Replika jedrenjaka iz 17. vijeka: Brod koji će povezati prošlost i budućnost

U crnogorskom Baru gradi se replika galeona, jedrenjaka iz 17. vijeka koji je služio za prijevoz putnika i robe, a bio je naoružan radi zaštite od gusara. Brod, dugačak 30 i širok 6,6 metara, bit će jedinstven na Jadranu. Iza projekta stoji Miloš Knežić, Dalmatinac koji 27 godina živi u Budvi, koji ga samostalno gradi. Radi se o čovjeku sa hiljadu zanata, brodaru koji se bavio poslovima filmskog rekvizitera, kreatora i izrađivača scenografija i opreme za snimanje filmova.

Miloš je rođen u Metkoviću, u porodici graditelja brodova, pa nije ni čudo da je ljubav prema moru nosio u krvi. Ipak, život ga je na neki način odveo na drugu stazu. Devedesetih godina prošlog vijeka radio je u filmskoj industriji, u filmskom studiju Cinecita u Rimu, a dobacio je i do Hollywooda.

“Dodirnuo sam vrijeme, vraćam se 400 godina unazad. Gradim brod iz 1629. godine. Malo koja država na svijetu ima jednu takvu relikviju iz tog vremena. Nije ovo brod koji pripada samo jednom mjestu, on je dio kulture cijele naše regije”, kaže Knežić.

Simbol zajedničke pomorske prošlosti

Brod nosi ime „Sveti Stefan Providenca“ i replika je velikog trgovačko-ratnog jedrenjaka “Providenca”, koji je izgrađen 1629. godine u Boki Kotorskoj.

Objašnjava nam da je 2016. godine započeo preinaku dvojarbolnog drvenog jedrenjaka – guleta građenog 1986. godine u Turskoj, dugačkog 30 metara od 85 bruto-tona, u repliku srednjovjekovnog trojarbolnog jedrenjaka tipa galeon. Kaže da radi po originalnom nacrtu broda pronađenom u Dobroti kod Kotora.

“Dolaze me posjećivati ljudi iz cijelog Balkana. Žele da vide kako izgleda brod iz 17. vijeka. Želja mi je da ‘Sveti Stefan Providenca’ postane pokretač pozitivnih promjena, da bude pravi filmski set, turistička atrakcija, ali i simbol zajedničke pomorske prošlosti. Može doprinijeti razvoju filmske industrije u regiji, da se u Budvi pokrene filmska akademija u koju bi išli talentovani mladi ljudi iz čitavog regiona. Možemo privući Hollywood, da velike produkcije snimaju pomorske filmove ovdje, vezane za period od sredine 16. do sredine 18. vijeka kada su postojali galeoni. Moć filmske industrije je da napravimo prezentaciju regiona, u tom je veliki novac”, naglašava Knežić koji uporedo pravi i brod dužine 13,50 metara koji bi trebao biti support odnosno posluga glavnom brodu.

Priča nam da je na ideju da gradi brod došao sa pokojnim bratom Krstom koji je bio brodar i pomorac, čiji je brod “Špiridon” potonuo u februaru 2007. godine za vrijeme olujnog nevremena, a niko od posade nije se vratio kući. Trebalo mu je, kaže, nekoliko godina da skupi snage da oživi njihov projekat i napravi brod o kojem su zajedno maštali.

“Peta sam generacija porodice koja živi od brodova i mora. Moj ćaća Špiro otišao je kao pomorac u penziju. Uvijek je imao svoje brodove. Kada je u pitanju tehnički dio priče oko broda koji radim, pomaže mi, pomaže. Ima 90 godina i živi u Metkoviću. Šaljem mu fotografije dnevnog rada, koje on analizira i daje komentar. Tako da mi je on često teži nego što će biti registar kad budem registrovao brod. On je bazni u ovom projektu. Znao sam često raditi nešto iznova ako on smatra da nije urađeno kako treba”, govori Knežić.

Srednjovjekovni oklopi i mačevi za filmove

Za sebe kaže da sve što mu je došlo do ruke – svaki zanat, svaki posao – da je naučio, da je naučio napraviti ono što okom vidi.

