoru za portal Al Jazeere uoči ponovnog dolaska u bosanskohercegovački grad, Kuroiwa kaže kako je stalna priča i potenciranje da će osvojiti medalju, jako utjecala na njega. Olimpijsku medalju ima, osvojio ju je 1988. u Calgaryju i bronzanog je sjaja, ali postoji žal za onom iz Sarajeva gdje je bio tek 10. na 500 metara. Ipak, glavnog grada Bosne i Hercegovine se sjeća i po lijepome.

„Bio sam jako sretan što sam izabran za olimpijskog člana. Što se uspomena tiče, zapravo se ne sjećam mnogo detalja takmičenja, dijelom zbog šoka od poraza, ali sjećam se fotografiranja na Latinskoj ćupriji čime je započeo Prvi svjetski rat“, navodi ovaj Japanac za naš portal.

Medalja, medalja, medalja…

„Također se sjećam sam vidio mnogo zgrada različitih religija u istom gradu, uključujući džamije i crkve, i, iako nemam pojma o vjeri, mislio sam da je to zanimljiv grad. Uživao sam u ribi i kolutićima lignji u restoranu u Starom gradu. Sarajevo je daleko od Japana, ali sam osjećao bliskost jer sam mogao jesti takvu istu hranu.“

Ističe kako je šok koji je osjetio Sarajevu bio nemjerljiv, ali gledajući unazad, „iskustvo poraza u Sarajevu postalo je zaista važno za moj život nakon toga“, govori naš sagovornik sa mudrog Dalekog istoka i dodaje: „Osjećam da je to bio poraz vrijedan truda.“

Kuroiwa se prisjeća kako je u godini između ukupne pobjede na Svjetskom prvenstvu u sprintu 1983. i Olimpijskih igara u Sarajevu bio pod ogromnim pritiskom zbog medija u Japanu.

„Činilo se kao da izvještavanje neće završiti ako ne kažem anketarima: ‘Osvojit ću medalju, i to zlatnu medalju’. Dok sam stalno vikao ‘medalja, medalja, medalja’, osjećao sam se kao da su sarajevske Igre nečija tuđa priča, a u Sarajevo sam stigao s iluzijom da sam već postao osvajač odličja.“

Kuroiwa (desno) sa kolegama iz reprezentacije u Sarajevu (Ustupljeno Al Jazeeri)

„Na aerodromu u Sarajevu čekalo me približno 300 novinara i pitali su me: ‘Gospodine Kuroiwa, vi ćete ovdje u Sarajevu osvojiti medalju, zar ne? Kako se sada osjećate?’. Osjećao sam se kao da sam se odjednom vratio u stvarnost. Prije dolaska u Sarajevo, išao sam na rekord u Njemačkoj i napravio neke promjene u kondiciji koje su mogle utjecati na moju izvedbu, ali sam i dalje u intervjuima govorio da ciljam na medalju“, navodi on i dodaje kako je ‘stvarno požalio’ što je rekao ‘medalja’.

Pad koncentracije

„Ujutro na dan utrke, u Sarajevu je padao jak snijeg i vrijeme starta je značajno kasnilo, čak šest sati, i osjetio sam gubitak koncentracije. Osjećao sam se frustrirano, kao da moje tijelo nisam ja u utrci, osjećao sam se kao da me nešto progoni u snu i nisam mogao trčati kako sam želio. Kasnije, kad sam gledao svoju utrku na snimku, iznenadio sam se kad sam vidio da sam nemirniji nego što sam mislio i da se krećem na način koji nije nalik meni.“

Kuroiwu Sarajevo očekuje ove godine na obilježavanje godišnjice, a u protekle četiri decenije govori kako je 1990. trebao doći ali nije bilo civilnih aviona, već su mu nudili vojni.

„Na kraju smo odlučili odustati od te ideje jer smo morali predati izjavu kako ćemo snositi odgovornost za sve što nam se dogodi. Također me rastužuje pomisao da će nekoliko godina nakon Olimpijskih igara doći do ovakvog rata na mjestu održavanja OI, festivala mira na kojem smo i mi učestvovali i pitao sam se o čemu je uopće taj festival mira.“

„Ne kažem da sam to kasnije mogao razumjeti, ali mogao sam samo shvatiti da historija religija i etničkih grupa može imati duboke korijene koje mi Japanci, koji smo odrasli u otočnoj državi, ne možemo u potpunosti razumjeti. Država Jugoslavija je bila podijeljena, ali se nadam da će (njen prostor) postati dobro mjesto za život u miru“, ističe sagovornik Al Jazeere.

Velike promjene u klizanju

Govori kako postoji velika promjena između brzog klizanja iz njegovog vremena i sada.

„U svijetu sporta zadržavanje statusa quo je regresija, a mi uvijek težimo ići naprijed. U tom kontekstu, prva promjena u brzom klizanju je promjena okruženja. Olimpijske igre u Calgaryju 1988, koje su uslijedile nakon Igara u Sarajevu, održane su na ovalnoj (dvoranskoj) stazi.“

Na komentar da li je sport potpao pod utjecaj komercijalizacije i konzumerizma, nekadašnji takmičar, a zatim trener iz Japana govori kako ne misli da je taj proces nešto nužno loše.

„Što se tiče privlačnosti i vrijednosti sporta, zahvalan sam što sam dobio pozornicu na kojoj se mogu izraziti na Olimpijskim igrama, festivalu mira koji mogu samo odabrani ljudi. Što se tiče komercijalizacije i konzumerizma, postoje neki aspekti sporta kojima se ne divim pretjerano, ali smatram da, ako je publika dirnuta sportom, a gledatelji koji ga gledaju na neki način osnaženi i podržani, onda treba biti cijena koju treba platiti.“

Izvor: Al Jazeera

Pregled vijesti, tema, mišljenja, blogova sa Balkana i iz svijeta u samo jednom kliku
Pročitajte sada