‘Oprostiti neoprostivo’: Uprkos životu bez ruku, Belma Islamović motivira druge

„Učim sebe svakodnevno kako da budem što bolji primjer, posebno mladima, jer želim da pokažem koliko je važno vjerovati u sebe, suočiti se s izazovima i pronaći snagu čak i u najtežim trenucima. Moja misija je da inspirišem ljude da se ne boje života, da vjeruju u promjene i da shvate da i oni mogu postati izvor motivacije za druge.“

Ovo su riječi Belme Islamović, djevojke rodom iz Mostara koja je od zločinačke granate 1993. godine, ispaljene s položaja Hrvatskog vijeća obrane (HVO) 1993. godine sa 19 godina, puna snova o karijeri modne dizajnerice, ljubavima, svojoj porodici, ostala bez obje ruke.

Uprkos borbi za život nakon ranjavanja, svim nedaćama i problemima koje joj je potom život donio, ona danas pokušava drugima pokazati kako se života ne treba bojati već ga živjeti sa svim njegovim ljepotama i poručuje: „Život je prelijep, ali samo ako ga ti biraš živjeti sretno“.

Danas živi u Sjedinjenim Američkim Državama, odnosno u Dallasu, s majkom, ocem i mužem koji su joj velika podrška u svemu što radi.

„Moja strast je motivisati ljude kroz svoju životnu priču, jer vjerujem da svako iskustvo, bez obzira koliko teško bilo, nosi lekciju koja nas može osnažiti. Moj san je postati poznati motivacijski govornik, ne samo da bih dijelila svoju priču, već i da bih ljudima pokazala da život, iako ponekad težak, nije toliko strašan kako, možda, izgleda“, govori Islamović za portal Al Jazeere.

Pogled na život pun mržnje

„Učim sebe svakodnevno kako da budem što bolji primjer, posebno mladima, jer želim da pokažem koliko je važno vjerovati u sebe, suočiti se s izazovima i pronaći snagu čak i u najtežim trenucima. Moja misija je da inspirišem ljude da se ne boje života, da vjeruju u promjene i da shvate da i oni mogu postati izvor motivacije za druge.“

Dodaje i kako, „želi ostati zapamćena ne samo po svojim riječima, već i po djelima koja su pomogla ljudima da vide ljepotu i svrhu u svakodnevici“.

Govori i kako je u 19-oj godini doživjela tragediju koja ju je duboko potresla, kako je tada bila mlada i spremna da živi punim plućima, „ali tada je svijet gledala drugačije – s mnogo mržnje“.

„Željela sam da narod i onaj monstrum koji su mi nanijeli bol osjete isto što i ja, pa čak i gore. Nerviralo me je kada bi me ljudi pogledali ili pitali za pomoć i često sam grubo odgovarala. Sve se počelo mijenjati kada sam se okrenula Allahu i počela proučavati svoju vjeru. Shvatila sam da se moram prihvatiti onakvom kakva jesam i da u životu postoje male, slatke stvari koje mi donose radost.“

Islamović ističe kako se od tada dogodilo mnogo lijepih stvari u njenom životu.

„Danas sam sretna žena, motivišem druge i zahvalna sam Bogu što sam sretno udata. Nažalost, neki ljudi misle da je kraj svijeta ako im se ne ostvare želje ili snovi. I ja sam imala želje koje se nisu ispunile – naprimjer, nisam se ostvarila kao majka. Znam da mnoge žene osjećaju isto, ali to nije razlog da odustanemo. Trebamo se zahvaliti Bogu na svemu što imamo i nastaviti živjeti s vjerom i nadom.“

Zdravlje je najvažnije

Kroz njene riječi kao da se čuje stara mudrost iz Bosne: „Zdrav čovjek ima hiljade želja, a bolestan samo jednu.“

„Najvažnije što imamo u životu je zdravlje. Kada smo zdravi, možemo postići mnogo toga, ali kada smo bolesni, jedina nam je želja da ozdravimo. Zato trebamo biti primjer jedni drugima po lijepim djelima, a ne po lošim. Život je dragocjen i trebamo ga iskoristiti da činimo dobro i da budemo inspiracija drugima.“

Na upit da povuče paralelu i poređenje između one Belme u godinama nakon ranjavanja i Belme danas, odgovara kako je to lako.

„Danas život gledam potpuno drugačije. Provodim više vremena vani, smijem se i razmišljam pozitivnije. Da, tom monstrumu sam oprostila, ali nisam zaboravila. Ljudi mi ponekad kažu: ‘Ako ti je teško, ne moraš pričati o tome kako si izgubila ruke’. Ali mene to čini sretnom. Želim govoriti, ne želim više skrivati svoju priču, kao što sam je skrivala godinama. Često kažem: ‘Jevreji pričaju o svojim stradanjima, nije ih stid niti im je teško, pa zašto bi meni bilo?’

Jednom mi je profesorica rekla: ‘Žena je u pravu. Svi mi imamo priču svog života, ali rijetko dobijemo priliku da je ispričamo. Zato, Belma, ti si svoju priliku dobila – pričaj. Tvoja priča je poučna, može pomoći mnogima i treba da se čuje’.”

Dokumentarni film

U ranijim istupima kao i u dokumentarnom filmu o njenom životu Oprostiti neoprostivo iz 2022. godine, ona govori o sposobnostima oprosta za zlo koje je doživjela. I za Al Jazeeru govori o tom stavu.

„Oprostila sam, ali ne zbog njega, već zbog sebe – da bih mogla nastaviti živjeti. Njemu će dragi Bog suditi.“

Na kraju smo je pitali za poruku svima koji u sivilu današnjice imaju teškoće u pronalasku dobrote u ljudima, u svijetu punom laži, nasilja…

„Život je prelijep, ali samo ako ga ti biraš živjeti sretno. Oboji ga lijepim, svijetlim bojama, a ne tamnim. Širimo ljubav, sreću i pozitivnost, a ne mržnju.“