Bitka za Halep kao mogući nastavak sirijskog rata

Čini se da je iznenadni napad opozicijskih snaga na sirijski grad Halep uhvatio sirijski režim Bashara al-Assada i njegove saveznike, kao i veći dio svijeta, nespremne.

Trenutno, dok sirijske i ruske zračne snage udaraju po opozicijskim snagama u sjeverozapadnoj Siriji, brutalni sukob za koji su se mnogi nadali da je zamrznut od sporazuma o prekidu vatre 2020. pokazuje sve znakove ponovnog rasplamsavanja.

Jesu li trenutne borbe dio tekućeg rata u Siriji?

Da.

Revolucija u Siriji 2011. nije uspjela svrgnuti čelnika zemlje Bashara al-Assada.

Oslanjao se na podršku svojih saveznika, Rusije, Irana i libanske grupe Hezbollah, koji su udružili snage u pokušaju gušenja ustanka.

Borbe su uključile obje postojeće regionalne oružane grupe, poput ISIL-a i Al-Kaide – koje su uspostavile veze sa grupama u Siriji – i stvorile nove frakcije poput Hayat Tahrir al-Shama (HTS), koja je predvodila prošlosedmični napad na Halep.

Ko su sve te grupe u Siriji?

Mnoge su se grupe formirale kako bi se pridružile ratu, boreći se i protiv režimskih snaga, a ponekad i međusobno dok su se njihove ideologije sukobljavale.

Međutim, kako je sukob odmicao, a ruska i iranska vatrena moć počele usmjeravati sukob u korist režima, većina tih grupa potisnuta je u sjeverozapadnu pokrajinu Idlib, posebno nakon što su protjerani iz Halepa 2016. nakon gotovo četiri godine borbe.

Dok su se razne pobunjeničke frakcije borile za prevlast u Idlibu, HTS se pojavio kao dominantna frakcija.

Nastala 2017. spajanjem različitih grupa, ponajprije Jabhat al-Nusra, grupa djeluje kroz “Sirijsku vladu spasa” (opozicijska vlada) kako bi upravljala velikim dijelom Idliba, uključujući njegov sigurnosni, finansijski i pravosudni sistem.

Jabhat al-Nusra, koja je dugo bila povezana s Al-Kaidom, službeno je prekinula veze s grupom prije formiranja HTS-a, rebrendirajući se u Jabhat Fateh al-Sham, a potom u HTS.

Koliko je rat bio ekstreman?

Gotovo apokaliptičan.

UN procjenjuje da je između marta 2011. i marta 2021. rat u Siriji ubio 306.887 civila.

Više od polovine predratnog stanovništva Sirije od 21 milion je, također, raseljeno zbog borbi.

Aspekti borbe bili su nenadmašni u svom divljaštvu.

Režim je koristio hemijsko oružje i barel-bombe u civilnim područjima dok se zajedno sa saveznicima borio da suzbije pobunu, ne uspijevajući je u potpunosti ugušiti.

U vakuumu moći koji je nastao, oružane grupe su cvjetale i ISIL je uspostavio “halifat” oko sirijskog grada Raqqe 2014, uz nasilje nad manjinama koje je okončano tek 2017. nakon što je Zapad podržao Sirijske demokratske snage koje su istjerale ISIL.

Zbog čega je počeo rat?

Iako su nedostatak sloboda i ekonomski problemi doveli do nezadovoljstva Sirijskom vladom, oštro gušenje protesta u konačnici je natjeralo demonstrante da uzmu oružje.

U martu 2011, potaknuti uspješnim ustancima u Tunisu i Egiptu, prodemokratski protesti izbili su u Siriji.

Kažu da je globalno zagrijavanje odigralo ulogu u pokretanju ustanka 2011.

Ozbiljna suša pogodila je Siriju od 2007. do 2010. zbog čega je čak 1,5 miliona ljudi migriralo sa sela u gradove, pogoršavajući siromaštvo i socijalne nemire.

U julu 2011. prebjezi iz vojske i formiranje Slobodne sirijske vojske (FSA), grupe koja ima za cilj svrgavanje vlade, označit će i početak oružanog sukoba.

Nije li se mnogo zemalja pridružilo borbama?

Jesu.

Strana podrška i otvorena intervencija igrali su veliku ulogu u sirijskom ratu.

Rusija je službeno ušla u sukob 2015. i od tada nastavlja podržavati Al-Assada. Iran i Irak, kao i libanski Hezbollah su, također, podržavali režim.

Podršku često odvojenim opozicijskim frakcijama pružao je niz različitih država, uključujući Tursku, Saudijsku Arabiju i SAD, između ostalih.

Izrael je, također, izvodio zračne napade unutar Sirije, navodno ciljajući borce i objekte Hezbollaha i provladinih snaga.

Turska, koja je prekinula veze s Al-Assadom 2011. i dijeli dugu granicu sa sjeverom Sirije, bila je najviše uključena.

Velik dio te granice zaokružuje područja pod kontrolom opozicije i sirijsku kurdsku regiju, gdje je Turska već dugo tvrdila da djeluju članovi zabranjene Kurdistanske radničke stranke (PKK).

Turska je podržala FSA, a napetosti su porasle nakon što su snage sirijskog režima oborile turski borbeni avion 2012. i nakon što su izbili sukobi na granici.

U 2016. Turska je pokrenula operaciju Štit Eufrata u Siriji, izjavivši da je njen cilj potisnuti ISIL sa svojih granica, kao i vodeću kurdsku stranku, PYD (Stranku demokratske unije).

Kakva je bila međunarodna reakcija na rat u Siriji?

Nekoliko zemalja prekinulo je veze s Al-Assadom kada je priroda njegovog rata protiv svog naroda postala očita.

Sirija je izbačena iz Arapske lige 2011. godine, a mnoge pojedinačne nacije prekinule su odnose, uključujući Kanadu, Njemačku, Meksiko, Tursku, Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Američke Države.

Kada se saznalo za prisutnost ISIL-a u Siriji, Globalna koalicija protiv Daesha (arapski izraz za ISIL), koja se sastoji od nekih 87 zemalja, počela je podržavati Sirijske demokratske snage da protjeraju ISIL iz Raqqe.

Nije li Al-Assad nedavno normalizirao odnose sa susjedima? Šta sada?

Bio je.

Potpomognuti očiglednim zatišjem u neprijateljstvima kao i razornim potresom koji je pogodio zemlju i susjednu Tursku u februaru 2023, činilo se da je normalizacija Sirije u toku.

Bahrein, Oman, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati počeli su imenovati ambasadore u Siriji počevši od 2021. godine, dok je Jordan počeo otopljavati svoj odnos prema susjedu nakon razornih potresa.

Arapska liga, koja je suspendirala Siriju 2011, vratila je u svoje članstvo u maju 2023. Bilo je čak i uvoda u početak pregovora između Sirije i Turske.

Nije jasno kakav će utjecaj ova eskalacija imati na Assadove međunarodne poduhvate, posebno nakon što ga je nekoliko zemalja prozvalo da odbija pregovarati s opozicijom o rješavanju dugo tinjajućeg sukoba.