Amerikanci strahuju da će Turska popuniti vakuum nakon Assadovog pada

Washington – Većina američkih komentatora slaže se da će dramatično rušenje sirijskog režima prije nekoliko dana, koje su izvele opozicijske snage, imati duboke posljedice ne samo na Siriju, već i na stratešku kartu Bliskog istoka, kao i na interese Amerike i njenih saveznika u regiji.

Dok komentatori ukazuju na Tursku kao glavnog geostrateškog dobitnika od trenutnih dešavanja u Siriji, koji se u neslužbenim razgovorima u Washingtonu percipira kao najutjecajniji vanjski igrač u Siriji, neki visoki članovi Kongresa upozoravaju na to da pad Assadovog režima može dovesti do novih tenzija u već zategnutim odnosima između Washingtona i Ankare.

Ove dvije zemlje su se više puta našle u sukobu interesa oko Sirije, a neki američki zakonodavci izrazili su zabrinutost zbog mogućeg širenja turskih napada na kurdske snage, koje SAD podržava.

Washington je svjestan da bi podrška Turske HTS-u, grupi koju SAD kladificira kao „terorističku“ i koja je srušila Assadov režim, mogla Ankari pružiti veliku priliku za proširenje njenog utjecaja unutar Sirije.

‘Najveći dobitnik’

Geopolitički analitičar Rich Outzen, saradnik u Atlantskom vijeću (AC), naveo je u svom prilogu na sajtu AC-a da je „Turska jedina zemlja koja, čini se, primjenjuje dobitničku strategiju za Siriju: protivi se Assadovom režimu dok pregovara s njegovim pristalicama, pruža utočište izbjeglicama, politički i vojno podržava opoziciju i bori se protiv Jedinica narodne zaštite (YPG), ogranka Kurdistanske radničke partije (PKK) u sjevernoj Sirij, partije suprotstavljene Turskoj“.

Outzen dodaje da Ankara sada uživa ekonomski, diplomatski i vojni utjecaj bez premca u procesu stabilizacije i obnove, a uživa i povjerenje velikog broja Sirijaca.

Paul Salem, potpredsjednik Bliskoistočnog instituta (MEI) u Washingtonu, komentirao je turski stav prema razvoju situacije u Siriji i rekao: „Turska je regionalni dobitnik u ovom razvoju događaja jer je glavni pobornik HTS-a, grupe koja je predvodila rušenje Assadovog režima i ostavila najveći utjecaj na pobjedničke pobunjenike i opozicione grupe. Angažman s Ankarom bit će ključan u regionalnim i međunarodnim naporima da se Sirijcima pomogne u postizanju uspješne tranzicije.“

Izazovi i interesovanja

Turska, koja dijeli granicu sa Sirijom dugu 900 kilometara, bila je glavni podržavalac opozicijskih grupa kojima je cilj zbaciti režim Bashara al-Assada od izbijanja sirijske revolucije 2011. godine.

Meliha Benli Altunisik, istraživačica na Bliskoistočnom institutu, kaže: „S obzirom na svoju dugoročnu podršku opozicijskim snagama, Turska bi mogla biti u privilegovanoj poziciji u novoj Siriji, ali će situacija i dalje biti izazovna za Ankaru. Zbog duge zajedničke granice, velikog broja sirijskih izbjeglica, turske vojne prisutnosti u jednom dijelu sjeverne Sirije i prisutnosti kurdskih Jedinica narodne zaštite, Sirija će bez sumnje ostati jedno od najvažnijih pitanja za Ankaru.“

Za razliku od mnogih drugih regionalnih aktera, Turska je na terenu u Siriji sa hiljadama svojih vojnika u sjevernim područjima, u blizini područja koja pobunjenici godinama kontroliraju. To daje ogromnu prednost Ankari u razumijevanju dešavanja, iako se čini da nije očekivala da će pobunjenici ovom brzinom preuzeti zemlju.

Kao jedini akter koji je kontinuirano podržavao opozicijske snage od početka sirijske krize, Turska bi mogla biti u privilegovanoj poziciji u novoj Siriji.

U svom jedinom dosadašnjem odgovoru na razvoj situacije u Siriji, turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan je rekao da je „Turska na pravoj strani historije, kao što je bila i jučer“.

