Pobunjenici iskoristili odlazak Rusa i Hezbollaha, Assad bez njih nemoćan

Brzo vojno napredovanje sirijskih pobunjeničkih snaga prošle sedmice ponovno je dovelo Siriju na naslovnice svjetskih medija i izazvalo zabrinutost javnosti zbog eskalacije još jednog rata na Bliskom istoku.

Glavno pitanje koje se nametnulo diljem svijeta nakon brze ofanzive sirijskih pobunjenika bilo je kako je moguće da se preko noći poslože snage koje posljednjih pet-šest godina nisu imale nikakav napredak protiv vladinih snaga, a za koje je i sam sirijski predsjednik Bashar al-Assad tvrdio da su poražene.

Analitičari ističu kako su glavni razlozi za napredak pobunjeničkih snaga slabljenje glavnih sirijskih saveznika Rusije, Irana i Hezbollaha, ali veliku ulogu je, možda, odigrao i sam preustroj glavne pobunjeničke grupe koja je posljednjih godina, kako se navodi, polako odbacivala terorističku ideologiju i na taj način privukla veliki broj pripadnika koji su u izboru između režimskih snaga i pobunjenika s terorističkom ideologijom prethodnih godina birali ostanak po strani ili bijeg u Evropu.

Vanjskopolitički analitičar iz Beograda Mirko Dautović kazao je za Al Jazeeru kako je ovaj napad došao potpuno iznenada i da je šokirao sve, jer su pobunjeničke snage ušetale u Halep bez ikakvog otpora.

„Assad je zamalo izgubio građanski rat u Siriji. Da nije bilo rusko-iranske intervencije i Hezbollahovih boraca, Assad bi vjerovatno pao još 2015. godine i morao bi bježati iz Damaska. Međutim, zbog ruskih oduženih aktivnosti u Ukrajini i rata zbog kojeg su morali povući svoje snage iz Sirije, Rusija više nije bila tu da štiti Assada. Hezbollah ga je štitio sve do ovog rata s Izraelom kada je zbog velikih gubitaka povukao svoje snage iz Sirije i poslao ih u borbu protiv Izraela. To je ostavilo Assada nebranjenim i očigledno njegova vojska nije opremljena da se suprotstavi opoziciji koja je sve vrijeme imala podršku Turske“, kazao je Dautović.

Prema njegovim riječima, nemoguće je da Turska nije znala za pokretanje napada jer je riječ o organizacijama koje u potpunosti zavise od Turske u svakom smislu.

Uloga grupe Hayat Tahrir al-Sham

Grupa Hayat Tahrir al-Sham (HTS), koja stoji iza napada na drugi po veličini sirijski grad Halep, imala je značajnu, ali nesigurnu ulogu u dugotrajnom građanskom ratu u zemlji.

Sa svojim korijenima u ranim danima ustanka u Siriji 2011. godine, ta grupa je za vrlo kratko vrijeme na sjeverozapadu zemlje preuzela kontrolu nad velikim dijelom zemlje koji je dugo bio pod kontrolom vojske režima Bashara al-Assada.

HTS se više puta transformirao tokom godina od početka sirijskog građanskog rata 2011. godine, s promjenama imena, podjelom osoblja i proširenom ulogom u sjeverozapadnoj pokrajini Idlib, kojom je uglavnom neometano vladao nekoliko godina.

Grupa koju su SAD i nekoliko drugih zemalja davno proglasili terorističkom organizacijom, bila je poznata kao Jabhat al-Nusra kada je formirala formalni savez s Al-Qaidom prije više od deset godina. No, posljednjih se godina HTS javno odrekao međunarodnog terorizma i pokušava predstaviti umjerenije lice, smatra Charles Lister, direktor sirijskog programa pri savjetodavnom tijelu Middle East Institute u Washingtonu.

