I jubilarnim albumom Mostar Sevdah Reunion gradi mostove između ljudi i kultura

Mostar Sevdah Reunion, od ideje do uspjeha, od začetka muzičkog projekta do ambasadora kulture Mostara i Bosne i Hercegovine, pa i cijelog Balkana. Pionirski put, dug, neizvjestan i trnovit. Organski, “samonikao”, ali se primio tamo gdje je najvažnije, u uši i srca ljudi – i domaćih, i stranaca – koji s početka nisu razumjeli riječi, ali jesu emociju.

Pred nama je novi jubilarni album Bosa Mara koji izlazi na 25. godišnjicu od rođenja prvog albuma Mostar Sevdah Reuniona. Prije njegovog predstavljanja važno je spomenuti album koji mu je prethodio – Lady sings The Balkan Blues, na kojem je predstavljen novi vokal benda, Antonija Batinić.

Album je osvojio nekoliko prestižnih nagrada, među ostalim i Prvo mjesto na World Music Charts of Europe, te Transglobal World Music Charts, koji je album izabrao za najbolji evropski world music album za 2023. godinu. Kao šlag na tortu, stigla je nagrada čuvenog britanskog magazina Songlines za etno muziku, koji je proglasio Reunion za najbolju grupu u 2024. godini.

Album za njihovu dušu

Album Bosa Mara, Mostar Sevdah Reunion je napravio za svoju dušu. Nikada nisu podilazili trendovima, populizam i komercijalizacija baš im nisu svojstveni, ali su se na ovom albumu dodatno opustili.

“Valjda nakon 25 godina možemo napraviti album van svih očekivanja, koji je možda iskorak u nešto novo, koji možda otvori neka nova poglavlja u budućem razvoju benda”, kaže Dragi Šestić, idejni začetnik, producent i menadžer grupe.

Album je raskošan u odabiru repertoarskog sadržaja. Ponovo su oživljene neke zamrle i zaboravljene bosanskohercegovačke sevdalinke, poput onih U Trebinju gradu i Bosa Mara, po kojoj je i sam album dobio ime, a osvježena je i kultna sevdalinka Zvijezda tjera mjeseca. Pored sevdalinki, obrađena je i hrvatska međimurska balada Daj mi Bože oči sokolove, zatim i pjesma čuvenog pjesnika Jove Jovanovića Zmaja A što ti je mila kćeri, a potom je pomilovan i Mediteran s pjesmom Djevojka je zelen bor sadila.

Obradili su i kultnu pjesmu Besame Mucho na bosanskom jeziku, sa domaćim prepjevom teksta koji je priredio solo-gitarista benda Mišo Petrović. Podsjetimo se da je ovu pjesmu davne 1940. godine napisala meksička autorica Consuelo Velázquez. Prvi ju je izveo Emilio Tuero, ali je 1943. postala svjetski hit kada je američki pjevač Sunny Skylar snimio verziju na engleskom jeziku.

Na albumu je predstavljeno albansko i kosovsko muzičko etno naslijeđe, o čemu nam Dragi Šestić kaže kako je “u periodu 2022-2024 bio dio projekata MOST pri EU programu ‘Kreativna Evrope’ gdje je obavljao funkciju mentora za mlade world music umjetnike sa područja Bakana”. Jedan od njegovih studenta je bila mlada kosovska pjevačica Agona Shporta preko koje se imao priliku upoznati i sa kosovskim i albanskim muzičkim naslijeđem.

“Od prije sam poznavao neke pjesme legendarne Nedžmije Pagaruše koja je bila poznata i u doba SFRJ, imala je izdanja i za ondašnje izdavačke kuće. Sa Agonom sam malo radio na njenoj produkciji i pjesma mi se svidjela. Napravio sam prevod originalne pjesme, nešto dodao, adaptirao i uz pomoć nekoliko prijatelja, uključujući i samu Antoniju, došli smo do konačne verzije pjesme koja u svojoj suštini ima i odlike sevdalinke.”

