Koliko ‘Gen Z’ čita: ‘Knjige nažalost nisu u trendu’

Generacija Z o kojoj se mnogo govorilo prethodnih godina sada već polako stupa na tržište rada, studira, a neki čak imaju i djecu. Popularno nazvana ‘Gen Z’, ova grupa uključuje mlade osobe rođene od 1995. ili 1997. godine, zavisno od autora i viđenja, pa sve do onih koji su 2012. godište. Često se još naziva i ‘generacijom 2020’ jer je su otprilike tada prvi mladi ljudi iz ove generacije kročili u svijet rada. Makar je tako trebalo biti da nije bilo svjetske pandemije, zbog čega su neki iz ove generacije također srednju školu ili prve godine fakulteta uglavnom završavali online.

Specifična po svom slengu, načinima oblačenja, ponašanju, prekidom generacijskih trauma – generacija Z je zaisgurno ona koja se ističe i koja će se dugo spominjati. Kao i kod svake smjene generacija, na vidjelo je izašla razlika između prethodnih milenijalaca i generacije Z.

Milenijalci, odrasli sa navikom čitanja knjiga, sada su u čudu kako ‘današnja djeca’ niti čitaju niti imaju želje a ni volje za tim. Kao pripadnica generacije Z pitam se da li je stvarno tako. Zašto su neki posljednje knjige čitali u osnovnoj školi, kada su bili primorani da ih čitaju? Ana Karenjina pročitana u srednjoj školi je nekima bio zadnji dodir sa knjigom. Zasigurno to znam i za ljude koji su na fakultetima. Stručna literartura skuplja prašinu jer ‘Gen Z’ uvijek nađe neki lakši put – tzv. skripte.

Međutim, prisjećajući se svih obaveznih lektira, sve stručne literature, svih knjiga pročitanih na plaži, mogu reći da sam kao i sama pripadnica ove generacije itekako svjesna gubitka navike čitanja.

Ne znam da li mogu tačno definisati šta je doprinijelo svemu tome ali zasigurno su to ‘novi mediji’. Društvene mreže dovode do manjka fokusa, opadanja pažnje i samog zapažanja. Uskraćuju nam vrijeme.

Teško je zamisliti da su naši roditelji morali čekati neki dokumentarac na televiziji kako bi naučili nešto novo, kako nisu imali priliku tokom školovanja u dva klika doći do konkretnog odgovora. I to je ono što se u ovoj generaciji dešava, težnja za izuzetnom jednostavnošću, lakim načinom dolaska do odgovora a i lakim zadovoljenjem osnovnih potreba.

Umjetna inteligencija za nekoliko sekundi napiše lektiru

U razgovoru sa bibliotekarkom Osnovne škole „Hasan Kikić“ u Sarajevu, Almedinom Pekušić, željela sam uvidjeti kakvo je stanje sa „današnjom djecom“, ali i samom generacijom Z.

Na pitanje da li su djeca redovni posjetioci biblioteke, Pekušić odgovara: „Veliki broj učenika mlađeg uzrasta, od prvog pa do četvrtog ili petog razreda, redovno dolazi u biblioteku, neki među njima čak i svakodnevno, dok učenici starijeg uzrasta, od šestog do devetog razreda, većinom dolaze jednom do dva puta mjesečno.“

Ipak, dodaje da ne treba generalizirati, jer postoje izuzeci na obje strane. Pekušić ističe da mlađi učenici najviše posuđuju slikovnice, knjige bajki, dječije enciklopedije i ostalu literaturu primjerenu svom uzrastu, dok se stariji više okreću obaveznoj lektiri.

„Nažalost, ima i onih koji vrlo rijetko ili nikako ne posjećuju školsku biblioteku.”

Oduvijek je bio ‘fazon’ ne pročitati lektiru, naći je prepričanu na nekom portalu, što se naravno, pojavilo čak i prije generacije Z, a Pekušić potvrđuje da je to i dalje često pojava, čak i češća sada nego što je prije bio slučaj.

Kaže kako je problem i ozbiljniji nakon pojave AI (umjetna inteligencija) aplikacija, poput ChatGPT, koje sada, čak i bez pretraživanja, u nekoliko sekundi, pišu lektire, eseje, domaće zadaće i mogu dati odgovore na skoro sva pitanja.