“Grupa se potpuno okrenula od bilo kakve globalne agende. Postala je isključivo nacionalna”, kaže Lister. “Ali nedvojbeno, grupa zadržava vrlo konzervativne vjerske temelje.”

Odbacivanje terorizma

Trenutno čelnici HTS-a kažu da ne planiraju primjenjivati ​​šerijatski zakon u područjima koja kontroliraju te su čak počeli saradnju s manjinskim kršćanskim zajednicama u Siriji, dopuštajući im obnovu crkava i vraćanje njihove oduzete zemlje.

U pokrajini Idlib, uz granicu s Turskom, uglavnom tehnokratski lideri grupe, poznati kao ‘Vlada spasa’, sarađivali su s humanitarnim agencijama Ujedinjenih naroda i drugim međunarodnim organizacijama, nastojeći pružiti podršku milionima Sirijaca koji tu žive, od kojih su mnogi raseljeni iz drugih dijelova zemlje opterećene sukobima.

„Sva ta međunarodna pomoć, blizina granice i saradnja s drugim pobunjeničkim grupama u sjevernoj Siriji omogućili su HTS-u da razvije diversificiranu ekonomiju“, kaže Caroline Rose, viša saradnica u savjetodavnom tijelu New Lines Institute. To je model za koji Rose kaže da bi HTS mogao pokušati preslikati i u drugim dijelovima zemlje.

Potreba za upravljanjem milionima ljudi stvarno je transformirala grupu, smatra Robert Ford, bivši američki ambasador u Siriji.

“Nisu kakvi su nekad bili”, kaže Ford. “Nisu onakvi kakve sam ih zamišljao kad smo 2012. tražili da ih stavimo na listu terorista. Tada su bili sirijski ogranak ‘Al-Kaide u Iraku’.”

Druga značajna evolucija za HTS je njegova odluka da sarađuje s drugim naoružanim sirijskim frakcijama, protiv kojih se ranije borio, kaže Lina Khatib, saradnica na programu za Bliski Istok i Sjevernu Afriku u Chatham Houseu.

“Nakon godina borbi s drugim pobunjeničkim grupama, HTS je sada izgradio savezništvo s tim grupama”, kaže Khatib. “Ovo je savez protiv milicija koje podržava Iran i protiv snaga sirijskog režima Bashara al-Assada.”

Zašto je sada ponovno došlo do sukoba?

Godinama su se Assadove snage oslanjale na podršku Rusije i milicija, odnosno paravojnih grupa, koje je podržavao Iran kako bi uništile razne pobunjeničke frakcije koje su se pojavile da bi se suprotstavile njegovoj vladavini.

No Hezbollah, vodeća grupa u regiji koju podržava Iran, oslabila je usljed izraelskih akcija u Libanu, kao i njegovih zračnih napada na ciljeve povezane s Hezbollahom unutar same Sirije. Pad Hezbollaha istaknuo je ograničenja Assadovih snaga, prema mišljenju Roberta Forda. Dodaje kako i Rusija prebacuje oružje i osoblje iz Sirije, usmjeravajući dio tih resursa na rat u Ukrajini.

“Ovo pokazuje da su Assadove vojne snage bile čvrste, jer su mogle nanijeti mnogo žrtava, posebno civilnim ciljevima, ali su bile vrlo krhke”, kaže Ford. “Režim je očito vrlo slab, a njegovi vanjski podržavatelji mnogo su slabiji nego što su bili prije nekoliko godina i, iskreno, mnogo slabiji nego što je gotovo bilo ko očekivao.”

Američki savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan rekao je kako nije iznenađenje da će pobunjenici pokušati iskoristiti novonastalu situaciju, pri čemu su glavni saveznici Sirijske vlade – Iran, Rusija i Hezbollah – ometeni i oslabljeni sukobima, misleći na regionalne sukobe i ukrajinski rat.

