Sigurnost u hrvatskim školama: Sad se gasi požar, a čekalo se sve ove godine

Od početka drugog polugodišta u svim školama na području Hrvatske bit će na snazi nove mjere koje bi trebale ograničiti tko može i kada ulaziti u školske objekte.

Takva najava uslijedila je poslije sastanka povjerenstva koje bi trebalo razraditi mjere sigurnosti u školama i njihovo provođenje nakon tragedije u zagrebačkoj Osnovnoj školi “Prečko”.

Prema najavama ministra znanosti, obrazovanja i mladih Radovana Fuchsa, među mjerama je i striktna primjena nekih već važećih propisa poput obveznog zaključavanja škola za koju se ističe kako nikad nije niti bila ukinuta. Isto tako, pri ulasku učenika u škole morat će biti prisutan i netko od djelatnika škole, a školske ustanove će primjenjivati protokole koje imaju u tim situacijama.

„Odmah će se učiniti i to da se promijene brave na vratima i postave one kojima se vrata mogu otvoriti iznutra, ali ne izvana. Oni koji bi izvana htjeli ući u školu, moći će to napraviti samo ako ih netko pusti“, rekao je Fuchs.

Govoreći dalje o planiranim mjerama kazao je i kako će u nekim školama, prije svega onim koje rade u dvije smjene, trebati odobriti i dodatna zapošljavanja. Isto tako paralelno će se ići i u izmjene nekih propisa kako bi se definirala osoba, koju nije želio nazvati portirom, koja bi bila educirana i u smislu sigurnosnih mjera i protupožarne zaštite u školi.

„Insistiram na tome da se naprave edukacije i tečajevi za sve djelatnike pojedinih škola po pitanju sigurnosnog postupanja. Bilo je puno riječi o zaštitarskim službama. Imamo puno elemenata i za i protiv, a imamo i iskustva koja nisu baš najidealnija. Međutim, ako škole zahtijevaju zaštitarsku službu u nekoj varijanti, to će im biti omogućeno”, rekao je Fuchs.

Kada je riječ o angažiranju zaštitara u svakoj školi u Hrvatskoj, to bi značilo zapošljavanje gotovo 1.700 zaštitara s obzirom da u Hrvatskoj djeluje 930 osnovnih i 409 srednjih škola. Smatra se kako je radi tolikog broja zaštitara to vrlo teško realizirati te da je, stoga, realnije da se ta opcija zasad razmatra samo na području Zagreba ili, pak, angažman zaštitara aktivira prema potrebama pojedine škole.

Fuchs smatra kako će se primjenom ovih mjera i učenicima kao i njihovim roditeljima, ali i zaposlenicima škola, dati osjećaj sigurnosti. Dotakao se i školskih sportskih terena koji nisu ograđeni jer je lokalna zajednica smatrala da ti tereni trebaju biti na raspolaganju svim građanima, napominjući kako se ta igrališta dosta zlorabe.

Postoje rješenja

Povodom tragedije u OŠ “Prečko” oglasila se i bivša ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak koja je rekla kako ta tragedija mora iznjedriti rješenja za sigurnost u školama i vrtićima.

„Pritom ne smijemo zaboraviti niti fakultete u koje može ući tko želi. Sveučilišta, probudite se! Postoje rješenja koja mogu spriječiti dosta neželjenih situacija, a koja uključuju zaključavanje ulaza, ulazak s posebnim digitalnim karticama, obavezne kamere i dežurstvo odrasle osobe na početku nastave i tijekom odmora. Takva rješenja ne bi bitno ometala slobodu kretanja učenika, ali bi, ipak, zahtijevala disciplinu svih onih koji ulaze i izlaze“, ukazuje Divjak.

„Tragedija u Prečkom nastala je kao superpozicija negativnih aspekata barem dva sustava: zdravstvenog i obrazovnog, ali i ogolila do kosti odnos društva prema bolesnicima koji pate od mentalnih poremećaja i bolesti. Kao i uvijek, naknadna analiza pokazuje da se ta tragedija mogla izbjeći da je škola bila zaključana ili da je bolesni mladić, koji je i sam jedva punoljetan, bio prepoznat kao prijetnja društvu i adekvatno zbrinut“.

Kratko je o ovoj temi, s obzirom da je još vrijeme žalovanja, govorio i predsjednik Školskog sindikata Preporod Željko Stipić koji je rekao kako je riječ o ozbiljnom poslu u kojem sindikati trebaju sudjelovati.

„Smatram pomalo uvredljivim da se sada govori o bravama i zaštitarima jer se o tome trebalo govoriti puno ranije. I ne samo govoriti nego i djelovati“, kazao je Stipić.

