Borba protiv femicida: Svakih 15 minuta u Hrvatskoj jedna žena izložena nasilju

Tek od godine na izmaku, u Kazneni zakon Republike Hrvatske, uveden je femicid i to kao teško ubojstvo žene. Ministarstvo unutarnjih poslova tek od 2005. godine bilježi spol žrtve, pa nema podataka koliko je žena ubijeno u ovoj državi od njene samostalnosti. Međutim, činjenica da je samo u ovoj godini dana u Hrvatskoj ubijeno 17, a prošle godine devet žena, dovoljno je zastrašujuća.

U Hrvatskoj, prema podacima Višnje Ljubičić, pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, svakih 15 minuta jedna žena bude izložena nasilju.

Da i globalno i lokalno živimo kulturu nasilja i kompetitivnosti, a ne dijaloga i solidarnosti, povratno djeluje i na femicid.

“Uočeni trendovi glede rodno utemeljenog i obiteljskog nasilja nisu značajnije odstupali od prethodnih razdoblja, a glede ubojstava žena su se i pogoršali“, kaže Ljubičić.

Porast broja krivičnih djela

Podaci za ovu godinu će se, dodaje, analizirati u prvom tromjesečju iduće godine, ali već sada, na zalasku 2024. godine, možemo reći da se loši trendovi tzv. brutalizacije nasilja nisu mijenjali, a kamoli preokrenuli.

“Broj kaznenih djela među bliskim osobama u razdoblju od osam godina učetverostručio (s preko 2.000 evidentiranih djela u 2015. došli smo na preko 8.000 takvih djela u 2023. godini), dok se broj prekršajnih djela nasilničkih ponašanja u obitelji istovremeno i u istom razdoblju praktički prepolovio (sa gotovo 14.000 u 2015. na ispod 8.000 u 2023.). Kao vrlo zabrinjavajući trend u 2023. godini po prvi put, otkad Pravobraniteljica statistički prati pojavnost nasilja nad ženama i među bliskim osobama, bilježimo kako je broj evidentiranih kaznenih djela pretekao broj evidentiranih prekršaja (prekršaja nasilja u obitelji je zabilježeno – 7.675, a kaznenih djela među bliskim osobama – 8.460)“, dodaje.

Od 2016. do 2024. izvršena su, prema studiji „Ili moja ili ničija“ koju je izradila neovisna stručnjakinja u polju ženskih prava, Dunja Bonacci Skenderović, čak 62 intimna partnerska femicida.

“U periodu od 2020. do prosinca 2024. je izvršeno ukupno 57 femicida, u kojima su ubijene 63 žene. Svakako radi se o vrlo velikom broju žena“, izjavila je Bonacci Skenderović.

Studija je rezultirala poražavajućim podacima i statistikama. Istraživala je i analizirala 56 slučajeva intimnog partnerskog femicida, a od tih 56 u 23 slučaja počinitelj je počinio samoubojstvo, dok su za preostala 33 podignute optužnice.

“Tek za 18 slučajeva sam našla da je postupak završen te da su izrečene i pravomoćne presude. U svih 18 slučajeva počinitelj je proglašen krivim. Najveća izrečena kazna je 35 godina, a najniža 3,5 godine. Prosječni broj dodijeljenih godina zatvora kod pravomoćnih presuda je, za promatrane slučajeve, bio 18,9 godina“, izjavila je Bonacci Skenderović.

Nasilju nad ženama, smatra Bonacci Skenderović, uvelike pridonosi neravnopravni položaj žena u društvu, seksizam, patrijarhalni obrasci koji su duboko ukorijenjeni i prema kojima je žena manje vrijedna od muškarca te da je „vlasništvo“ muškarca.

“Retradicionalizacija kojoj svjedočimo svakako ne pogoduje ravnopravnosti spolova i poboljšanju statusa žena u društvu. U tom kontekstu društvena klima itekako pogoduje nasilju nad ženama kao i femicidu kao najekstremnije obliku nasilja nad ženama“, dodaje Bonacci Skenderović.

Najveći broj počinitelja femicida su partneri i supruzi

U Hrvatskoj najveći broj počinitelja femicida su muškarci koji su bili u intimnoj vezi sa svojom žrtvom, bilo da su bili supruzi, bilo partneri, bilo dečki. Zatim slijede sinovi koji ubijaju svoje majke.

“Femicid je namjerno i planirano ubojstvo žene zbog njihovog spola i u Hrvatskoj, barem u razdoblju od 2016. do danas, od kada imam podatke, nije bio niti jedan femicid gdje je nepoznati počinitelj ubio ženu“, dodaje Bonaci Skenderović.

Kada se radi o intimnom partnerskom femicidu, ističe Bonacci Skenderović, glavni motiv je spoznaja da je veza gotova i da se partnerica ili supruga nikada se neće vratiti zlostavljaču.

“Kad je izgubio kontrolu nad njezinim životom, zbog toga je odlučuje ubiti. Dakle, ljubomora nije motiv femicida, ljubomora je sredstvo uspostave kontrole nad partnericom i/ili suprugom. Gubitak kontrole nad životom žrtve je motiv“, ističe.

Ljubičić pak upozorava kako su potrebne sudske presude o femicidu da bi se uopće moglo govoriti o učincima, a sada ne postoji niti jedna jer je kazneno djelo teškog ubojstva ženske osobe u Kazneni zakon uvedeno tek početkom 2024. godine.