Muzičko etno naslijeđe dvaju zemalja, Albanije i Kosova, obradili su i kroz pjesmu Zatvorena kapija, također uz prepjev na bosanskom jeziku. U izuzetno zanimljivoj izvedbi otpjevali su i tradicionalnu romsku pjesmu Čaje Šukarije, koju je proslavila legendarna makedonska romska pjevačica Esma Redžepova, a sa kojom je Mostar Sevdah Reunion imao uspješnu saradnju. Naime, Esma je bila gošća na prvom albumu MSR-a i pjesmom je napravljen mali omaž za nju i sve zajedničke nastupe koje su s njom imali. Donesena je u flamenco stilu, sve uz pljesak dlanova, u duetu sa čuvenim andaluzijskim pjevačem Pedrom El Granainom.

Posebno iznenađenje albuma je duet sa kamerunskim umjetnikom Muntuom Valdom i pjesma E Titi Lambo u dvojezičnoj izvedbi. Ona oslikava suštinsku ideju i misiju da umjetnošću i muzikom mogu i trebaju graditi mostove između ljudi i kultura, te je kao takva najbolja najava širenja okvira MSR-a i početka saradnje sa internacionalnim izvođačima, sa ciljem približavanja različitih kultura i spajanja do sada rijetko spojivog. O saradnji i duetu sa kamerunskim umjetnikom Muntuom Valdom i samoj pjesmi E Titi Lambo, Šestić kaže kako Muntua i njegov repertoar poznaje skoro 20 godina, te dodaje kako je mislio “da bi bilo lijepo za ovaj jubilarni album napraviti i par kooperacija sa kolegama sa world music scene kako bi pokazali da muzikom stvarno pravimo mostove između ljudi i kultura”. U tom smislu se i na pjesmi Chaje Shukarije pojavljuje maestro Pedro El Granaino, vrhunski španjolski flamenko pjevač.

“Ovaj album je neki eksperimentalni trip sa kojim želimo najaviti i neke nove projekte u budućnosti pa možda i da otvorimo vrata za neke nove fuzije, crossovere. U svakom slučaju, bilo je lijepo osvježiti se nekim novim muzičkim formama”, na kraju poentira Šestić.

Album bilježi i nešto novo, pored tradicionalnih pjesama, tu je i jedna autorska pjesma, nastala u saradnji sa romskim umjetnikom, muzičarem i pjesnikom Draganom Ristićem (KAL), koji je, sada na muziku MSR-ovog gitariste Miše Petrovića napisao ovu pjesmu s nazivom Mesem Chori.

Bogata kulturna zaostavština zapadnog Balkana oslikana je na novom albumu Bosa Mara. Reuninovci su dali sebi za pravo da budu pioniri u promovisanju tradicionalne bosanskohercegovačke pjesme na World Music sceni, te da sa svakim novim albumom pomiču granice kvaliteta i raskošnosti njihovih izdanja.

SONGLiNES-ove zvjezdice za ‘Bosa Maru’

Novi rad je prepoznao i SONGLiNES, najznačajniji svjetski muzički magazin, dodijelivši Mostar Sevdah Reunionu pet zvjezdica. U svojoj recenziji novog albuma, SONGLiNES donosi priču o njihovoj bogatoj historiji kazavši između ostalog sljedeće: “Mostar Sevdah Renuion je oduvijek bio bosanskohercegovački bend koji svira bosansku muziku, ali su njegovi muzičari također prožeti popularnim stilovima. Napravili su putovanje razumijevajući muziku, a zatim je podijelili sa svijetom. Bosa Mara, njihovo najnovije izdanje duboka je reakcija na muziku balkanskih prostora, uključujući bluegrass i bolero, spajajući tu muziku sa flamenkom pjevača Pedra el Granaina i Kamerunca Muntu Valda”.

