Božić u Novom Travniku: Radost, tradicija i pogled u budućnost

Katolički vjernici širom svijeta s radošću dočekuju Božić. Prethodi mu Badnje veče, a s Misom polnoćkom bit će dočekan ovaj blagdan radosti i mira.

Tako je i u župi Presvetog Trojstva u Novom Travniku gdje smo razgovarali sa župnikom don Antom Ledićem.

“S radošću dočekujemo ovaj dan kada evociramo rođenje Isusa Krista. Poznato je da ne znamo točan dan Isusova rođenja jer Evanđelje ne govori kad se točno Isus rodio, pa tradicionalno slavimo 25. prosinca. Ono što sigurno znamo jest mjesto rođenja, a to je Betlehem, što u prijevodu znači ‘kuća kruha’. Nije, dakle, slučajno da je Isus uzeo kruh kao simbol svoga tijela kojim hrani vjerne duše. Da bismo bili dostojni toga kruha, potrebno je očistiti svoje srce”, priča don Ledić.

Objašnjava da je vrijeme pripreme za Božić vrijeme čišćenja duše i srca od svih grijeha. Vjernici se kroz četiri tjedna Došašća pripremaju na različite načine: ispovijed, djelima milosrđa, pokorom i postom. Za razliku od korizme, ovo vrijeme uključuje i vrijeme susreta kroz adventske programe koji za cilj imaju susret u radosti i pjesmi.

“Tijekom tjedna vjernici ustaju rano ujutro i pohađaju svete mise zornice te tijekom dana čine djela milosrđa, a u nedjelju se susreću sa prijateljima ispred crkava, na trgovima ili nekim drugim prikladnim mjestima. Običaj je da se počaste kuhanim vinom ili nekim drugim delicijama. Međutim, taj susret ima i sociološki karakter, dok je onaj ontološki prožet sakramentalnim činima. I mi smo kao župna zajednica sudjelovali i u jednom i u drugom obliku te na taj način obilježili i duhovni i tjelesni oblik”, kaže Ledić.

Crkve pune vjernika

Ponosan je, kaže, što su njegovi župljani svako jutro ispunili crkvu.

“I odrasli i djeca i mladi rado ustaju ranom zorom i dolaze na svetu misu. Misa polnoćka je doista najsvečaniji događaj. Nije pretjerano reći da bude najmanje 800 vjernika. Crkva, iako je velika, ne može sve primiti, ali svi mogu čuti radosnu poruku betlehemske noći. Nakon svete mise polnoćke vjernici se zadrže ispred crkve na Trgu Drinskih mučenica, nazdrave jedni drugima, pruže ruku pomirenja, ako je to potrebno i zapjevaju tradicionalne božićne pjesme”, opisuje nam kako bude za najradosniji kršćanski blagdan u novotravničkoj župi.

Govoreći o božićnim običajima ovoga kraja, pojašnjava da su slični s drugim krajevima Srednje Bosne, pa i države Bosne i Hercegovine općenito.

“Iako je Novi Travnik grad sa mnogo različitosti, objedinjuje nas jedan te isti običaj, a to su prije svega svete mise. Sve crkve su pune vjernika, a to je najbitnije. Objedovanje je uglavnom isto kao u drugim krajevima, međutim apostrof je na obiteljskom zajedništvu, a ne na trpezarijskim delicijama. Naravno da zima sa sobom nosi mrsnija jela i kolače, a Božić je proslava rođendana Spasitelja i Mesije, Isusa Krista, pa kao što je bogat običaj proslave naših rođendana kako da ne slavimo rođendan Sina Božjega sa nekim izvanrednim specijalitetima?

Budući da je neizostavan post tijekom Došašća, isto tako je neizostavan post na Badnju večer. Hrana koja se konzumira na taj dan je posna i svakako da se isključuje bilo kakav mrs i obilna konzumacija. Jedan obrok do sitosti bez mesa i drugog mrsa. Trpezarijski stol je taj dan bogatiji zbog duhovne radosti, a ne zbog gurmanskih apetita”, naglašava don Anto Ledić.

