‘Ne u moje ime’: Nemojte da Holandija ponovno bude saučesnik u genocidu

“U martu 1994. godine Holandija je prihvatila zahtjev UN-a za slanje kontingenta vojske u bh. enklavu Srebrenica, s mandatom da zaštiti lokalno stanovništvo od približavanja agresorskih snaga. Nažalost, zaštita nije pružena.

Holandski bataljon je predao enklavu Ratku Mladiću i njegovim trupama, posljedice su bile nesagledive, a više od osam hiljada ljudi je izgubilo život, dok su žene i djeca mahom protjerani. Preživjeli Srebreničani se i danas osjećaju izdato.“

Ovako svoju priču počinje Jehanne van Woerkom, politička aktivistica, umjetnica, članica Stručnog tima za istraživanje genocida u Kanadi, te Političkog komiteta za pravdu i mir na Balkanu, simbolično nazvanog „Stari most“. Na sve to, Van Woerkom dodaje kako ne može da se načudi da Holandija danas ponavlja istu grešku, i to ovaj put slanjem oružja u Izrael.

„Naš apel i zahtjev Vladi je da momentalno zaustavi naoružavanje Izraela. Nemojte da Holandija ponovno bude saučesnik u genocidu, što na ovaj način definitivno jeste, time što tim oružjem podržava patnje Palestinaca u Gazi i na Zapadnoj obali“.

Više od dvije trećine Holanđana ne podržava akcije Vlade

Jehanne van Woerkom nije sama u svojoj borbi. Tokom decembra mnoge poznate ličnosti, ali i sami građani, na društvenim su se mrežama, od LinkedIna, preko Facebooka, platforme X, TikToka i Instagrama, pridružili akciji „Niet in mijn naam“ (Ne u moje ime).

Akciju je pokrenula nevladina organizacija Oxfam Novib, koja se predstavlja kao udruženje koje se zalaže za jednakost, protiv nepravde, ali i drugih anomalija u društvu. Od tada, pa u proteklih 15-ak dana, hiljade Holanđana su javno stali iza kampanje. Mnogi mediji su govorili o akciji, a predstavnici Oxfam Noviba su izašli sa vrlo konkretnim podacima koji govore kako više od dvije trećine Holanđana ne podržava akcije Vlade kada je u pitanju agresija na Gazu. Ankete pokazuju da 71 posto ljudi želi momentalni prekid vatre, dok 58 naspram 16 procenata želi da Holandija u potpunosti zaustavi izvoz oružja u Izrael.

Akciji se pridružilo i 15 udruženja koja rade u Holandiji, a povezana su uglavnom s bosanskohercegovačkom dijasporom, te su i uputili pismo Vladi Holandije, te premijeru Dicku Schoofu. Slično kao što je kazala i Van Woerkom, čiji je Komitet „Stari most“ jedan od potpisnika i inicijatora akcije, udruženja podsjećaju na događaje iz Srebrenice 1995. godine, te pozivaju Vladu da ne učini istu grešku.

„Svjedočili smo tada dehumanizaciji nesrpskog stanovništva, a sada to vidimo u Gazi. Kada ljudi bivaju pobijeni, raseljeni i nemaju mogućnost povratka, to je onda etničko čišćenje i genocid. Sa zabrinutošću posmatramo kako se nasilje širi na Liban, Zapadnu obalu i Siriju, te ponovo uz nevine žrtve, sve to utječe na povećanje tenzija čak i u drugim zemljama, pa i u Holandiji. Stoga zahtijevamo od Vlade da izvuče pouke iz istorije, te da pozove na hitan prekid vatre, aktivno podrži humanitarnu pomoć za Gazu, poštuje sporazume i rezolucije UN-a, prekine izvoz oružja, te da u naše ime ne doprinosi ratnim zločinima“, stoji između ostalog u pismu holandskom premijeru i Vladi.

Razočaravajuće aktivnosti vlasti

Jedna od članica Udruženja „Rotterdam herdenkt Srebrenica“, Dženita Čamo, kaže kako se kao holandska državljanka osjeća očajno, te sa nevjericom i dubokim razočaranjem posmatra akcije holandske Vlade. Kaže kako se tu ne radi samo o otvorenoj podršci Izraelu, nego i o potpunom ignorisanju međunarodnog prava, ali i svog biračkog tijela, od čijih poreza se oni ustvari i finansiraju.

Po njenom mišljenju, ovo je ogromna mrlja na liberalne vrijednosti kojima se Holandija tako često diči, ali naglašava kako je kampanja „Ne u moje ime“ pokazala da ogroman broj Holanđana ne podržava akcije Vlade.

„Veliki broj ljudi nisu slijepi na nepravdu i genocid, a mi kao bh. zajednica, kao i svi prijatelji BiH u Holandiji smo osjetili strašnu potrebu da se svemu tome pridružimo, te snažno izjasnimo tokom kampanje“.

Čamo je mišljenja da je ovo odlična polazna tačka za promjene, te je oduševljena odjekom kampanje.