Rusija slaba za zaustavljanje ofanzive

Omer Ozkizilcik, viši saradnik u savjetodavnom tijelu Atlantic Council, rekao je da, iako je Rusija pokušala obuzdati ofanzivu gađajući odabrane lokacije u Idlibu i drugim područjima sjeverozapadne Sirije, njezini napori nisu bili dovoljni da zaustavi ofanzivu.

“Rusija nije samo posmatrač u sukobu, ali vjerovatno svjedočimo ograničenjima ruske vojske”, rekao je. “Dvodnevni učinak Rusije ukazuje na to da je velik dio njezinih zračnih snaga prebačen u Ukrajinu.”

Ozkizilcik je istaknuo da satelitske slike iz ruske zračne baze Hmeimim u sjeverozapadnoj sirijskoj pokrajini Latakiji pokazuju dramatično smanjenje prisutnosti zračnih snaga u usporedbi s 2019.

“Izvještaji lokalnih izvora o zračnim aktivnostima pokazuju da Rusija prvenstveno koristi starije modele borbenih aviona”, dodao je.

On je, također, istakao i ulogu Turske u ovom ratu. Iako ona nije direktno uključena u ofanzivu sirijskih pobunjenika, čini se da Ankara podržava operaciju.

Ozkizilcik je naglasio da su ruske zračne snage bombardirale bazu koja pripada koaliciji pobunjeničkih skupina Sirijske nacionalne armije (SNA) koju podržava Turska. Baza se nalazi u “sigurnoj zoni” pod turskom kontrolom pa je Ozkizilcik napad opisao kao direktnu poruku Ankari.

Anton Mardasov, istračivač na Institutu za Bliski istok (MEI), rekao je da u Rusiji nema sumnje da je ofanzivu koju je predvodio HTS podržala Turska, navodeći brzu opskrbu naoružanjem i koordinaciju sa snagama SNA, koje podržava Turska.

Također je istaknuo da je obuka za dronove FPV, koje sirijski pobunjenici intenzivno koriste u svojoj ofanzivi, navodno provedena u područjima pod turskom kontrolom prošlog ljeta.

“Vjerovatno je da su operateri dronova na neki način uključeni u operaciju iz Idliba, jer HTS ima ograničeno iskustvo s FPV dronovima”, rekao je Mardasov.

“Ovo bi trebalo poslužiti kao snažan podsjetnik Assadu na njegove stvarne sposobnosti, budući da je njegova vlada preživjela samo zahvaljujući Rusiji, Iranu i Hezbollahu, koji su svi trenutno zaokupljeni vlastitim izazovima. Assad je, zapravo, dva puta odbio ponude Ankare za normalizaciju odnosa.”

Mardasov je dodao da su se ruske zračne snage primarno oslanjale na slabe obavještajne podatke Sirijske vlade kako bi identificirale mete u nastojanju da zaustave ofanzivu.

Istaknuo je da se većina jedinica sirijske vojske nedavno više fokusirala na trgovinu i oporezivanje nego na vojne operacije te da im nedostaju vještine potrebne za moderno ratovanje.

“Posljednjih godina Sirija je postala odredište Moskve za slanje neučinkovitih generala, od kojih su mnogi napravili ozbiljne greške u upravljanju trupama u Ukrajini”, rekao je.

“Uprkos svom angažmanu u Ukrajini, Rusija može rasporediti nekoliko jedinica borbenog zrakoplovstva u Siriji, ali to će imati mali učinak bez organizirane odbrane na terenu, praćene protuofanzivom.”

Ako pobunjenici nastave s uspjehom, Mardasov vjeruje da će Rusija imati značajne troškove oporavka.

Sugerirao je da bi Moskva na kraju mogla poduzeti akciju, vjerovatno uključivši Afrički korpus, nasljednika paravojne grupe Wagner, ali je rekao da će trebati vremena da se to ostvari.

Većina analitičara se slaže kako rat u Siriji nije završio. Ponegdje je rat zaustavljen ili zamrznut, ali Sirija je puna nedovršenih poslova.