Od Nixona do Busha: Pregled posjeta američkih predsjednika Balkanu

Historija odnosa Sjedinjenih Američkih Država i SFR Jugoslavije bitno je bila određena društvenim uređenjem zemlje i blokovskom podjelom svijeta. Na Jugoslaviju se, kako bilježe historičari, gledalo kao na neku vrstu „tampon zone“ ponajprije zbog Titovog historijskog „raskola“ sa Staljinom, a poslije i zbog presudne jugoslavenske uloge u stvaranju Pokreta nesvrstanih.

Nakon raspada Jugoslavije, krvavih ratova i reuspostave mira, pri čemu je u ovom posljednjem procesu SAD odigrao značajnu ulogu, Sjedinjene Američke Države na zemlje nastale raspadom zajedničke zemlje gledaju kao na prostor vlastite interesne sfere. To je i razlog zašto je u ključnom deseljeću, u ‘90-tim godinama prošlog vijeka, „predsjednička diplomatija“ SAD-a bila najaktivnija.

Slijedi hronološki pregled posjeta američkih predsjednika Jugoslaviji i državama koje su nastale njenim raspadom.

Nixon u Jugoslaviji 1970.

Predsjednik Richard Nixon bio je u posjeti Jugoslaviji od 30. septembra do 2. oktobra 1970. godine. Prvog oktobra u Zagreb je iz Beograda prvo doletio Josip Broz Tito s pratnjom oko 13:30 sati. Pola sata kasnije na Pleso je sletio i Nixonov Air Force 1 s američkom delegacijom.

Sastanak je zapamćen po Nixonovom kršenju protokola i udovoljavanju želje američkog predsjednika da stupi u kontakt „sa običnim svijetom“. Osim toga, hrvatski proljećari decenijama su pogrešno tumačili završni dio Nixonovog govora u kojem je rekao „živjela Hrvatska“, namjerno ispuštajući drugi dio rečenice u kojem ekplicite pominje i Jugoslaviju.

Kuriozitet posjete bio je da je američki predsjednik posjetio dva grada Beograd i Zagreb, a nakon toga, zajedno sa domaćinom Titom i njegov rodni Kumrovec.

Tito u Washingtonu 1978, Carter u Jugoslaviji 1980.

Nakon što je Tito 1978. godine posjetio Washington i sreo se s tadašnjim predsjednikom Jimmyjem Carterom, američki čelnik stigao je u Beograd – ali dva mjeseca nakon Titove smrti.

Posjeta je uslijedila nakon nekoliko godina izuzetne zainteresiranosti SAD-a za zbivanja u Jugoslaviji. Američku administraciju je brinula, kao i jugoslovensko vodstvo, može li doći do sovjetske invazije nakon Titove smrti.

Dva mjeseca nakon Titove sahrane, Carter iz Venecije dolazi u posjetu Jugoslaviji. Dao je podršku zemlji u eri koja će poslije biti opisana kao „posttitovska“.

Netom prije Titove smrti Carter mu je poslao pismo u kojem je informisao jugoslovenskog lidera o saznanjima SAD-a o sovjetskoj invaziji na Afganistan. Ponudio je Jugoslaviji svaki vid pomoći kako bi ona ostala izvan dometa Moskve i nastavila biti ključni faktor Pokreta nesvrstanih.

Clinton u Tuzli i Zagrebu početkom 1996.

Nakon što je 13. januara 1996. godine Bill Clinton posjetio američke vojnike u sastavu NATO-a u bazama u Italiji (Aviano), Mađarskoj (Taszar) i Bosni i Hercegovini (Tuzla), u večernjim satima je sletio u Zagreb.

Stigao je nakon što je u Tuzli razgovarao s predsjednikom Bosne i Hertcegovine Alijom Izetbegovićem. U Tuzli je održao i govor američkim vojnicima, a susret s Izetbegovićem i cijela posjeta zapravo je bila podrška netom uspostavljenom miru u progovorima koji su vođeni u bazi američke avijacije u Daytonu.

Na zagrebačkom aerodromu Pleso Clinton se sreo i razgovarao s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom.

Na Plesu se zadržao vrlo kratko, ali je čelnik vodeće svjetske sile na taj način pokazao da SAD u Hrvatskoj vidi značajnog mirotvornog partnera u regiji.