„Nisam iznenađena velikom podrškom osoba iz javnog života. Pravnici, političari, umjetnici i mnoge moje kolege iz kulture se već odavno zalažu za prekid rata u Gazi.“

Podrška nekih opozicionih političara

Čak je i Frans Timmermans, opozicioni političar koji je veoma dugo na političkoj sceni, podržao kampanju. Čamo je skeptična da li bi upravo on uradio isto da je na poziciji premijera.

Za razliku od njega, aktuelni premijer Schoof je, na poziv ovih nevladinih organizacija za razgovor o Gazi, odgovorio da ih može primiti na sat vremena, i to za pet sedmica (?!) Koliko je Timmermansova podrška iskrena, a koliko ubiranje političkih poena, Čamo nije sigurna, ali zna da, kad ne bi bilo ovakve podrške Izraelu, ne bi bilo ni potrebe za ovakvim vidom aktivizma.

„Kada bi Timmermans zaista htio nešto promijeniti, te prestati podržavati genocid, bilo bi dobro da njegova stranka to počne i primjenjivati, gdje god su na vlasti“, mišljenja je Yuval Gal, jevrejski anticionistički aktivist i član stranke Bij1.

Po njegovim riječima, Holandija podržava cionistički režim od njegovog samog početka, a to nažalost uključuje i tzv. ljevičarske partije, poput npr. PvdA (Radnička partija). Lično nije podržao kampanju „Ne u moje ime“, baš zato što političari poput Timmermansa sada odjednom stoje iza toga, ali smatra da je bilo kakav pritisak na Izrael više nego potreban.

„Pozdravljam promjenu stava ljudi poput Timmermansa, koji je na početku genocida rasistički govorio o Palestincima, te naglašavao pravo Izraela da se brani, ali baš zato ne želim biti u istom košu s njim“, kaže Gal.

‘Carte blanche’ za Izrael nakon 7. oktobra

Razgovarali smo i s Barbarom Van Paassen, koja je rekla kako sve što izjavi ustvari izjavljuje kao zabrinuta građanka, dok je u profesionalnom smislu ona ustvari nezavisna konsultantica za društvene promjene, te politička aktivistica i borkinja za jednakost. Van Paassen kaže kako je posramljena i tužna zbog ponašanja svoje Vlade, te da je sve počelo kada je nakon 7. oktobra 2023. Izraelu dat „carte blanche“, odnosno neograničena volja da rade šta god žele.

Pored oružane podrške, grozno joj je bilo čuti holandskog premijera koji kaže kako „Netanyahu u određenim okolnostima možda i ne bi bio uhapšen na teritoriji Holandije“. Krajem novembra Dick Schoof je zaista izjavio kako postoji takva mogućnost, čak i u okvirima međunarodnog prava, da Netanyahu posjeti Holandiju, ali da ne bude uhapšen. Šta je tačno mislio pod tim okolnostima, nije elaborirao.

Van Paassen kaže kako političari uopšte ne slušaju šta većina Holanđana misli o svemu ovome, što ju dodatno zabrinjava, zato što to direktno narušava holandske odnose s drugim državama.

„To je jedan represivni režim, a mi ga podržavamo. Mi ne uzimamo međunarodno pravo za ozbiljno više, mada nije prvi put“.

Holandija je oficijelno za rješenje sa dvije države

Kampanju „Ne u moje ime“ smatra vrlo dobro organizovanom, te odličnom podlogom da ljudi dignu glas, pogotovo za ljude čiji se glas dosad nije čuo. Drago joj je da mnogi Holanđani ne podržavaju genocid, i ne žele da ga Vlada nastavi podržavati. Mnogo ljudi je vidjelo kampanju, a i mnogi poznati ljudi učestvuju u njoj. Nada se da će se s ovom kampanjom palestinski glas čuti i dalje, i da će pogotovo holandske Palestince Vlada shvatiti ozbiljnije.

O kampanji je govorio i Michiel Servaes, direktor udruženja Oxfam Novib, gdje je na državnoj televiziji rekao kako očekuje od Vlade da poštuje mišljenje mnogih svojih građana, a kampanja se velikom brzinom proširila TikTokom, Instagramom i drugim društvenim mrežama. Podršku su izrazili mnogi, od političara Fransa Timmermansa, pa sve do Roxeanne Hazes, kćerke najpoznatijeg šlager pjevača u Holandiji, Andre Hazesa.

Zvaničnih reakcija iz Vlade na ovu kampanju zasad nema. Holandija se inače oficijelno zalaže za rješenje dvije države, te na stranicama Vlade kaže kako bi osnovu trebalo da čine granice iz 4. juna 1967. godine, prije Šestodnevnog rata. Izraelska naselja na okupiranim palestinskim teritorijama smatra protivnim međunarodnom pravu, ali nažalost ne čini mnogo da se takve stvari zaustave.

Priči se sigurno još ne nazire kraj, budući da su neke propalestinske organizacije odlučile tužiti Vladu zbog slanja oružja u Izrael i nesprečavanja genocida, o čemu je Al Jazeera pisala još u novembru. Ono što je ipak postalo kristalno jasno je činjenica da većina građana Holandije ne podržava ovakvu politiku, te se s pravom postavlja pitanje hoće li država načiniti istu grešku kao i 1995. godine u Srebrenici.