Zemlje zapadnog Balkana ne shvataju opasnosti klimatskih promjena

Šest država zapadnog Balkana u narednih pet do deset godina mora uložiti 37 milijardi dolara u programe kojima će osigurati suočavanje s klimatskim promjenama ukoliko žele zaštititi svoje stanovništvo i izbjeći štete koje mogu značajno utjecati na njihov ekonomski rast, upozorila je Svjetska banka (WB).

U svom posljednjem izvještaju o klimatskim promjenama i razvoju koji se odnosi na BiH, Srbiju, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju, Albaniju i Kosovo, Svjetska banka ističe kako će ova ulaganja ublažiti učinke šokova i stresa povezanih s klimatskim promjenama.

Navode i kako takva ulaganja u prilagodbu donose trostruku korist i to zbog izbjegnutih gubitaka, ubrzanog ekonomskog potencijala i pojačanih društvenih i ekoloških popratnih koristi uz povrat koji se procjenjuje na gotovo četiri dolara za svaki uloženi dolar.

Energetski stručnjak Nihad Harbaš kaže za Al Jazeeru kako su upozorenja odavno nedovoljna shvaćena i većina stvari se radi kampanjski, saniraju se posljedice, a vrlo rijetko se prevenira uzrok.

„Djelovanje u obasti klimatskih promjena se svelo na puko preuzimanje i potpisivanje međunarodnih obaveza bez pravovremene implementacije istih na terenu, te donacija za područja pogođena poplavama, požarima, sušama, čiji su uzroci, između ostaloga, klimatske promjene. Sistemski pristup i ozbiljno shvatanje ovog fenomena izostaje, i srednjoročno donosi dodate štete po stanovništvo, privredu i javne budžete“.

Ivana Vojinović, direktorica Centra za klimatske promjene, prirodne resurse i energiju Univerziteta Donja Gorica, kaže za Al Jazeeru kako ovo upozorenje dolazi u ključnom trenutku, s obzirom na to da su efekti klimatskih promjena već vidljivi kroz česte suše, poplave i šumske požare, a procjenjuje se da bi troškovi nečinjenja do 2050. godine mogli doseći devet posto BDP-a regiona.

„Zemlje zapadnog Balkana suočavaju se s brojnim izazovima u borbi protiv posljedica klimatskih promjena, ali i dalje su daleko od sistemskog i efikasnog pristupa. Iako postoje pozitivni primjeri, oni su često ograničenog obima i izolovani, što otežava postizanje održivih rezultata“, kaže Vojinović.

Sagovornici ističu kako je malo realno da će balkanske zemlje poslušati upozorenja Svjetske banke i provesti predložene mjere.

Harbaš kako kako je malo izvjesno da će sve mjere biti pravovremeno provedene, iz razloga nepostojanja svijesti o štetama koje klimatske promjene mogu nanijeti, nedovoljno znanja, nedostatka domaćih finansijskih sredstava bez novih zaduživanja, nepostojanja jasnih, obligatornih, planova i strategije, nedostatka konkretnih akcija, itd.

„Bez principa mrkve (finansijske i druge pomoći) i štapa (sankcija), sve navedeno ostaje na papiru.  Pitanja nedostatka shvatanja, planiranja i upravljanja, uz goruće probleme korupcije i slabih institucionalnih okvira, ometaju efikasnu provedbu politika na trenu, dok prelazak na trendove zelene energije narušava stabilnost radne snage i socijalnu koheziju, odnosno zahtjeva socijalne reforme za koje nema dovoljno hrabrosti“, smatra on.

Ograničeni resursi

Vojinović ističe kako je realno reći da zemlje zapadnog Balkana neće lako ili brzo usvojiti preporuke Svjetske banke, iako su one od ključnog značaja za njihovu budućnost.

„Ekonomije ovog regiona već se suočavaju s ograničenim resursima, dok su potrebna ulaganja u prilagođavanje klimatskim promjenama procijenjena na 37 milijardi dolara u narednih pet do deset godina – što je iznos koji je za većinu ovih zemalja teško zamisliv bez značajne međunarodne pomoći. Dakle, glavni izazovi leže u nedostatku finansijskih kapaciteta i slaboj političkoj volji da se klimatske politike stave na vrh liste prioriteta. Iako su se vlade regiona obavezale na ekološke reforme, one često ostaju na deklarativnom nivou, dok se implementacija suočava s birokratskim preprekama i nedostatkom institucionalnih kapaciteta“, kaže Vojinović.

Iako će implementacija ovih mjera zahtijevati značajne napore i koordinaciju, Vojinović kaže kako regionalni uspjesi poput projekata solarnih i vjetroparkova, kao i inicijative za povećanje energetske efikasnosti, pokazuju da je promjena moguća.

„Ključ je u mobilizaciji političke volje i kapaciteta, jer klimatske promjene ne čekaju, posljedice su već prisutne, a cijena nečinjenja biće značajno veća od cijene ulaganja. Treba imati na umu da ulaganje u zelene tehnologije i prilagođavanje klimatskim promjenama predstavlja priliku za održiviji razvoj i ekonomsku stabilnost. Svjetska banka ističe da ovakve investicije donose trostruku korist: izbjegavanje gubitaka, ubrzanje ekonomskog rasta i jačanje društvenih i ekoloških benefita“.

Zemlje zapadnog Balkana do sada nisu uradile dovoljno po pitanju borbe protiv klimatskih promjena, prije svega na planu prelaska na obnovljive izvore energije, ističu oni.

„Vlade zemalja zapadnog Balkana vrlo sporo implementiraju pravnu stečevinu tekovine EU  u oblastima klime i energije u nacionalno zakonodavstvo. Na to je jasno ukazano kroz Berlinski proces i ove godine, ali i reformsku agendu, odnosno Plan rasta. I dalje se zemlje WB6 pretežno oslanjaju na fosilna goriva i planiraju projekte zasnovane na fosilnim gorivima. Nema jasnog stava o datumu prestanka korištenja uglja. Implementacija i usvajanje zakona je veoma sporo, uz nepoštovanje zakona koji su usvojeni, što otežava i bržu realizaciju projekata baziranih na obnovljivim izvorima energije“, kaže Harbaš.

Vojinović ističe kako je trenutna spremnost država zapadnog Balkana da sprovedu ove mjere daleko od optimalne.

„Zemlje zapadnog Balkana preduzele su određene korake ka prelasku na obnovljive izvore energije, ali ti napori nisu dovoljni da bi se postigli ciljevi dekarbonizacije i efikasne borbe protiv klimatskih promjena. I dalje dominira zavisnost od fosilnih goriva, jer 75 posto emisija dolazi iz energetskog sektora. Iako su pojedine inicijative pokrenute, region se i dalje suočava sa značajnim izazovima u tranziciji ka održivim energetskim sistemima“.

Ona dodaje kako zemlje zapadnog Balkana u značajnoj mjeri zaostaju za članicama Evropske unije kada je riječ o klimatskim promjenama i energetskoj tranziciji, i to u nekoliko ključnih oblasti, prije svega, energetski sektor ovih zemalja i dalje je dominantno zasnovan na fosilnim gorivima, posebno uglju.

„Energetska efikasnost je još jedno područje u kojem region značajno zaostaje. Dok EU ulaže velike resurse u unaprjeđenje energetske efikasnosti zgrada i industrijskih procesa, na zapadnom Balkanu je infrastruktura u velikoj mjeri zastarjela, a subvencije za povećanje efikasnosti su ograničene“, zaključuje Vojinović.