Najvažnija poruka ove kratke posjete bila je Clintonova želja da Hrvatska bude primljena u NATO, što se 12 godina poslije i ostvarilo.

Clinton u Sarajevu i Tuzli krajem 1997.

U drugu posjetu Bosni i Hercegovini predsjednik Clinton dolazi u pratnji supruge Hillary, buduće državne sekretarke SAD-a, i kćerke Chelsae. Posjetio je glavni grad Sarajevo, obavio razgovor sa rukovodstvom države i prošetao ulicama Sarajeva, gdje su ga građani dočekali sa uzbuđenjem i neskrivenim oduševljenjem.

Za razliku od prve posjete u Tuzli, koja je bila nezvanična i u sklopu šire turneje posjećivanja vojnih baza, dolazak krajem decembra 1997. godine smatra se prvom zavničinom posjetom predsjednika SAD-a Billa Clintona Bosni i Hercegovini.

Nakon više od sat vremena razgovora sa članovima Predsjedništva BiH, Alijom Izetbegovićem, Momčilom Krajišnikom i Krešimirom Zubakom u sarajevskom Zemaljskom muzeju i iza zatvorenih vrata, predsjednik SAD-a uputio se ka sarajevskom Narodnom pozorištu gdje je upriličena svečana sjednica državnog parlamenta, na kojoj se Clinton obratio građanima Bosne i Hercegovine.

Istog dana Clinton je otputovao u Tuzlu u vojnu bazu gdje se sastao sa američkim vojnicima stacioniranim u Bosni i Hercegovini.

Clinton u Sloveniji, juni 1999.

Slovenski građani su vrlo srdačno primili Clintona, a on sam im je posvetio veliku pažnju. Obratio im se na Kongresnom trgu u Ljubljani. Govorili su tamo i tadašnji predsjednik Milan Kučan, premijer Janez Drnovšek i slovenski olimpijac Leon Štukelj.

Clintona su ugostili i premijer Drnovšek, i predsjednik Kučan. Iza zatvorenih vrata sastao se i sa slovenskim zastupnicima. I prije dolaska u Sloveniju rekao je da želi da Amerikanci upoznaju priču o uspjehu u jugoistočnoj Evropi.

U Sloveniju je doputovao iz Bonna, gdje je sudjelovao na Evropsko-američkom samitu. U to vrijeme Slovenija još nije bila članica Evropske unije, ali je bila članica NATO-vog Pakta stabilnosti.

Clinton se tokom posjeta Sloveniji sastao i s tadašnjim crnogorskim premijerom Milom Đukanovićem. Upravo u to vrijeme zaoštravaju se odnosi između Crne Gore i Srbije, koju je još vodio Slobodan Milošević.

Kada je Clinton napustio Sloveniju, otišao je u Makedoniju, gdje je posjetio i izbjeglički kamp kosovskih Albanaca koji su pobjegli od rata na Kosovu.

Clinton u Skoplju, juni 1999.

Predsjednik Bill Clinton razgovarao je s američkim, britanskim i francuskim vojnicima raspoređenim u Skoplju, 22. juna 1999.

Mnogi od tih vojnika postat će dio KFOR-a, međunarodnih vojnih snaga pod vodstvom NATO-a raspoređenih na Kosovu u mirovnoj misiji poznata kao operacija Joint Guardian.

Clinton je održao emotivan govor vojnicima, pominjući eksplicitno u svom govoru Slobodana Miloševića i efekte njegove politike u Bosni i Hercegovini, ali i u Hrvatskoj. Ta je politika za posljedicu imala desetine hiljada ubijenih i više od pola miliona rasljenenih. Tim povodom je i dodao da je to bio razlog zašto su, u slučaju Kosova, SAD i zapadni svijet djelovali odlučnije.

KFOR će se u konačnici sastojati od više od 50.000 vojnika iz više od 24 zemlje koje su dali doprinos toj mirovnoj misiji, uključujući zemlje članice NATO-a, zemlje Partnerstva za mir i druge.

Clinton u Sarajevu na samitu Pakta o stabilnosti, juli 1999

Velikim skupom svjetskih državnika predvođenih Billom Clintonom, u Sarajevu je 30. jula 1999. prihvaćena Sarajevska deklaracija šefova država i vlada zemalja te šefova međunarodnih organizacija i agencija koje su sudjelovale u Paktu o stabilnosti.

