Zaboravljena muzika palestinskog otpora dobija novi smisao

Više od 50 godina nakon što su izraelske snage zaplijenile pjesmu „Urgent Call of Palestine“, autorice Zeinab Shaath, donosimo priču o pronalasku i ponovnom objavljivanju te davno napisane pjesme o palestinskom otporu, u godini kada se narod Palestine suočava s genocidom nezapamćenih razmjera.

Životna priča ove umjetnice slična je brojnim drugim sudbinama prognanih Palestinaca. Rođena u Egiptu 1954. godine Zeinab Shaath bila je prva članica svoje porodice rođena izvan Palestine. U Palestini su ostavili svoj dom, ali su sa sobom ponijeli ključ koji je simbol nade u povratak u svoju domovinu. Ubrzo nakon što su se Shaathovi preselili u Egipat, Izrael je protjerao najmanje 750.000 Palestinaca iz njihovih domova između 1947. i 1949. godine, prisiljavajući ih na raseljavanje i uskraćujući im pravo na povratak, čime je počelo etničko čišćenje.

Shaath je odrastala tražeći način da doprinese palestinskoj pravdi i slobodi. Njena ljubav prema Palestini odgajana je kroz priče koje je čula od svoje porodice i njihove duboke veze s palestinskom zajednicom u dijaspori. Za razliku od svoje starije braće i sestara koji su otišli u Sjedinjene Američke Države da studiraju, ona se još nije osjećala dovoljno odraslom da učestvuje u političkim debatama ili da razvija svoj glas kao spisateljica.

„Naše srce je uz naš narod. Nismo izabrali da ne budemo u Palestini. Uvijek je postojala čežnja. Uvijek se vodila borba za nepravde koje su se tamo dešavale“, govorila je Shaath o ovom periodu svog života.

Od malena je pokazivala sklonost prema muzici. Svirala je klavir i smišljala pjesme. Kada je njena starija sestra Mysoon donijela kući gitaru i ploče iz SAD-a, uključujući protestne ploče iz vijetnamske ere Joan Baez i Boba Dylana ‘60-ih, Shaath je bila oduševljena. Ta prva muzička iskustva bila su njena inspiracija koja joj je pomogla da spoji umjetnost sa aktivizmom uz koji je odrastala u svojoj porodici.

Kako je nastala pjesma ‘Urgent Call of Palestine’

Muzika palestinskog otpora autorice Zeinab Shaath mogla se čuti već početkom ‘70-ih godina na palestinskim festivalima u Libanu, egipatskim radiostanicama i protestima širom Sjedinjenih Američkih Država.

Pjesma „The Urgent Call of Palestine“, kao autentični primjer palestinske protestne muzike u egzilu, bila je među četiri pjesme koje je proizvela Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO) ranih ‘70-ih. Svaku pjesmu je komponovala Shaath i sve su otpjevane na engleskom jeziku.

Pjesma se prvi put pojavila na egipatskoj radiostanici koja je program emitovala na engleskom jeziku. Slušaoci su preplavili stanicu pozivima za ponovno slušanje te pjesme. Uskoro je Shaath nastupila na demonstracijama i kulturnim događajima širom regije, uključujući palestinske festivale u Libanu. Jednom takvom festivalu prisustvovao je Ismail Shammout, osnivački direktor Odjela za umjetničku kulturu PLO-a i poznati palestinski slikar u egzilu. Slušajući pjesmu, dobio je inspiraciju da istu ovjekovječi kratkim filmom koji će pomoći u širenju istine o borbi palestinskog naroda. Četverominutni film snimljen u planinama Libana 1972. godine prikazuje Zeinab Shaath kako svira gitaru s kefijom oko vrata, smještenu na stijeni i prošaranu sunčevom svjetlošću pod stablima maslina.

Shaathin molećivi glas presijeca mediteranski zrak pjevajući stihove:

Zar ne čujete hitan poziv Palestine?
Palestina - mučena, mučena, izubijana i izubijana,
a svi njeni sinovi i kćeri protjerani.

