Budućnost Sirijaca u Evropi nakon zamrzavanja zahtjeva za azil

Pariz – Prije devet godina, bivša njemačka kancelarka Angela Merkel objavila je da njena zemlja i Evropa imaju mogućnost da daju azil onima koji ga zatraže, dajući nadu stotinama hiljada Sirijaca koji su tražili utočište daleko od rata.

Međutim, samo 24 sata nakon pada režima predsjednika Bashara al-Assada, Njemačka je bila prva koja je donijela odluku o zamrzavanju razmatranja novih zahtjeva za azil i onih koji su još u postupku, nakon što je bila glavna zemlja utočišta za izbjeglice u Evropskoj uniji, primivši skoro milion izbjeglica. Nakon Njemačke, isto su uradile i druge zemlje, među kojima Austrija, Italija, Švedska i Norveška.

Nekoliko organizacija za ljudska prava osudilo je mjere ovih vlada koje su požurile s donošenjem odluka nauštrb sigurnosti Sirijaca u inozemstvu, budući da je u Siriji još uvijek neizvjesna i nestabilna situacija.

Ishitrena odluka

Filippo Grandi, visoki komesar UN-a za izbjeglice, pozvao je na „strpljenje i budnost“. U saopćenju koje je dao u ponedjeljak, rekao je da se UNHCR „nada da će se situacija na terenu razvijati pozitivno te da će biti moguć dobrovoljan, siguran i održiv povratak“.

Službenica Amnesty Internationala za pitanja migracije Diane Fogelman opisala je ove mjere kao „ishitrene“, smatrajući da bi prioritet trebao biti fokusiranje na sigurnosti i dostojanstvu izbjeglica kako bi se izbjeglo njihovo izlaganje dodatnim rizicima.

Fogelman je za Al Jazeeru objasnila da promjene u postupku obrade i evaluacije zahtjeva za azil, koji se trebaju registrirati tokom vremena u skladu sa Ženevskom konvencijom (ključnim dokumentom u zakonodavstvu o azilu), moraju uzeti u obzir okolnosti u zemljama, koje se brzo mijenjaju.

Francuski ured za zaštitu izbjeglica i osoba bez državljanstva (nezavisna institucija) je u saopćenju za medije istakao da „pomno prati situaciju u Siriji“ i nije donio odluku da odmah obustavi obradu zahtjeva, podsjećajući da postoji oko 700 zahtjeva za azil od Sirijaca, uključujući one koje su podnijeli maloljetnici, te da je oko 45.000 osoba sa statusom izbjeglice.

Brando Benifei, italijanski predstavnik u Evropskom parlamentu u Briselu, smatra da je obustava zahtjeva „logična jer su mnogi podnosioci zahtjeva pobjegli od Assadovog režima, koji je sada pao, ali je neprihvatljivo isključiti sve zahtjeve za azil ili nametnuti potpunu obustavu prijema ljudi koji trebaju priznanje izbjegličkog statusa iz različitih razloga“.

On je za Al Jazeeru rekao da ono što iznenađuje jeste brzina političkih odluka i saopćenja koji su uslijedili nakon pada režima kako bi se opravdale ove nove odluke u vezi sa izbjeglicama u Evropi.

Kršenje zakona

Evropska unija je ove godine primila 513.000 zahtjeva za azil. Četrnaest posto zahtjeva podnijeli su Sirijci, što je povećanje od sedam procentnih poena u odnosu na 2013. godinu. Oko 101.000 sirijskih zahtjeva za azil još uvijek je na čekanju u zemljama EU, prema podacima izvještaja Agencije Evropske unije za azil (EUAA) objavljenih u septembru.

Prema međunarodnom pravu, države su obavezne brzo i efikasno odlučiti o zahtjevima za azil, a osobe koje su u procesu podnošenja takvog zahtjeva ili su već priznate kao izbjeglice ne mogu biti vraćene bez obzira na situaciju u njihovim matičnim zemljama, a to na osnovu temeljnog principa prava na azil Ženevske konvencije – principa zabrane prisilnog vraćanja (non-refoulment).