Ali situacija u Siriji će i dalje biti izazov za Tursku i neće biti lahko upravljati uspješnom i organiziranom tranzicijom u zemlji koja pati od dugogodišnjeg rata. Turska je zabrinuta zbog načina na koji će kurdske Jedinice narodne zaštitne odgovoriti na ovakav razvoj događaja.

Pozivi na ograničavanje

Steven A. Cook, stručnjak za američko-turske odnose u Vijeću za inostrane odnose (CFR), smatra da je Turska „jedini susjed koji bi mogao imati koristi od pada Assada“, objašnjavajući da je Erdogan prešao dug put u Siriji, a posljednjih sedmica je implicitno podržavao svrgavanje Assada silom.

Dodao je da Ankara sada ima priliku oblikovati režim koji će naslijediti Assadov režim u Damasku, što je stari cilj Turske vlade od kako se udaljila od Bashara al-Assada 2011. godine, ali Cook smatra da bi „problem Turske u Siriji mogao biti u nedostatku saradnje s HTS-om“.

Spomenuo je da je jedna od ponavljajućih karakteristika turskih intervencija na Bliskom istoku ta što „turski predsjednik pokazuje da ne može razumjeti lokalnu i regionalnu politiku, bez obzira na to koliko insistirao na kulturnom zbližavanju Turske i arapskog svijeta, posebno vladajuće Stranke pravde i razvoja i islamista širom regije“.

Dodao je da „možda postoji određena doza samouvjerenosti u Ankari zbog razvoja situacije u Siriji nakon Assada, ali uopće nije jasno da li su Erdogan i njegovi savjetnici u potpunosti spremni za novu stvarnost u Siriji“.

Washington je svjestan mogućnosti ponovljenih sukoba između Turske i sirijskih frakcija – uključujući kurdske borce koje turska vlada opisuje kao „teroriste“ – te je nekoliko američkih zakonodavaca pozvalo da se radi na ograničavanju turskog utjecaja u Siriji u post-Assadovoj fazi.

Republikanski senator Markwayne Mullin iz Oklahome rekao je da „ne vjeruje da Sjedinjene Američke Države imaju ulogu u odlučivanju hoće li opozicijske snage koje su svrgnule Assada ostati na vlasti“.

Međutim, Mullin je priznao da je u interesu nacionalne sigurnosti Sjedinjenih Američkih Država spriječiti Tursku da eliminira kurdske snage, koje drže više od 10.000 boraca ISIL-a u izbjegličkim kampovima širom zemlje.

Kurdi

Komentirajući dešavanja u Siriji, Mullin je rekao: „Postoji određena doza zabrinutosti. Kurdi drže zatvorenike, mi to vrlo dobro znamo i želimo da ih i dalje drže.“

Dodao je: „Mislim da bismo trebali biti više zabrinuti zbog toga šta će Turska učiniti s Kurdima nego zbog toga šta će učiniti u vezi s novim režimom u Siriji. Ovo su zanimljive dinamike.“

S Mullinom se složio senator iz iste države James Lankford, koji je izjavio: „Trebamo braniti Kurde kao njihovi saveznici i trebamo poslati vrlo jasnu poruku Turcima da stojimo uz Kurde i vjerujemo u njihove šanse da steknu slobodu.“

Republikanski senator iz Sjeverne Dakote Kevin Cramer je rekao: „Uplitanje Turske u dešavanja u Siriji je čudno i ne smijemo šutjeti ako Turska pokrene jaču kampanju protiv Kurda.“

Na konferenciji za novinare, glasnogovornik Vijeća za nacionalnu sigurnost John Kirby odgovorio je na pitanje u vezi s odnosima njegove zemlje sa Kurdima i Turskom: „Turci imaju legitimno pravo da se bore protiv terorizma, kao i pravo da se suočavaju s njim. Također, imaju pravo da brane svoje građane i teritorije od terorističkih napada.“ Dodao je da su Kurdi „bili meta terorističkih napada u ne tako davnoj prošlosti, pa razumijemo da imaju to pravo, a oni su i važan saveznik NATO-a“.

Naglasio je da američka administracija ima „interes za progon ISIL-a, a to znači partnerstvo sa Sirijskim demokratskim snagama i to će se nastaviti, a gdje god se ta dva cilja ili preklapaju ili sukobljavaju, mi ćemo – kao i do sada – voditi odgovarajuće razgovore s Turcima o tome kako ostvariti oba cilja“.