Taj veliki međunarodni skup otvorio je tako i formalno put za realizaciju Pakta o stabilnosti i za prekid ratnih napetosti, nestabilnosti i neprijateljstva na području jugoistočne Evrope.

Delegacije iz 39 zemalja i predstavnici 17 međunarodnih organizacija usvojili su 30. jula deklaraciju o demokratizaciji i ekonomskoj obnovi zemalja u regionu Balkana.

Srbiji, koja nije pozvana na samit, poručeno je da se može priključiti Paktu stabilnosti za jugoistočnu Evropu kada prihvati demokratske promjene.

Pakt stabilnosti za jugoistočnu Evropu je promovirala međunarodna zajednica, odnosno Evropska unija, 10. juna 1999. godine u Kelnu s namjerom da se prethodna reaktivna politika reagiranja na krize u Jugoistočnoj Evropi zamijeni dugoročnom strategijom sprečavanja kriza.

Američki predsjednik je tim povodom održao govor.

„U većem dijelu srednje i jugoistočne Evrope napredak otvorenih društava i otvorenih tržišta premašio je naša najoptimističnija očekivanja. No, ono što se dogodilo ovdje u bivšoj Jugoslaviji potvrdilo je naše najstrašnije strahove. Desetljetna Miloševićeva kampanja Miloševića za stvaranje velike Srbije ostavila je više od četvrt miliona mrtvih ljudi, protjerala još milione i potkopala stabilnost cijele ove regije. Šokirao je našu savjest, stavio na kušnju našu odlučnost, ugrozio napredak regije i vrijednosti na kojima želimo da se gradi nova Evropa.

Zato su NATO i njegovi partneri djelovali prvo u Bosni, sada na Kosovu. No, zaustaviti uništavanje nije dovoljno.“, rekao je Clinton.

Posjeta bazi Bondesteel na Kosovu, novembar 1999.

Clinton se obratio vojnicima u bazi na Kosovu. U njegovoj pratnji bili su državna sekretarka Madeleine Albright, komadant NATO-a general Wesley Clark, šef kabineta John Podesta, savjetnik za nacionalnu sigurnost Sandy Berger i članovi Kongresa.

„Zahvaljujući vama, zaustavili smo etničko čišćenje i imamo uspješnu vojnu misiju koja je briljantno izvršena sada. Imamo priliku, ne garanciju, već priliku, raditi s ovim ljudima izgraditi trajni mir na Balkanu“, rekao je Clinton.

George W. Bush u Sloveniji, juni 2001.

Bush je na početku svog mandata 2001. bio u Sloveniji koja je bila izabrana za njegov prvi sastanak s tadašnjim ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.

Domaćini američkom predsjedniku bili su tadašnji slovenski premijer Janez Janša i predsjednik Milan Kučan.

Mediji su sastanke i cijeli skup nazvali “Slovenija samit”, odnosno “Samit Bush – Putin”.

Bush i Putin razgovarali su o širokom spektru političkih pitanja i uspostavili diplomatski argument za buduću saradnju i pregovore. Ovo je ujedno bilo i Bushevo prvo službeno putovanje u Evropu kao predsjednika SAD-a.

U razgovoru s Bushom, Drnovšek i Kučan fokusirali su se na širenje NATO-a i partnerstvo Evrope, SAD-a i Rusije. Bush nije otišao tako daleko da ponudi poziv za članstvo u NATO-u kako su mnogi očekivali. Jednostavno je ponovio stav koji je zauzeo ranije tokom svog putovanja, da podržava širenje NATO-a i da je siguran da će na samitu sljedeće godine u Pragu biti pozvane nove članice.

Nakon sastanaka, Reuters je citirao Busha koji je rekao: “Pozvao bih ljude koji traže dobro mjesto za odmor da dođu ovamo.” Američki predsjednik je očito bio prilično impresioniran Drnovšekom, Kučanom i samom Slovenijom, te je javno zahvalio Drnovšeku “na gostoprimstvu u ovoj spektakularnoj, prekrasnoj zemlji”.

Bush u posjeti bazi Bondsteel na Kosovu, juli 2001.

Predsjednik George W. Bush, u maniru kakav njeguju američki predsjednici, odmah po dolasku, rukovao se s američkim vojnicima tokom posjete kampu Bondsteel na Kosovu, 24. jula 2001.

Bush je posjetio vojnike Task Force Falcon kako bi iskazao podršku trupama na Kosovu.