Također, SONGLiNES je komentarisao i vokalisticu Antoniju Batinić za koju je ovaj časopis napisao kako je “spojila svoje poznavanje tradicionalne pjesme sa rock senzibilitetom, oslanjajući se na pjevačice kao što su Janis Joplin, Amy Winehouse i Tina Turner kako bi zračila emocionalnom autentičnošću i unijela niz osjećaja bez presedana u sevdahu: frustraciju, gorčinu, pa čak i ljutnju”.

Nezahvalno je i pokušati opisati umijeće muzičara koji čine ovaj sastav. Mišo Petrović, Sandi Duraković, Senad Seno Trnovac, Ivan Vanja Radoja, Gabrijel Gaba Prusina i Marko Jakovljević su “de facto umjetnici”, i grupno i individualno. Ujedno, oni su činili i osnovnu postavku koja je odsvirala ovaj jubilarni album, a pojačani su sa još nekoliko vrsnih muzičara: već spomenutim kamerunskim umjetnikom Muntuom Valdom i španskim pjevačem Pedrom El Granainom, zatim Miguelom El Cheyenneom (udaraljke) također Špancem, grčkim trubačem Dominicom Ntoumos, te domaćim muzičarima harmonikašem Borisom Vugom i Đenom Mujićem na udaraljkama.

Naslovnica albuma ilustrirana je starom tablom, kakvima su nekad bile označene stare mostarske ulice. Rano je još za Ulicu, bend je itekako živ i ima još puno toga novog za donijeti, što dokazuje i ovaj album pred nama, ali bogata prošlost, dugi vijek trajanja i produktivnost benda zavrjeđuju trajno obilježje u muzičkoj historiji Mostara, Bosne i Hercegovine i cijelog Balkana.

Šestićeve impresije o UNESCO-vom priznanju sevdalinke

Rijetki su sastavi poput Mostar Sevdah Reuniona koji su napravili takav internacionalni iskorak, prvi su koji su brendirali bosanskohercegovačku sevdalinku i sevdah u zaseban muzički žanr na međunarodnoj sceni. I ovim jubilarnim albumom zasigurno su dali još jedan veliki doprinos procesu da se sevdalinka konačno upiše na UNESCO-ovu listu nematerijalne kulturne baštine.

O ovom sjajnom uspjehu sevdalinke Šestić kaže kako je s velikim ponosom i radošću primio vijest da je UNESCO prepoznao bosanskohercegovačku sevdalinku kao dio svjetske kulturne baštine dodajući: “Ova odluka predstavlja priznanje jedinstvenoj ljepoti, emocijama i bogatoj tradiciji koju sevdalinka nosi kroz generacije. Ovo je značajan trenutak za našu kulturu i identitet, i osjećam se beskrajno ponosno što je ovaj dragulj naše historije dobio mjesto koje zaslužuje na svjetskoj sceni.”

Stara družina vjerovatno nikad nije bolje zvučala, a to između ostalog dokazuju i prethodno spomenuta međunarodna priznanja. Pjevačicu Antoniju Batinić smo predstavili u recenziji prošlog albuma, dostupna je na korici albuma, kao i na web-stranici WOMEX-a. Najmlađi je, a najviše međunarodno nagrađivan stalni vokal benda do sada.

Dvadesetipeta godišnjica vjerovatno iziskuje detaljniji hronološki prikaz začetka, razvoja, izazova i postignuća benda, ali prostor recenzije albuma isuviše je mali da bi se tako sadržajan muzički i biografski put mogao sažeti u postavljene okvire. Taj put zasigurno zaslužuje debelu knjigu ili dokumentarni serijal. Nadamo se da će se u skorijoj budućnosti izroditi prilika za jedan takav zapis. A do tada, slušamo album Bosa Mara, još jedan “muzički stećak” u nizu onih koje nam je Mostar Sevdah Reunion donio. I uživamo.