“Mi smo bili privatnici za vrijeme stare Jugoslavije. To je bila težarska kuća u kojoj se mnogo radilo. Ako mi zidamo kuću, a moj ćaća ih je zidao više, dođu majstori kojima sam pomagao. Slao me i da pomažem majstorima da mijenjaju daske na brodu. Volio sam da učim i to je bio izazov za mene. Kad sam počeo da radim u filmskom studiju Cinecita u Rimu ili bolje rečeno filmskom gradu, krenuo sam kao radnik, bukvalno kao fizikalac. Ipak, mene je to oduševljavalo. Imao sam priliku da pokupim znanje, da naučim kako se prave mnoge stvari. A naučio sam, između ostalog, kako se pravi srednjovjekovni oklop, štit, mač, pravio ih kasnije kao rekvizite za filmove…”

Pojašnjava da mu u poslu pomaže nekoliko majstora poput Fadila Muhića iz Busovače oko lijevanja topova i bravara, te mehaničara Senada Strujića iz Pljevalja koji je i glavni mehaničar broda.

Galeon “Sveti Stefan Providenca” bi trebao biti gotov u aprilu 2025. godine i imati prvu plovidbu. Ostalo je da se završe jarboli i jedra. Ima ukupno sedam krsnih i latinskih jedara od platna, površine oko 180 kvadrata što će brodu dati impozantni izgled na moru.

“Ako već pravim brod ‘star četiri vijeka’, onda moram napraviti i jedra koja su ‘stara 400 godina’. Problem je što platno kakvo se koristilo u to vrijeme više ne postoji. To platno je nekada bila juta i onda je njih trebalo zaštititi. Koristio se koziji loj i eventualno vosak. Pripremam velike kace gdje bi mogao da ih topim. Zamislite tako velika jedra kad ne bi bila hidro zaštićena. Kad pada kiša jedra od 100 kila postala bi teška tonu. Tehnologijom proizvodnje broda vraćam se u to vrijeme”, kazuje Knežić.

Kad se udruže strast, znanje i vizija

Iako su galeoni nestali s mora prije nekoliko stoljeća, Knežić je posvećen tome da svaki detalj na brodu bude vjeran historiji.

Za neke dijelove broda, poput reljefa i figura koje ukrašavaju pramac broda, (tri metra visoka figura Peruna, gromovnika odnosno boga groma i munje u slavenskoj mitologiji, op.a.), Miloš se morao osloniti na svoje iskustvo iz filmske industrije kao i tesarski, drvodjeljski i stolarski zanat, jer nije mogao koristiti moderne CNC mašine.

„Meni je život zabavan, a nije lak jer treba da se radi. Svaki detalj na brodu mora proći kroz moje ruke. Svaka figura na brodu, mora biti autentična, kao da je došla iz prošlih vremena. Ne smijemo napraviti nijednu grešku“, ističe Knežić dodavši da njegov primjer pokazuje da „mašta može svašta” te da želi potaknuti ljude da se „uključe u ovaj projekat sa kojim se regija može nametnuti svijetu”.

Da filmska scenografija može donijeti višestruku korist pokazuje Popajevo selo izgrađeno 1980. godine na Malti za potrebe snimanja filma Popeye, američke muzičke komedije u režiji Roberta Altmana, zasnovane na stripovskom liku E. C. Segara. Robin Williams glumi Popaja Mornara, a Shelley Duvall glumi Olive Oy u tom filmskom ostvarenju.

“Kad neko dođe u tu zemlju, ako nije obišao Popajevo selo, kao da nije bio na Malti. Ulaz košta 25 eura. Koliko su samo do sada novca uzeli, koliko je država Malta profitirala para od tog ulaza u Popajevo selo? Da ne govorim o lokalima i restoranima koji su unutar Popajevog sela, prodajom suvenira i ostalim stvarima. To je trajna scenografija, baš kao što će biti i brod ‘Sveti Stefan Providenca'“, navodi Knežić.

Miloš ne vidi ovaj brod samo kao turističku atrakciju. On ga vidi kao živi spomenik pomorskoj tradiciji, ali i most između prošlih i budućih generacija. Za njega je, kaže, ovaj brod “simbol zajedničke kulture, naših ljudi i njihove povezanosti s morem”, ali i prilika za oživljavanje i razvijanje filmske industrije na ovim prostorima.