Predsjednik Bush je potpisao zakon o dodatnim izdvajanjima za hitne slučajeve za fiskalnu godinu 2001. koji uključuje 1,9 milijardi dolara za vojne plaće, beneficije i zdravstvenu skrb među ostalim kategorijama tokom njegove posjete.

„Zahvaljujući vama, sve manje oružja dolazi u Makedoniju i postoji nada za mir u toj zemlji. Zahvaljujući vama i službi naših snaga diljem Balkana, regija se približava ostatku Evrope. Ali ima još puno posla.

Civilne institucije moraju se postaviti i ojačati. Organizirani kriminal se mora staviti pod kontrolu. Ratni zločinci moraju se suočiti s pravdom. I Kosovo ne smije biti sigurno utočište za pobune drugdje.“, rekao je Bush.

Bush u posjeti Hrvatskoj, april 2008.

Predsjednik Bush je u Hrvatskoj boravio dva dana. Pohvalio je demokratske reforme zemlje i pozvao sve zemlje regije da slijede njen primjer. Sastao se sa tadašnjim hrvatskim dražvnim vrhom, predsjednikom Stjepanom Mesićem i premijerom Ivom Sanaderom.

„Ima onih koji se pitaju – nije li ljudima bolje pod vlašću vlastitih tirana? Vi im možete reći da je sloboda jedini pravi put do blagostanja, sigurnosti i mira. Ima onih koji se pitaju – je li sloboda vrijedna žrtava i cijene plaćene za nju? Neka dođu u Hrvatsku i vi im možete pokazati da je vrijedilo boriti se za slobodu“, rekao je Bush.

Pozivnica za NATO Hrvatskoj i Albaniji znak je povjerenja da ćete nastaviti reforme, poručio je Bush tada.

Pozivnica Makedoniji je odgođena zbog neporazuma sa Grčkom oko imena, iako je ta zemlja obavila teške reforme i snažno pomaže u misijama, bila je jedna od poruka.

„NATO je kazao kako će pozivnica biti upućena čim se pitanje imena riješi, a američka je pozicija jasna: Makedonija treba zauzeti svoje mjesto u NATO-u što je prije moguće.“

Bush je pozdravio odluku da Bosna i Hercegovina i Crna Gora započnu sljedeći korak u partnerstvu u NATO-om, takozvani intenzivirani dijalog.

„U Makedoniji, naši prijatelji također imaju puno pravo na našu potporu i ohrabrenje. I pronaći ćemo rješenje da nam se Makedonija uskoro pridruži u NATO-u. U Bosni i Hercegovini Hrvati, Bošnjaci i Srbi imaju pravo živjeti u mirnoj demokratskoj evropskoj zemlji u kojoj su sva tri naroda konstitutivna, suverena i ravnopravna. U Crnoj Gori imaju pravo da svoje državne ciljeve ugrade u euroatlantsku kuću. Na Kosovu imaju pravo živjeti u novom demokratskom poretku koji će štititi manjinske zajednice i uključiti ih u javnu upravu i politički život. Konačno, i Srbija ima pravo na svoje mjesto u Evropi i svijetu.“, poručio je američki predsjednik.

Bush u Sloveniji, juni 2008.

„Moje prvo putovanje u Evropu kao američki predsjednik započeo sam u Sloveniji, i sada započinjem i svoje posljednje, ponovno u Sloveniji“, izjavio je George Bush na završoj konferenciji za novinare po okonačnju sastanka na vrhu EU-SAD koji je održan na Brdu kod Kranja.

Tadašnji predsjednik Evropske komisije Jose Manuel Barroso pohvalio je angažman SAD-a u izgradnji demokratske Evrope, a slovenski premijer Janša koji je rekao da bez američke pomoći i prije pada Berlinskog zida danas vjerovatno ne bi došlo do samita Evropske unije i SAD-a u Sloveniji.

Kosovo može i nakon proglašenja nezavisnosti računati na podršku Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije, stoji među ostalim u nacrtu zaključaka sastankana na vrhu EU-SAD. Američki predsjednik je obećao punu podršku za misiju EULEX na Kosovu. Evropska unija na Kosovo šalje gotovo 2.000 policajaca i sudija kako bi djelomično preuzela dužnost od UNMIK-a.

Barack Obama, Donald Trump i Joseph Biden nisu posjećivali zemlje nastale raspadom Jugoslavije.