Asja Prohić: BiH ne može napredovati dok god živi u floskuli ‘prije i poslije rata’

Bosna i Hercegovina i dalje živi u floskuli „prije i poslije rata“ i dok god to ne prevaziđe i ne suoči se i pomiri sa svojom prošlošću, ne može krenuti naprijed, ističe Asja Prohić u razgovoru za portal Al Jazeere. S njom smo razgovarali povodom četiri decenije od smrti njenog oca Kasima Prohića, velikana bh. filozofske misli.

Doktorica društvenih nauka Asja Prohić, koja je završila magistarske i doktorske studije na prestižnom francuskom Univerzitetu Sorbonne, danas je direktorica za odnose sa akademskim institucijama širom Evrope i Srednjeg istoka za njemačko-britansku izdavačku kuću Springer Nature koja djeluje u sferi prirodnih i društvenih nauka.

Podsjetimo, Kasim Prohić je rođen 1937. godine u Glavatičevu kod Konjica, a na sarajevskom Filozofskom fakultetu diplomirao je 1960. godine, da bi već sljedeće godine bio izabran za asistenta profesora Ivana Fochta na Katedri za estetiku.

U izdavačkoj kući „Nolit“ 1980. objavljuje studiju Prizma i ogledalo, koja sadrži tri velika eseja o autorima kritičke filozofske škole: Lukaču, Blohu i Adornu. Za tu studiju dobio je nagrade izdavačkih kuća Nolit i Veselin Masleša.

Iste godine postaje dekan Filozofskog fakulteta u Sarajevu, a na dužnosti ostaje tri godine, sve do pred svoju smrt. Umro je s navršenih 47 godina u zagrebačkoj bolnici Rebro 30. novembra 1984. godine, a sahranjen je u Konjicu.

Manifestacije u Konjicu i Sarajevu

Asja Prohić je Bosnu i Hercegovinu napustila 1992. godine. Često boravi u Hercegovini, ali i u Sarajevu u kojem je odrasla i diplomirala i za koje je, kako ističe, „vežu najljepša sjećanja“.

Ovih dana je bila u Konjicu povodom 40 godina od smrti Kasima Prohića i govori kako Centar za kulturu – Narodni univerzitet Konjic godinama organizira skupove u znak sjećanja na njenog oca.

„Trudim se biti na većini njih, ali uglavnom virtuelno. Ovogodišnji događaj je, zbog svog jubilarnog karaktera, zahtijevao fizičko prisustvo i ja sam zaista vrlo zadovoljna načinom na koji je on bio priređen, kao i gostovanjem profesora Tomislava Tadića, autora prve knjige koja je u potpunosti posvećena djelu moga oca“, ističe na početku razgovora za Al Jazeeru.

Prohić naglašava kako će i u Sarajevu, na Likovnoj Akademiji i u saradnji sa Filozofskim fakultetom, 5. decembra biti priređen skup pod nazivom „Poetska misao Kasima Prohića“.

„Boraveći već jako dugo u državi u kojoj filozofija i njeni predstavnici uživaju veliki ugled i gdje filozofija kao takva, ali i nauka u cjelini, igraju važnu ulogu u promišljanju izazova koji se nameću modernom društvu, sasvim prirodno pravim paralelu sa onim na koji način se mi ovdje odnosimo, ne samo prema tradiciji naše filozofske škole, nego i prema značaju koji bi mislioci mogli imati u jednom aktivnom radu na polju društvenih promjena“, govori profesorica Prohić.

„Mislim da je osnovni problem što vladajuća klasa u Bosni i Hercegovini ne želi promjene, makar i male. To se onda, naravno, odražava i na sredstva koja se posvećuju nauci, kao i na pristup, ne samo naučnika, već i umjetnika i generalno govoreći kulturnih radnika sferama u kojima se donose važne odluke po pitanju duhovnog i materijalnog razvoja ove zemlje.“

Impozantno očevo djelo

Dodaje kako odnos prema djelu njenog oca nije u tome izuzetak, niti je Kasim Prohić „jedini filozof koji je zaboravljen“.

„Kad kažem zaboravljen, govorim o onom institucionalnom, sistematskom zaboravu kojeg nijedna lična inicijativa, želja, prisjećanje ne može zamijeniti u koliko ova zemlja želi izgraditi svoju filozofsku tradiciju“.

Pitali smo je kako, sa današnje distance, gleda na rad i djelovanje oca koji je preminuo mlad, uz dosta želja i rada koji su ostali neispunjeni i nezavršeni.

„Danas, kada sam starija nego što je moj otac ikada uspio biti jer jeste preminuo vrlo mlad, tek sada vidim koliko je to bio jedan izuzetno intenzivan i bogat život. Moga oca ništa nije predodređivalo da bude filozof, ništa osim one prirodne obdarenosti i volje da se od promišljanja čovjekove egzistencije i svoj vlastiti život osmisli.

Sve ostalo je bio jedan ogroman rad i vrlo veliki uloženi trud koji je pritom bio i društveno angažiran i nije se svodio samo na predavanja, pisanje i prevode. Njegovo djelo je zaista impozantno, a i društveno relevantno, te zato smatram da mu se treba dati mnogo više prostora nego što mu to Bosna i Hercegovina danas daje“, odgovara sagovornica.

Historijska raznolikost

U svom radu Prohić često govori o odnosima tradicije i modernog života, te se samo po sebi nametnulo pitanje: da li Bosna i Hercegovina dovoljno koristi (u pozitivno-promotivnom smislu) i njeguje svoju historiju i tradiciju?

„Rekla bih da naša zemlja još uvijek nije dostigla onaj stupanj pomirenja sa vlastitom prošlošću, koji je svakoj državi neophodan da bi krenula dalje i razvijala se u pozitivnom smjeru. Mi i dalje živimo u floskuli koja našu povijest dijeli na ‘prije’ i ‘poslije’ rata.

A od onoga prije, čini mi se, izvlačimo tek ono što mislimo da nam može poslužiti za jačanje identiteta koji odgovara samo onima koji od njega imaju neke koristi. Bosna i Hercegovina mora prigrliti svu svoju historijsku raznolikost i vratiti ono čime je ona doprinijela bivšoj državi, tamo gdje taj period pripada, odnosno cjelokupnoj tradiciji ove zemlje“, zaključuje Asja Prohić.