Konvencija sadrži i „klauzulu o povlačenju“ koja se može primijeniti „kada se završe okolnosti koje su dovele do odobravanja azila“. Tekst Konvencije precizira da se status izbjeglice može povući „kada dođe do suštinske promjene političkog sistema matične zemlje, posebno kada dođe do uspostavljanja demokratije u zemlji“.

Stoga, Diana Fogelman kaže da se pokušaj vraćanja sirijskih izbjeglica smatra kršenjem međunarodnog prava te da podrška sirijskom narodu treba biti međunarodna odgovornost, uključujući i odgovornost Francuske, s političkog aspekta.

Danska je 2021. godine ukinula dozvole za boravak sirijskim izbjeglicama i pozvala ih da se vrate u zemlju koja je još bila u ratnom stanju, uprkos rizicima od torture i progona, koji su postali jasni danas kako su vrata zatvora otvorena. Neke francuske provincije su 2022. godine pokušale vratiti u Siriju dvije osobe, kršeći time princip non-refoulementa, navodi Amnesty International.

Na pitanje o Paktu o migracijama, za koji se očekuje da bude implementiran do sredine 2026. godine, Fogelman je potvrdila da Amnesty International odbacuje plan implementacije Pakta jer ne pruža nikakvu zaštitu prava na azil. „Postoji želja na nivou Evropske unije za oštrijim pristupom i ograničavanjem broja izbjeglica“, dodala je.

Italijanski poslanik Benifei smatra da mnogi ljudi žele da se vrate u zemlju iz koje su pobjegli, „pa to trebamo podržati koliko god je to moguće, ali ne možemo ih prisiliti na to, već trebamo pronaći dobar i racionalan balans po ovom pitanju kako bi izbjegli mjere prisilnog vraćanja i kršenje prava na azil“.

Politička razmatranja

U Njemačkoj, član Bundestaga iz Hrišćansko-demokratske unije (CDU) Jens Spahn predložio je „iznajmljivanje aviona“ i „davanje finansijskog podsticaja“ onima koji se žele vratiti u Damask. Liderka stranke Alternativa za Njemačku (AfD) Alice Weidel rekla je: „Jasno je da svako ko se raduje slobodnoj Siriji nema razloga da bježi i treba odmah da se vrati tamo.“

U Austriji, kancelar Karl Nehammer je istakao potrebu za ponovnom procjenom sigurnosne situacije u Siriji zbog mogućih deportacija u budućnosti, dok je ministar unutrašnjih poslova Gerhard Karner najavio „program povratka i deportacije u Siriju“ za one građane koji su već dobili azil.

Po mišljenju Branda Benifeija, italijanska vlada je napravila ozbiljnu grešku kada je otvorila svoju ambasadu sa Assadovim režimom nekoliko sedmica prije nego što je režim pao. „Italija je postala predmet podsmijeha ponovnim uspostavljanjem diplomatskih odnosa u pogrešnom trenutku, a danas vodi propagandu protiv onih koji su u potrebi da budu izbjeglice“, rekao je.

Diana Fogelman je ukazala na to da su izjave date iz političkih razloga zabrinjavajuće, ne samo sa aspekta zaštite, sigurnosti i dostojanstva sirijskog naroda, već i sa aspekta solidarnosti, koja je uglavnom nedovoljna od 2011. godine, kada su evropske zemlje primijenile restriktivne politike koje nisu bile naklonjene sirijskim izbjeglicama.

Dodala je: „Podnosioci zahtjeva za azil suočavaju se s brojnim poteškoćama u Evropi. Ne mogu dobiti smještaj pa borave u centrima ili kampovima, gdje su uslovi teški i puni rizika. Stoga im savetujem da potraže pravni savjet i podršku od organizacija poput Amnesty Internationala jer zakon je ključ za rješavanje ovog problema, s obzirom na različite razloge za traženje azila i neophodnost razmatranja svakog zahtjeva pojedinačno.“