Novi Travnik primjer života i prosperiteta

Gdje god je bio na službi, ovaj 57-godišnjak je ostavio trag, uradio je mnogo toga na zbližavanju tih zajednica i ljudi. Prepoznatljivi je i po humanitarnom radu i sportu. Višestruki je prvak Bosne i Hercegovine u seniorskoj i veteranskoj konkurenciji te višestruki apsolutni prvak države u dizanju tegova. Bio je jedini predstavnik Bosne i Hercegovine 2012. godine na Svjetskom prvenstvu veterana u ukrajinskom gradu Ljvivu gdje je bio osmi u svojoj kategoriji do 94 kilograma s podignutih 205 kilograma u biatlonu. Devetu godinu je na službi u Novom Travniku.

“Imao sam privilegiju biti u mnogim mjestima naše drage Bosne i Hercegovine: rodni Kupres, Zavidovići, Sarajevo, Žepče, Konjic, Travnik, Zenica i sada Novi Travnik. Od Krivaje do Neretve, Bosne pa sve do Lašve. Od Stožera, Trebevića, Prenja, Vlašića pa sve do Rostova. Doista je privilegija udisati sve ove ljepote naše domovine. U Novom Travniku sam već devetu godinu i ne mogu reći da mi je loše. Doista je ovo grad sa mnogim svojim bogatstvima, kako kulturološkim tako i duhovnim. Grad koji doista obećaje i koji se s ponosom zove ‘novi’.

Ovo je grad u usponu i grad koji izgrađuje jedan poseban ambijent koji želi biti mjesto za sve, bez obzira iz kojeg kraja dolazi i na kakav način ispoljava svoje vjerske osjećaje. Ovdje možete sresti i Slovence, i Poljake, i Makedonce, i Bugare, i Italijane, i ljude njemačkog porijekla, iz cijele regije. Ovo je grad koji stvara ‘nove’ običaje i tradicije i zato jest izazov živjeti u njemu. Držim da je sada doista primjer života i prosperiteta na svim nivoima. U svemu tome pokušavam se snaći i dati dio sebe”, kazuje nam don Ledić.

‘Politika se ne bavi čovjekom, nego sama sobom’

Tvrdi i da je Bosna i Hercegovina najljepša zemlja na svijetu u kojoj se, nažalost, političari ne bave čovjekom i ne rade na stvaranju uvjeta za dostojanstven život.

“Politika ovoga vremena, od demokratskih promjena, ne bavi se čovjekom nego sama sobom. Žalosno je gledati kako nam najkvalitetniji kadar odlazi iz ove zemlje. Porazno je gledati kako reproduktivne obitelji napuštaju svoja ognjišta tražeći, ‘kruha nad pogačom’. A zašto je to tako? Odgovor je jednostavan – nismo osigurali mladim ljudima da rade i dokazuju svoje sposobnosti, stvarajući ono što stvaraju u drugim zemljama. Njihova kreativnost nije mogla izaći na vidjelo zbog političkih platformi u medijima, koje jedino što plasiraju je stranačko nadmudrivanje”.

Kaže da smo stvorili razrede, škole, fakultete, profesore, ali nismo stvorili praktičnu nastavu, da imamo izuzetno sposobne kadrove, ali nemamo ekonomsku politiku koja će te kadrove iskoristiti i dati im prigodu pokazati svoje sposobnosti, da imamo najljepšu zemlju, ali da smo na oči stavili koprenu.

“Naša zemlja obiluje mnogim prirodnim resursima, ali dopustili smo da stranački mešetari trguju njima u vlastitu korist. Zemlja sa toliko šume, vode, rude, plodnih polja, a sa tako malo stanovnika, mogla je biti vodeća ekonomska sila u Europi. Da imamo sposobne ekonomiste, bili bismo najbogatija zemlja u regiji. Umjesto da izvozimo prirodne resurse koje nam je Bog dao, mi ‘izvozimo’ ljudske resurse.

Bog nam je dao divnu zemlju i mi smo divan radišan narod, ali, nažalost, bez kvalitetnih ekonomskih lidera. Kada bismo trošili energiju na ekonomiju kao što je trošimo na politička prepucavanja, naše vjetrenjače bi se same okretale. Jedino što mogu reći jest: oprosti nam, domovino, što te ne cijenimo onoliko koliko ti nas trpiš; oprosti nam, domovino, što te ne volimo onoliko koliko nas ti voliš”, zaključio je don Anto Ledić, svećenik, sportista i humanista.