Vjetroelektrane i solarne elektrane donose energiju budućnosti

Čovjekovo preživljavanje i opstanak na planeti zavisi od zadovoljavanja njegovih osnovnih bioloških potreba u obliku čistog zraka i vode te kvalitetne hrane. Kroz cijelu prošlost ljudske vrste i energija je bila baza napretka, a moderno doba i brzi tehnološki razvoj istog zahtijeva sve veću proizvodnju energije. Proizvodnja se svojim kvantitetom povećavala zahvaljujući otkrivanju i valorizaciji određenih oblika energije. Upravo zbog toga industrijske revolucije svoj nastanak „duguju“ fosilnim gorivima koji su pokretali pogone i motore.

Svi energenti se mogu podijeliti u dvije osnovne kategorije. U prvu spadaju oni koji su neobnovljivi, odnosno koji sagorijevanjem oslobađaju energiju. Za njih se koristi izraz „kaustobioliti“ jer su biogenog porijekla te mogu da gore i oslobađaju energiju. U ovu kategoriju spadaju ugalj, nafta i zemni gas. Osim svog ograničenog kvantiteta spomenuti energenti nose sa sobom i dva osnovna problema – formiranje veće količine CO2 kao stakleničkog plina te proizvodnja SO2 kao baze formiranja korozivnih kiselina u atmosferi.

Drugu kategoriju energenata čine oni obnovljivi koji prirodi ne nanose probleme kao fosilna goriva. To su energija Sunca, vode, vjetra i geotermalna energija. Bosna i Hercegovina spada u red država koje se postepeno prebacuju na proizvodnju energije uz pomoć spomenutih potencijala. Svaka transformacija nosi i određene probleme od kojih dominiraju oni finansijskog tipa. Zbog toga je energetska baza još uvijek kaustobiolit, ali se situacija „blago“ promijenila u smjeru početaka onoga čemu treba težiti – zelena ili održiva energija.

Solarna energija najbolja opcija

Bosna i Hercegovina godišnje proizvede 16.380 GWh električne energije, a od tog broja gotovo dvije trećine (65 posto) otpada na termoelektrane. Veće korištenje obnovljivih izvora javlja se u drugoj polovini XX stoljeća kada počinje veća izgradnja hidroelektrana. Potencijal rijeka danas učestvuje sa 29 posto u ukupnoj količini električne energije, a šest posto čini proizvodnja ostalih obnovljivih izvora.

U moderno doba dolazi do izgradnje solarnih i vjetroelektrana. Potencijal insolacije, kao i vjetra u nekim dijelovima države, pokušava se iskoristiti u većem obimu za proizvodnju potrebne energije. Kada se ugalj počeo koristiti prije dva stoljeća u Prvoj industrijskoj revoluciji nije se znalo za njegove štetne emisije u atmosferi. Osim toga kvantitet njegovog korištenja nije bio u velikom obimu pa se njegov loš uticaj nije osjetio u tolikoj mjeri. Industrija je bila ograničena na lokalne prostore, a danas je ona svjetska pojava. Kotline u Bosni i Hercegovini u periodu anticiklona i smoga zimi najbolje osjete sva zagađenja koja su posljedica sagorijevanja.

Od svih obnovljivih izvora energije solarna je najbolja opcija jer ima najmanji negativan uticaj na okoliš. Ako ćemo „slušati prirodu“ onda je jasno da je Sunce osnovni izvor energije geografskog omotača. Kvantitet insolacije nije svugdje isti te je jasno da valorizacija ovog energenta nije identično isplativa u svim prostorima. Južni dijelovi države imaju više od 2.000 sati godišnje insolacije, a neki prostori Hercegovine i do 2.400 sati sa količinom zračenja je 1.500 kWh/m2 na godišnjem nivou.

Činjenica da Europa ima strategiju u kojoj nema proizvodnje CO2 iz energetskih objekata do 2050. godine i Bosnu i Hercegovinu „tjera“ u obnovljive izvore energije. Prva solarna elektrana je izgrađena u Kalesiji 2012. godine, a ona godišnje proizvede 150.000 kWh električne energije. Kod Bileće je izgrađena solarna elektrana koja ima proizvodnju od 84 GWh u 113.000 solarnih panela. Interesantno je da je u maju ove godine u proizvodnju puštena i solarna elektrana kod Sanskog Mosta kao prva u ovom dijelu države.

