Zaposleni u nevladinim organizacijama suočeni s nepovjerenjem banaka

Zaposleni u civilnom sektoru Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore suočavaju se sa brojnim problemima. Neki od problema uključuju mobing, diskriminaciju, nemogućnost dobijanja kredita u bankama i označavanje organizacija civilnog društva kao „rizičnih poslodavaca“.

Iako prepoznati kao ključni za demokratizaciju društva i implementaciju reformi na putu ka Evropskoj uniji, imaju brojne prepreke koje ih čine manje atraktivnim za mlađe generacije, posebno u poređenju s javnim ili privatnim sektorima.

„Centar za promociju civilnog društva, zajedno sa partnerskim organizacijama u okviru Balkanske mreže za razvoj civilnog društva, svake godine radi sveobuhvatno istraživanje o podsticajnom okruženju za djelovanje organizacija civilnog društva. Prema podacima javnog registra za 2023. godinu u Bosni i Hercegovini ima aktivnih 24.432 organizacija civilnog društva. U istoj godini, prema podacima agencija za statistiku, u sektoru je zaposleno 7.076 osoba, na osnovu ugovora o radu“, kaže Jelena Brkić, projekt menadžer Centra za promociju civilnog društva.

„Poređenja radi, Željeznice Federacije BiH i Željeznice Republike Srpske zajedno imaju 4.500 radnika, a posmatrajući civilni sektor u cjelini može se reći da je on sa svojih 7.000 radnih mjesta rame uz rame sa najvećim pojedinačnim poslodavcem u Bosni i Hercegovini – trgovačkim lancem Bingo koji zapošljava svega hiljadu radnika više“.

Percipiraju ih kao nestabilne poslodavce

Kada je u pitanju odnos banaka prema zaposlenima u civilnom sektoru u Bosni i Hercegovini, objašnjava da njihovo iskustvo, informacije iz prakse i istraživanja ukazuju na to da banke najčešće percipiraju organizacije civilnog društva kao nestabilne poslodavce. Ova percepcija proizlazi iz činjenice da su prihodi organizacija civilnog društva uglavnom projektno orijentisani i vremenski ograničeni, što otežava dokazivanje kontinuirane platežne sposobnosti zaposlenih.

Ovakav pristup banaka dodatno otežava finansijsku sigurnost zaposlenih u civilnom sektoru i postavlja ih u nepovoljniji položaj u poređenju sa zaposlenima u javnom ili privatnom sektoru, gdje su plate i ugovori stabilniji.

Prema njenim riječima, Agencija za bankarstvo Bosne i Hercegovine navodi da banke u svom upravljanju rizicima kada je dodjela kredita u pitanju ne bi trebale imati različite pristupe prema pojedincima neovisno iz kojeg sektora dolaze. Međutim, u praksi je situacija drugačija.

Slična priča i u Srbiji, i Crnoj Gori

Priče iz Beograda i Podgorice potvrđuju da je situacija slična u Srbiji i Crnoj Gori, zemljama bivše Jugoslavije koje poput Bosne i Hercegovine nisu u Evropskoj uniji.

„Išla sam u banku u kojoj sam imala račun desetak godina da podnesem zahtev za kredit. Sve je bilo super kada sam imala informativne razgovore, da proverim svoju kreditnu sposobnost, sve je bilo uvaženo, dali su mi i ponudu za kredit. Rekli su da neće biti problema, da prema primanjima koja imam neće biti problem da dobijem kredit. Angažovala sam i njihovog procenitelja za procenu stana. Predala sam im papire i nakon nekih dvadesetak dana su me zvali da mi kažu da to što su mi odobrili ne može, nego da moram da povećam učešće za nekih 12.000 evra. To je već bilo preko 40 posto učešća koje bih ja davala“, priča Milica Andrić iz „Partnera Srbija“, organizacije civilnog društva osnovane 2008. godine.

„Jedna od savetnica za stambene kredite u pomenutoj banci mi je rekla da nisu imali do sada iskustva sa organizacijama iz civilnog društva, da ne znaju kako rizik to tumači. Rekla mi je da se naša organizacija finansira iz članarina što nije tačno jer se naša organizacija finansira iz donacija. Nisu uzeli ni Statut organizacije, nikakve naše papire, već su verovatno videli onu šifru delatnosti na sajtu koja je ista za donacije i članarine“, nastavlja Andrić. Njena je organizacija posvećena održavanju vladavine prava, podršci civilnom društvu i institucionalnom razvoju u Srbiji i regionu i izgradnji lokalnih kapaciteta, oslanjajući se na lokalnu ekspertizu.

„Partneri Srbija“ su specijalizovani u oblastima vladavine prava, demokratije, borbe protiv korupcije i ljudskih prava (sa posebnim fokusom na zaštitu privatnosti i ličnih podataka), kao i alternativno rješavanje sporova, promjene i upravljanje konfliktima.