Obrazovanje sve više tone

O najavljenim mjerama povjerenstva i ministarstva Lilijana Radobuljac, profesorica hrvatskog jezika u Tehničkoj školi Nikola Tesla u Vukovaru, kaže kako se priča o obrazovanju u Hrvatskoj nalazi u začaranom krugu i da obrazovanje sve više tone. Pojašnjava kako je najčešći odgovor nadležnih u ministarstvu na bilo koji upit dječjih vrtića, osnovnih i srednjih škola – „nema novaca“. Ukazuje i na sve manji interes studenata za studiranje na Učiteljskom fakultetu što samo, kako je rekla, govori koliko je cijela profesija srozana.

„Moja škola, koja je najbrojnija srednja škola u Vukovaru, od 2001. godine tražila je psihologa. Poslije 23 godine konačno smo ga dobili u svibnju ove godine. To je slika stanja obrazovanja u Hrvatskoj. Sve to vrijeme mi smo rješavali probleme učenika kao needucirani. U isto vrijeme, tijekom svih tih godina koliko sad već radim u obrazovanju natovareno mi je brdo bespotrebnog posla i pri tome me se stalno udaljava od onoga što jesam, a ja sam profesorica hrvatskog jezika“, rekla je Radobuljac.

Dodaje i kako su i osnovnim i srednjim školama potrebni defektolozi, pedagozi, psihijatri kao i logopedi i rehabilitatori jer je sve više poremećaja među mladima. Govoreći dalje kako nema suradnje između osnivača i ministarstva, nema povratnih informacija, a i sustav je tako posložen da roditelj učenika ne mora pokazati određeni dokument o svom djetetu ako to ne želi. Napominje i kako se, primjera radi, najbliži dječji psihijatar Vukovaru nalazi u Osijeku. Podsjeća i na nedavni slučaj osnovca iz Zagreba radi kojeg je dio učenika odlučio da ne ide na nastavu i zbog kojeg su roditelji prosvjedovali. Prema njenim riječima, taj slučaj je na najbolji način pokazao koliko je zapravo obrazovni sustav u Hrvatskoj porozan i neuređen, odnosno koliko ima problema koji se ne rješavaju. Pita se i mora li se dogoditi nekakva tragedija ili problem, pa da se neke stvari promijene ili naprave.

Prema njenim riječima, i do sada su neke škole zaključavane, ali neke i nisu, te postavlja pitanje kako je moguće da praksa u cijeloj državi nije ujednačena kao i kako je moguće da se osnivač, odnosno lokalna samouprava, miješa u poslovanje škola.

„Ako će škole čuvati nastavnici i profesori, znači li to i da će sudove čuvati suci koji su slobodni ili gradove neko od pročelnika ili gradonačelnik? Možda da onda saborski zastupnici u smjenama čuvaju Hrvatski sabor ili ministri ministarstvo. Sve ovo je zapravo samo gašenje požara jer se nešto, poslije ove tragedije u Zagrebu, mora napraviti. Ljudi su ljuti, očajni, tužni… Pravo pitanje je što se radilo proteklih 20-30 godina, zašto ranije nisu uvedene neke mjere, zašto se ne prate trendovi…? Zašto se ne čuje vapaj nastavnika i profesora“, upitala je Radobuljac.

Sigurnost i dobrobit učenika ne smiju biti dovedeni u pitanje

Na temu novih mjera koje su donesene razgovarali smo i s ravnateljicom Gimnazije Vukovar Gianom Marović-Zeko koja kaže kako sigurnost učenika u školama mora biti apsolutni prioritet. Kao ravnateljica je, kako kaže, svjesna odgovornosti koju nosi vezano za stvaranje sigurnog i podržavajućeg okruženja u kojemu se učenici mogu razvijati i učiti bez straha.

“U svjetlu ovog događaja, uz sve sto poduzimamo dodatno ćemo unaprijedili sigurnosne mjere u školi. Povećat ćemo suradnju s nadležnim institucijama kako bismo identificirali potencijalne rizike i proaktivno ih spriječili te vršiti dodatne edukacije i prevencije za učenike i djelatnike o temama prevencije nasilja, prepoznavanja rizika i načina djelovanja u kriznim situacijama.

Uložit ćemo i u infrastrukturu poput boljeg sustava ulaska i izlaska iz škole te poboljšanja sigurnosnih uvjeta na školskim hodnicima. Kontinuirano ćemo i dalje pružati podršku stručnih suradnika, poput psihologa i pedagoga, kako bi učenici imali adekvatnu pomoć i razgovor u slučaju potrebe”, kazala je Marović-Zeko.

Na kraju ističe kako su učenici temelj budućnosti i da njihova sigurnost i dobrobit ne smiju biti dovedeni u pitanje.

“Apeliram na sve – roditelje, djelatnike i širu zajednicu – da zajedničkim snagama stvorimo okruženje u kojem će naša djeca rasti sigurno i sretno, a svaku sumnju na drugačiji i potencijalno rizičan način ponašanja potrebno je prijaviti”, zaključila je Marović-Zeko.