Kada se govori o solarnim elektranama njihovo jezgro je južni dio države koji je, sa aspekta Sunčevog zračenja, mnogo potentniji. Naselja Stolac, Posušje, Trebinje, Grude, Čitluk, kao i druga mjesta u ovom dijelu Bosne i Hercegovine, zbog svojih klimatskih odlika su idealna za valorizaciju ovog oblika energije. Solarna elektrana Petnjik kod Gruda, koja je počela sa radom prošle godine, ima instaliranu snagu od čak 45 MW. Snaga ove solarne elektrane je aritmetička sredina HE Jajce I i Jajce II (60 MW i 30 MW). Izgradnja solarnih panela na krovovima je mogući potencijal rješavanja sve većih cijena energenata. Osim ekološke svijesti ovaj način valorizacije energije predstavlja dugoročnu ekonomsku investiciju.

Potencijal vjetra

Osim solarne energije, Bosna i Hercegovina u posljednjih nekoliko godina počinje iskorištavati i potencijal vjetra. I ova energija je ekološki čista i prihvatljiva, a jedini nedostatak je njena dužina trajanja rada i pouzdanost. Vjetroelektrana ima radnu aktivnost 25-30 posto u odnosu na hidroelektranu jer radi cca 1.500 sati godišnje dok hidrolektrane rade 4.500 do 5.000 sati u toku jedne godine. U ekonomskom smislu vjetroelektrane nisu isplative kao proizvođači energije u obliku fosilnih goriva, ali je njihov ekološki benefit nemjerljiv. Najveći problem vjetroelektrana predstavlja njihova nestabilnost i činjenica da ne mogu raditi uvijek u istom kapacitetu. Za razliku od hidroelektrane u kojoj se napravi akumulacija vode da bi se nadoknadila ista u periodu niskog vodostaja rijeka, u vjetroelektranama nije moguće djelovati na taj način.

Ukupna snaga vjetroelektrana u BiH je cca 360 MW, a godišnja proizvodnja gotovo 940 GWh. Ovo je deset puta manje od onaga što donosi ugalj i pet puta manje od kvantiteta energije koju donose rijeke, ali je značajan napredak u odnosu na raniji period. Kod Tomislavgrada je 2018. godine napravljena vjetroelektrana Mesihovina koja ima snagu od 50 MW i proizvede 165 GWh električne energije godišnje. Od nje je „jača“ vjetroelektrana Grebak kod Nevesinja sa snagom od 66 MW i 180 GWh energije godišnje. Sa više od 100 GWh godišnje su vjetroelektrane Podveležje, Hrgud kod Berkovića, Jelovača kod Tomislavgrada te Bitovnja kod Konjica i Vlašić nadomak Travnika.

Komparirajući ove podatke sa proizvodnjom električne energije u TE Kakanj (2.300 GWh), TE Gacko (1.700 GWh) i HE Jablanica (770 GWh) evidentno je da zelena energija Sunca i vjetra ne zadovoljava potrebe stanovništva i privrede. Ekonomska računica onečišćenja prirode stavljaju u „drugi plan“, a cijena i trenutne potrebe zaboravljaju ekologiju. S obzirom na činjenicu koliko nam respiratornih oboljenja dolazi zbog zagađenja zraka i kolika je potrošnja medicine na ista, pitanje je šta je ekonomski isplativije. Jedno je sigurno: svi znamo šta je ekološki prihvatljivije.

U ukupnoj količini energije u EU obnovljivi izvori učestvuju sa 32 posto, a cilj je doći do 45 posto do 2030. godine. Ovakve transformacije sa sobom nose brojne ekonomske probleme jer su obnovljivi izvori energije finansijski neisplativiji od fosilnih goriva. Sa druge strane se uvijek može postaviti pitanje „cijene“ ljudskog zdravlja. Ako zagadimo ono što nam zadovoljava osnovne potrebe – zrak, vodu i hranu – ni (jeftina) energija nam neće mnogo pomoći da opstanemo na planeti.