Prokrijumčareni novac među najvećim izazovima nove sirijske uprave

Nakon više od decenije razornog sukoba i pada Bashara al-Assada, Sirija se suočava s velikim izazovima kada je riječ o infrastrukturi uništenoj u ratu. Zemlja pati zbog propadanja glavnih sektora kao što su poljoprivreda, industrija, obrazovanje, zdravstvo i energetika, a procjene pokazuju da bi njihova obnova mogla trajati više od deset godina.

Ovaj izvještaj skreće pažnju na pet ključnih ekonomskih pitanja s kojima se suočava nova uprava u Siriji, među kojima se posebno ističe pitanje ukradenih sredstva i sredstava koje je Assad odnio sa sobom. Tu su i pitanja lokalne valute, akumuliranih dugova, troškovi obnove te utjecaj sankcija koje je svrgnuti režim ostavio na teret Sirijcima.

Oteti novac

Postoje oprečni podaci o veličini bogatstva koje je Assad ponio sa sobom prije bijega u Rusiju, a cifre se kreću od stotina miliona do milijardi dolara. Prema izvještaju britanskih novina The Financial Times, Centralna banka Sirije prebacila je tokom Basharove vladavine blizu 250 miliona dolara u gotovini u Moskvu u dvije godine, kada je bio dužnik Kremlju za vojnu podršku, dok su njegovi rođaci potajno kupovali imovinu u Rusiji.

The Financial Times je otkrio dokumente koji pokazuju da je Assadov režim prebacio avionom novčanice teške gotovo dvije tone u apoenima od 100 dolara i 500 eura na aerodrom Vnukovo u Moskvi kako bi bile deponirane u sankcionirane ruske banke u periodu između 2018. i 2019. godine.

Novine su, također, izvijestile da porodica Assad posjeduje najmanje 18 luksuznih stanova u Moskvi te kako su članovi šire porodice kupovali mnogo imovine u Rusiji u periodu između 2018. i 2019.

Prema procjenama Međunarodnog monetarnog fonda i Federalnih rezervi Sjedinjenih Američkih Država, sirijske devizne rezerve su 2010. godine, prije izbijanja revolucije, iznosile oko 18,5 milijardi dolara. Svjetsko vijeće za zlato je, također, navelo da je Sirija u junu 2011. posjedovala oko 25 tona plemenitog metala.

Sirijski novinar i analitičar Adnan Abdel Razzaq kaže da je Al-Assad, desetak dana prije bijega, prebacio ogromne količine zlata i dolara. Za Al Jazeeru je rekao da porodica Al-Assad posjeduje veliko bogatstvo, kako u švicarskim bankama tako i širom svijeta, a sada se počinju otkrivati količine nekretnina i opljačkanog novca.

Vrijednost valute

Govoreći o trenutnoj situaciji sirijske valute i njezinih budućih izgleda, Abdel Razzaq kaže da je ona povezana s ekonomskim, psihološkim i političkim faktorima, prije svega s pitanjem političke stabilnosti, napominjući da je sirijska funta porasla u trenutku kada je Assad svrgnut s vlasti.

Dodao je da stabilnost kursa zavisi od mnogih faktora, od kojih je najvažniji obim izvoza, a samim tim i proizvodnje, što zemlji donosi čvrstu valutu. To znači da će postojati ravnoteža ponude između domaće i stranih valuta.

Ministar ekonomije u privremenoj vladi Basil Abdul Hanan ranije je za Al Jazeeru govorio o planu za spašavanje sirijske funte od kolapsa, rekavši da je glavni cilj prvo stabilizirati kurs kako bi se stabilizirala tržišta i pokrenula trgovinska razmjena.

Dodao je da će u budućnosti, uz pokretanje proizvodnje i početak izvoza, biti poduzete mjere koje podižu vrijednost funte, ali da trenutna situacija zahtijeva velike napore i koordinaciju svih strana.

Objasnio je da je najvažniji faktor za jačanje sirijske funte proizvodnja i izvoz kako bi se osigurao priliv deviza i povećale devizne rezerve, čime bi se povećala snaga valute, uz postizanje stabilnosti kursa radi stabilnosti trgovinske i monetarne razmjene.

Firas Shaabo, profesor finansijskog menadžmenta na turskom Univerzitetu Basaksehir, predviđa da će za oporavak sirijske funte biti potrebno neko vrijeme.  Za Al Jazeeru je izjavio da je “valuta ogledalo ekonomije” i da vrijednost sirijske funte značajno opada, te da može biti izložena daljem padu u budućnosti.

Ipak, Shaabo je optimističan kada je riječ o oporavku sirijske valute i povezuje ga sa sposobnošću oživljavanja ekonomije, vraćanja povjerenja u državne institucije i povećanja bruto domaćeg proizvoda koji je 2010. godine iznosio 61,3 milijarde dolara, a u 2023. godini je pao na 7,4 milijarde dolara.

“Privremena vlada u Siriji mora vratiti povjerenje u ekonomiju kroz postizanje monetarne i političke stabilnosti, pružanje slobode privatnom sektoru i stvaranje zakona koji osiguravaju njegova prava”, izjavio je za Al Jazeeru.