Poznanstvom do stambenog kredita

Iz banke su rekli Milici Andrić da su „Partneri“ rizični jer nemaju stalne izvore prihoda, a ona im je pokušala objasniti da joj plata nikad nije zakasnila za nešto duže od pet godina zaposlena u civilnom sektoru, što se može provjeriti u banci jer tu ima račun.

„Bio je to okidač da zatvorim račun u pomenutoj banci. Otišla sam da se raspitam kako funkcioniše kod drugih. Dobila sam kredit u drugoj banci, nisu mi pravili probleme po pitanju gde radim, da li je to organizacija civilnog društva. Za manje od nedelju dana su mi odobrili kredit i to po istim uslovima koji su bili u onoj banci bez traženja učešća. Sreća je da su me ljudi čekali za stan“, objašnjava Andrić.

Kaže da je razgovarala sa kolegicom koja radi u „Alternativnom centru za devojke“ iz Kruševca, organizacije koja se bavi unaprijeđenjem i zaštitom ženskih ljudskih prava i marginalizovanih grupa, sa posebnim fokusom i brigom za prava mladih žena i djevojčica, koju su tri banke odbile za stambeni kredit zbog toga što radi u civilnom sektoru. Srećom i ona je, naposlijetku, uspjela dobiti kredit.

Bez prava kakva imaju drugi

Zorana Marković je izvršna direktorica Centra za razvoj nevladinih organizacija, koja je osnovana 1999. godine sa ciljem da unaprijedi položaj nevladinih organizacija u Crnoj Gori i otvori put ka većoj demokratizaciji države i društva uopšte. Kaže nam da je oko 1.500 ljudi zaposleno u civilnom sektoru u Crnoj Gori.

„Znam primjere gdje su ljudi uspjeli podići i stambeni kredit. Osoba koja je prije mene bila na mjestu izvršne direktorice ove organizacije dobila je stambeni kredit. Bila je zaposlena u nevladinoj organizaciji. Splet okolnosti je da je organizacija u toj banci imala račun, da organizacija postoji 25 godina. Moguće je da je imala i neko poznanstvo koje je omogućilo da je dožive kao adekvatnog klijenta. Ipak, činjenica je da u praksi nemamo mogućnost koju imaju zaposleni u drugim sektorima“, priča Marković.

Kaže da je Crna Gora specifična, kao i da „lični nivo može puno da uradi, čak i kod banaka“.

„Nevladine organizacije jesu prepoznate u svim strategijama kao ključan segment demokratizacije društva i implementaciji svih reformi koje jesu neka obaveza na ovom putu evropskih integracija, ali jedno je to kako to stoji na papiru, a drugo kako u praksi ta saradnja se odvija. Naravno, kao i u svim državama regiona, to su dva odvojena segmenta koji jedan sa drugim maltene ne mogu da se uporede“, navodi Marković.

„Postoji određena doza prepoznavanja, ali opet je to individualna stvar. Ovisi od ministarstva do ministarstva ili od lokalne samouprave do lokalne samouprave na koji način i u kojoj mjeri sarađuje sa civilnim društvom i kakav je taj odnos konkretno. Kod nekih je to vrlo uvažavajuće, visoki je stepen saradnje, a opet na drugim mjestima je to čisto forme radi, gdje se forma poštuje samo u onim situacijama kad se mora“, tvrdi Marković.

Prilika za profesionalni razvoj

Edis Ražanica, direktor Udruženja banaka BiH, kaže da zvaničnog stava bankarskog sektora po pitanju kredita za zaposlene u civilnom sektoru nema.

„Banke rade procjenu ne samo kreditne sposobnosti podnosioca zahtjeva nego su u obavezi da rade procjenu rizika nemogućnosti vraćanja kredita koji ne mora biti isključivo vezan za njegova primanja. Rizik može biti vezan i za održivost budućih primanja. Ukoliko su ona neizvjesna onda je nešto teže doći do kreditnih sredstava“, naglašava Ražanica.

Procjena kreditne sposobnosti je u suštini matematički izračun oko nekog kredita, da li neko može da ga vraća. Kad se radi procjena rizika, saznajemo, uzimaju se u obzir svi rizici koji eventualno mogu dovesti do nemogućnosti vraćanja kredita.

S obzirom na sve navedeno, civilni sektor može biti manje atraktivan mlađim ljudima, posebno onima koji razmatraju dugoročne finansijske planove, poput kupovine stana ili pokretanja vlastitih biznisa, što zahtijeva pristup kreditima. Ovo je, kaže Jelena Brkić, paradoksalno, s obzirom na to da civilni sektor često pruža jedinstvene prilike za profesionalni razvoj, rad na važnim društvenim temama i umrežavanje.