Čaušević: Svojim radom želim pokazati da su mladi itekako sposobni mijenjati svijet

U savremenom dobu prisutne su predrasude o mladima. Najčešće se priča o tome da njih zanimaju telefoni, društvene mreže, popularnost… Međutim, neki od njih pronalaze svoja interesovanja u stvaralaštvu.

Jedna od njih je i Ajla Čaušević, studentica mastera Komunikologije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, koja je svoje misli i ideje pretočila u knjige, napisavši tri djela – Misli, svijet i 21 vijek, Tihi vrisak i Vrijeme haosa.

Za nju je, kako kaže, pisanje uvek bilo način izražavanja i kanal kroz koji može istraživati svet i sebe. Tako je osetila potrebu da podeli svoje misli, dileme i uvide s drugima, da postavi pitanja koja, prema njenim rečima, možda svi osećaju, ali ne izgovaraju.

„Knjige su moj način da doprinesem promjeni, da inspirišem i da ostavim trag u vremenu“,  ističe Čaušević. Dodaje da se za inspiraciju za svoje prve tri knjige oslanjala na kombinaciju ličnih doživljaja i posmatranja sveta oko sebe.

„Zaronila sam u najmračnije kutke ličnih iskustava i izvukla priče koje se većina ne bi ni usudila priznati ni samima sebi. Pisala sam o empatiji, ravnopravnosti, politici… Svaka knjiga je mješavina sirove stvarnosti i moje mašte, stvorena da prodrma čitatelje iz njihove zone komfora. Prva knjiga je više introspektivna, inspirisana emocionalnim iskustvima. Druga knjiga se reflektira na društvene promjene koje sam promatrala i na razgovore s različitim ljudima. Treća knjiga je sinteza oba pristupa, povezujući osobne refleksije s širim društvenim temama.“

Opsesija nebitnim stvarima u modernom dobu

Iako je filozofski pristup duboko privlači i prožima način na koji razmišlja i stvara, dodaje da njene prve dve knjige pripadaju različitim književnim formama – poeziji i prozi. Njene knjige se također bave temama koje, dodaje, održavaju trenutne globalne nesigurnosti i to kako one utiču na mlade ljude danas.

„Poezija mi je omogućila da kroz sažetost i simboliku izrazim suštinske misli i osjećaje, dok je proza otvorila vrata razrađenijem pripovijedanju i kreiranju svjetova u kojima se čitatelji mogu izgubiti.“

„Moja treća knjiga predstavlja novo poglavlje u mom stvaralaštvu – zbirku savremenih priča, pažljivo tematski podijeljenih. Ovaj format pružio mi je mogućnost da istražim raznolike aspekte ljudskog iskustva i svakodnevnog života, nudeći čitateljima fragmentirane, ali duboko povezane priče koje zajedno čine širi narativ. Svaka priča nosi svoju poruku, ali je istovremeno dio veće cjeline, koja poziva na razmišljanje o društvenim, moralnim ili egzistencijalnim pitanjima.“

Čaušević ističe da je ova knjiga poziv na buđenje, jer smatra da opsesija nebitnim stvarima u modernom dobu vodi u „emocionalnu pustoš“.

„Samo pogledajte kako anksioznost i depresija bujaju dok ljudi jure za sljedećom must-have tehnologijom umjesto prave ljudske povezanosti. Trebamo resetovati naše prioritete prije nego što naša mentalna zdravlja postanu trajno oštećena. U svojoj knjizi nisam birala lagane teme koje će ljudima podizati ego. Izabrala sam one koje su bolne, koje razotkrivaju i prozivaju.“

Fotografija – priča bez riječi

U svom stvaralaštvu Čaušević se susrela sa određenim preprekama, ali ipak ističe da je to učinilo upornijom u ostvarivanju ciljeva te da nikako nije uticalo na njen entuzijazam.

„Svaka prepreka koju susretnem na svom putu čini me snažnijom, jer ne dopuštam da me ometa, ona me samo tjera da budem bolja, da stvaram s još većim žarom i vjerom u ono što radim. U tome leži moja snaga – u sposobnosti da se usmjerim prema onome što volim i želim ostvariti, bez obzira na vanjske okolnosti.“

Iako je u pisanju knjiga poprilično uspešna, to nije jedino čime se bavi. Njeno interesovanje je i fotografija koja je za nju „još jedan oblik pričanja priča, samo bez riječi“.

„Fascinira me kako jedna fotografija može prenijeti emociju, atmosferu ili ideju. To je način da uhvatim trenutak, da se povežem sa svijetom oko sebe i da prikažem ljepotu u svakodnevnim stvarima.“

Autentičnost, strpljenje i upornost

S obzirom da je svesna da ima još mladih ljudi koje interesuju kreativni procesi i koji bi se možda ugledali na nju, ističe na šta treba obratiti pažnju: „Prvo, na autentičnost. Važno je biti iskren prema sebi i stvarati ono što zaista osjećaš. Drugo, na strpljenje i upornost – nijedan uspjeh ne dolazi preko noći. Također, rad na sebi je ključan: čitaj što više, istražuj nove perspektive i stalno unapređuj svoj rad.“

Bez obzira što je jedna od mladih ljudi koji se ozbiljno bave društvenim temama, smatra da postoje predrasude o njenoj generaciji u modernom dobu.

„Često se stvara stereotip da su mladi površni ili nezainteresirani, ali stvarnost je drugačija. Mladi imaju duboke ideje i strasti, samo im treba dati prostor i priliku da ih izraze. Smatram da se predrasude razbijaju primjerima, a upravo svojim radom želim pokazati da su mladi itekako sposobni mijenjati svijet.“