S druge strane, Khaled al-Terkawi, ekonomski istraživač u Centru za studije Abaad, predviđa da neće biti značajnijih promjena u vrijednosti sirijske funte, osim ako ne dođe do velikih promjena u političkim i sigurnosnim pitanjima.

Al-Terkawi vjeruje da Sirija ulazi u fazu stabilnosti te da će sirijska funta pratiti tu stabilnost, ističući da snaga leži u stabilnosti, a ne u usponu ili padu valute.

Dugovi

Istraživač Fayez Abu Eid kaže da je svrgnuti predsjednik ostavio Siriju razorenu, opterećenu dugovima i u stanju potpunog ekonomskog kolapsa. Prema godišnjem izvještaju Svjetske banke iz 2022. godine, vanjski dug Sirije iznosio je pet milijardi dolara do kraja 2021. godine, što je povećanje u odnosu na 4,8 milijardi dolara u 2020.

Shaabo dodaje da sirijski dugovi, također, uključuju i milijarde dolara duga Rusiji i Iranu, s procjenama koje variraju u brojkama do 100 milijardi dolara. U tom kontekstu skreće pažnju na ”odiozni dug”, ekonomski termin koji se koristi kada država uzima kredite i koristi ih za ubijanje vlastitog naroda i za druge nezakonite aktivnosti.

Obnova

Sirija treba ogromna ulaganja nakon razaranja kojem je bila izložena tokom proteklih decenija. Prema podacima Centralne banke, ekonomija je zabilježila pad od 85 posto od početka rata 2011. godine.

Prema riječima ministra Abdel Hanana, mnoge domaće i međunarodne organizacije poslale su svoje predstavnike u Siriju kako bi izradili planove i procijenili potrebe i prioritete za obnovu. Dodaje kako postoji komunikacija s relevantnim međunarodnim akterima u nastojanju da se ovo pitanje ubrza i pravilno organizira ovaj proces, naglašavajući da nije moguće predvidjeti tačno vrijeme obnove prije nego što se procijene potrebe.

Kada je riječ o troškovima rekonstrukcije, procjene su se kretale između 200 i 400 milijardi dolara. Ekonomski istraživač Al-Terkawi kaže da je potrebno definirati osnovni cilj, bilo da je riječ o uređenju infrastrukture ili obnovi potpuno uništenih gradova, što može potrajati gotovo deset godina.

Dodaje da ciljevi uključuju obnovu gradova koji su potpuno uništeni, poput starog grada Homsa, koji je oštećen 70 posto u periodu između 2011. i 2014. godine. Isto se odnosi i na druga područja, poput istočnog Halepa, periferije Damaska i Darae.

Novinar Abdul Razzaq ističe kako je najprije potrebno utvrditi razmjere razaranja, a zatim istražiti troškove obnove, napominjući da međunarodne procjene govore o 400 milijardi dolara.

Sankcije

S izbijanjem revolucije 2011. godine i nakon eskalacije sukoba između demonstranata i Assadovog režima koji je koristio represiju, Sjedinjene Američke Države i mnoge evropske i arapske države počele su uvoditi sankcije protiv režima.

Sankcije su se vremenom širile i poprimale različite oblike i širi opseg. Među najznačajnijim je bio Zakon Cezar, koji su donijele Sjedinjene Američke Države i koji je stupio na snagu 2020. godine te Zakon o borbi protiv Captagona 1 i 2.

Cilj različitih zapadnih sankcija protiv Assadovog režima bio je zaustaviti nasilje u zemlji i prelazak na proces reformi, posebno u svjetlu građanskog rata, nasilja nad civilima, kršenja ljudskih prava, ratnih zločina i podrške terorističkim organizacijama.

Međutim te sankcije – kojima se nastojao oslabiti i kazniti režim porodice Assad – predstavljale su i velik teret za sirijski narod, pa se očekuje da će njihovo ukidanje nakon pada režima ubrzati proces ekonomskog oporavka i pomoći u njegovom razvoju.

Nova sirijska uprava nastoji uvjeriti svijet da ukine nametnute sankcije kako bi se omogućilo zainteresiranim stranama da investiraju u zemlju, koja treba ogromna novčana sredstva za obnovu i zadovoljavanje brojnih potreba koje nedostaju stanovništvu.

Ministar ekonomije u privremenoj vladi kaže da sankcije uvedene njegovoj zemlji imaju značajan utjecaj, naročito na obnovu, jer su potrebna ulaganja u infrastrukturu u sektorima proizvodnje električne energije, vodosnabdijevanja i naprednih industrija. Dodaje da je u tim sektorima neophodan ulazak jakih kompanija. Međutim, sankcije ometaju ulazak kompanija koje su ključne za obnovu.

Sirijska mreža za ljudska prava pozvala je Sjedinjene Američke Države i Evropsku uniju da ukinu ekonomske sankcije nakon svrgavanja Assadovog režima, kako bi se pružila mogućnost Sirijcima da obnove svoju zemlju, uz zadržavanje sankcija nametnutih pojedincima zbog kršenja ljudskih prava.