“Potrebne su nam i dubinske i stručne analize sudske prakse da bismo mogli davati bilo kakve zaključke o učincima određenih zakonodavnih rješenja, a ni to za sada nemamo jer nemamo ni presuda. Tek za nekoliko godina će se moći govoriti o učincima zakonodavnih izmjena i kažnjavanja femicida“, dodaje pravobraniteljica Ljubičić.

Žene ubijaju zbog preljuba, napuštanja muškarca i neskuhanog ručka

Prevencija je, dodaje Ljubičić, i shvaćanje da je femicid najpredvidljivije ubojstvo koje ima svoju dinamiku, obrasce i okidače i koji se više manje uvijek ponavljaju.

“Prisilna kontrola, ljubomora, prijetnje, alkoholizam, posjedovanje oružja i, kao krunski okidač, odluka žene da prekine nasilničku vezu, da ostavi nasilnika, trebali bi biti temeljni alarmi za hitnu reakciju svih nadležnih tijela u primjeni najviših standarda zaštite žrtava i učinkovitog progona počinitelja. Kroz tijelo Femicide Watch i preporuke koje proizlaze iz dubinskih analiza svakog pojedinog slučaja ubojstva, policiji jasno ukazuje gdje su i kad točno pogriješili u svojim intervencijama i procjenama te koliko je zapravo lako spriječiti svako ubojstvo ženske osobe ako razumijete mehanizme i obrasce koji dovode do njega, jer oni su skoro uvijek isti“, dodaje.

Prema riječima pravobraniteljice, kod rodno utemeljenog nasilja i teških ubojstava žena, kaznena djela su između ostalog uvijek motivirana i spolom žrtve, njezinom rodnom ulogom, odnosno neuklapanjem žene u namijenjenu rodnu ulogu koju joj određuje društveni patrijarhalni okvir – zbog napuštanja muškarca, zbog neposlušnosti, zbog preljuba ili neskuhanog ručka.

Smanjenje nasilja nad ženama ide paralelno s poboljšanjem statusa i položaja žena u društvu, smatra Bonacci Skenderović, a stanje ravnopravnosti spolova u Hrvatskoj je loše i ide na gore.

“Tome u prilog i govori godišnji indeks rodne ravnopravnosti kojeg objavljuje Europski institut za rodnu ravnopravnost. Novi indeks se objavljen nedavno i Hrvatska je pala za jedan bod što je uzrokovalo i ukupan pad na ljestvici europskih zemalja, za čak četiri mjesta. Hrvatska je sada četvrta zemlja od dna po rodnoj ravnopravnosti”, kaže.

Od 2017. ubijeno 105 žena

“Najveći pad je zabilježen u domeni ‘moć’. To znači da su žene dodatno izgubile mjesta u područjima odlučivanja u političkoj, ekonomskoj i društvenoj sferi. Također ove godine Hrvatska ima veću stopu femicida od Europe. Europa ima  procijenjenu stopu femicida od 0,6 na 100.000 žena, dok ta stopa za Hrvatsku iznosi 0,9 na 100.000 žena. I nitko od onih koji imaju političku moć se baš previše ne uzrujava zbog toga. Na žalost pitanje ravnopravnosti žena je političko pitanje, koje nije visoko na ljestvici prioriteta Vladi“, dodaje Bonacci Skenderović.

Od osnutka tijela Femicide Watch, koje je 2017. i osnovala pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, prati se i statistika, pa je ukupni broj od 2017. do danas, 105 žena, od kojih su njih 62 ubijene od strane bivših intimnih ili sadašnjih intimnih partnera.

Bonacci Skenderović smatra kako hrvatska Vlada ne provodi sustavno uvođenje Istanbulske konvencije već vrlo stihijski i sporadično.

“Otkako je 2018. ratificirana, tek četiri godine kasnije, 2022. je proveden prvi monitoring provedbe. Vlada je prije samog monitoringa napravila neke korake u harmonizaciji sustava prevencije, zaštite, progona počinitelja i koordiniranih politika tj. usklađivanje s Istanbulskom konvencijom. Sljedeće usklađivanje se dogodilo početkom 2024. godine uvođenjem rodno utemeljenog nasilja u Kazneni zakon, kao i uvođenje kaznenog djela teškog ubojstva žene u kazneni zakon. Do te promjene je došlo, između ostalog zbog nalaza monitoringa provedbe Istanbulske konvencije, u kojem je nekoliko puta naglašeno kako Hrvatska ima rodno neutralne politika te ne prepoznaje nasilje nad ženama. No, ove zakonske promijene su jedan mali dio promjena koje Republika Hrvatska treba napraviti da bi bila u potpunosti usklađena s odredbama Istanbulske konvencije“, objašnjava Bonacci Skenderović.

Ljubičić također upozorava kako su potrebne strukturalne promjene kako bi se negativni trendovi preokrenuti, a to znači bavljenje uzrocima nasilja i učinkovito adresiranje i otklanjanje, a ne samo posljedicama.

“Kada se bavite samo posljedicama nasilja kroz kažnjavanje, nasilje buja i postaje sve brutalnije jer se nasilnički obrasci ne otklanjaju i ne suzbijaju. Za razliku od represije, svi oblici obrazovanja i edukacije, odnosno preventivnog rada, uključujući i dugotrajne terapijske te resocijalizacijske procese s počiniteljima, predstavljaju kvalitetnija i dugoročnija rješenja jer se bave uzrocima, a ne posljedicama nasilja te su stoga garant uspješnijeg suzbijanja, ali i iskorjenjivanja ove vrste nasilja od isključivo represijske politike kakvoj danas uglavnom svjedočimo“, zaključuje Ljubičić.