„Ta činjenica je pred cjelokupno obrazovanje, ne samo nastavu književnosti, postavila veliki izazov.“

‘Čitanje nas čini boljom osobom’

Zaista, neizbježna stanica kod današnje generacije jeste umjetna inteligencija. I upravo je i ona doprinijela mindsetu „olakšica za sve“. Svako spominjanje umjetne inteligencije u obrazovanju za sobom vuče i pitanje reformi u ovoj oblasti – što uključuje i pitanje da li je potrebna reforma u smislu osnovnih, obaveznih literatura, lektira.

„Mnoga bezvremena književna djela s univerzalnim vrijednostima i ljepotom uvijek će biti dio obavezne literature. Ali, isto tako mislim da obavezna literatura i lektira trebaju pratiti i životne tokove. Smatram da uvijek ima mjesta za poboljšanje i da se obavezna štiva trebaju pažljivo birati, prvenstveno prema ishodima učenja. Jedino tako će učenici od literature imati značajnu korist“, poručila je Pekušić.

Same beneficije čitanja su velike. Osim što to podstiče razvijanje vokabulara, Pekušić kaže kako je čitanje temeljna vještina za dalje obrazovanje.

„Što više čitamo, pametniji smo, kreativniji smo i više znamo. Osim toga, oslobađamo se stresa i unapređujemo i mentalno i fizičko zdravlje. Čitanje uopšte nije teško, a čini nas boljom osobom. Od davnina je tu izreka – knjiga je čovjekov najbolji prijatelj“, kazala je.

Na pitanje kako je moguće motivisati djecu u da čitaju s obzirom da su sve više na telefonima i da im je pažnja opala, dodaje: „Mislim da djecu od najranije dobi treba približiti knjizi, zainteresirati ih slikovnicama, pa onda knjigama djeci bliskog i zanimljivog sadržaja. Čitalačke radionice, zanimljive prezentacije književnih djela, razgovor nakon čitanja – sve su to dobre motivacijske metode. Nije loše ni kad se razvija takmičarska atmosfera u čitanju, u kvantitetu pročitanog – i to neku djecu približi knjizi.“

Dvadeset i šest pročitanih knjiga u jednoj godini

Listajući redovno Instagram storyije, kao da su dnevne novine, primjetila sam jednu kolegicu sa fakulteta, koja redovno postavlja citate iz knjiga. U jednom momentu sam se zapitala odakle joj vremena i da li stvarno sve to čita.

I tako se upustim u razgovor sa Ajlom (23), studenticom završne godine studija žurnalistike na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Kaže kako se nikada nije ‘forsirala’ da stekne tu naviku čitanja, samo je ušla u rutinu.

Na pitanje šta je njena motivacija i pokretač za čitanje, Ajla kaže: „Ljubav je jedan od najboljih pokretača za mnoge stvari pa bih mogla reći da je tako i u ovom slučaju. Uz čitanje se odmaram, saznajem mnoge stvari o svijetu i životima likova a najdraži osjećaj je naravno kada mogu nabrojati još jednu pročitanu knjigu.“

Kaže, također, da je imala periode kada zbog nedostatka vremena ili drugih životnih okolnosti nije stizala čitati. A nekada joj je trebalo puno više vremena za čitanje jedne knjige. S obzirom da obaveze koje ima nisu iste svaki dan, Ajla kaže kako nema određen ritual kada čita, mada joj je najdraže to raditi uoči spavanja.

„Ne bježim od toga da pročitam bilo koji žanr, iako najmanje volim ljubavne romane, naučnu fantastiku i popularnu psihologiju. Pojedinim klasicima se često vratim. Trenutno čitam 26. knjigu ove godine“, kazala je Ajla.

‘Knjiga nažalost nije u trendu’

Iako zaista zvuči nevjerovatno (nekim starijima, milenijalcima možda i ne), Ajla je jedan rijetki primjer onih koji čitanjem rade na sebi i rade to iz čiste ljubavi. Željela bih da se i sama ugledam na nju, a ne sumnjam da će biti motivacija i ostalima.

Posežući za raznim trendovima ovog doba, ona kaže kako knjige nažalost nisu u trendu i cijeli taj pojam čitanja i obrazovanja je, prema njenom mišljenju, na vrlo pogrešan način percipiran u životima mladih.

Za kraj, kao savjet onima koji žele popraviti svoje navike čitanja, poručila je: „Ukoliko neko želi da počne više čitati, moj savjet je da uzme prvo nešto iz oblasti koja ga u tom trenutku najviše interesuje, šta god to bilo. Mislim da će na taj način sama knjiga držati pažnju i da će usput otkriti neke nove stvari za dalje čitanje i istraživanje.“