Za Shaath je rad s PLO-om na produkciji muzičkog spota značio priliku da pronađe svoje mjesto unutar pokreta. Odbila je uzeti bilo kakav profit od snimanja. Tu pjesmu je odlučila pokloniti PLO pokretu kao svojevrsni poklon pravednoj borbi palestinskog naroda. Tom prilikom je izjavila kako je „željela dati svoj doprinos, a pošto nije imala novca, pjesma je bila njena donacija”.

Dok je putovala sa svojom muzikom otpora, Shaath se priključila međunarodnom ljevičarskom revolucionarnom pokretu. Promovišući tu pjesmu, 1973. godine nastupila je na 10. Svjetskom festivalu omladine i studenata kao dio palestinske delegacije u kojoj su bili Yasser Arafat, tadašnji predsjedavajući PLO-a, i aktivistkinja Angela Davis. Više od 750.000 ljudi putovalo je u tadašnji Istočni Berlin, priključivši se pokretu protiv rata i imperijalizma širom svijeta.

Sudbina pjesme nakon izraelske zapljene

Devastacija i sakrivanje kulturnog naslijeđa palestinskih umjetnika imali su za cilj uništavanje historije i tradicije palestinskog naroda te promociju lažnog narativa da je prije izraelske države Palestina bila zemlja bez ljudi za narod bez zemlje.

Usred nasilja i stravičnih razaranja tokom izraelske invazije na Liban 1982. godine, izraelske snage su u Bejrutu zauzele istraživački centar PLO-a. Prije bombardovanja i samog rušenja zgrade, izraelske snage ukrale su kutije dragocjenog arhivskog materijala, u kojima su se nalazili vrijedni rukopisi, mikrofilmovi, audio i videozapisi te hiljade knjiga koje su čuvale historiju i kulturu jednog naroda. Među zaplijenjenim materijalima našao se i originalni crno-bijeli muzički video za pjesmu „The Urgent Call of Palestine“.

Godinama je Shaath vjerovala da je originalni film spaljen tokom uništenja istraživačkog centra PLO-a. Ipak, 2017. godine, kontaktirala ju je izraelska istraživačica i kustosica Rona Sela, koja je „otkrila“ film u izraelskim vojnim arhivima i neumorno radila na uklanjanju oznake tajnosti sa iste. Čak ni Sela, međutim, nije dobila pristup originalu, već je morala raditi sa digitalnom kopijom sa oznakom IDF-a.

Video spot za pjesmu „Urgent Call of Palestine” samo je jedna kap u moru kulturne zaostavštine palestinskih umjetnika, koju je sakrio ili uništio IDF. Iako je palestinska kulturna građa pohranjena u kolonijalnom arhivu, pristup materijalu u potpunosti kontrolira ova vojna sila i strateški je drži izvan ruku naroda kojem pripada. Ta praksa otimanja kulturne baštine imala je za cilj brisanje palestinske kulturne historije i promovisanje lažnog narativa da je prije izraelske države Palestina bila zemlja bez ljudi za narod bez zemlje.

Kada je pokrenut projekat reizdanja pjesme „Urgent Call of Palestine“, niko nije mogao predvidjeti neviđene razmjere zločina nad Palestincima, koje će Izrael počiniti nakon 7. oktobra 2023. godine. U vrijeme kada se pojavilo reizdanje ove pjesme, u martu 2024. godine, više od 40.000 Palestinaca je bilo ubijeno u genocidu nad Palestincima, među njima i mnogi članovi porodice Shaath. I, baš kao što je Shaath to učinila prije 50 godina, Palestinci su ovoga puta uputili apel na engleskom jeziku, pričajući o genocidu nad svojim narodom.

Shaath danas, s ove vremenske distance, kaže kako prije 50 godina stvari nisu bile tako loše kao danas, te dodaje kako je tužna, a u isto vrijeme i emotivna jer se pjesme otpora i dalje sviraju, ali se stvari ne popravljaju. Prije pola vijeka svojim odlučnim i prkosnim glasom otpjevala je pjesmu jedne generacije koja je poslala poruku i dozivala cijeli svijet. Danas, u 21. stoljeću, ovu priču i pjesmu aktualiziramo kao krik prošlosti za slobodu palestinskog naroda.