Kako će rezultati američkih izbora utjecati na ratove u Gazi, Ukrajini i Sudanu

Nekoliko ratova koji bjesne širom svijeta mogli bi eskalirati ili se završiti zavisno o stavu sljedećeg američkog predsjednika.

Demonstratkinja maše libanskom zastavom ispred Federalne zgrade u Los Angelesu u utorak, 24. septembra 2024., [Etienne Laurent/AP]

Kao vođa najveće supersile i takozvane “svjetske policije”, ko god da sjedi u Bijeloj kući i odluke koje donosi mogu imati ogroman efekat na tok sukoba širom svijeta.

Izraelski rat u Gazi i Libanu, rusko-ukrajinski rat i građanski rat u Sudanu zajedno su doveli do stotina hiljada ubijenih i miliona raseljenih. Ovi sukobi bi se mogli pogoršati ili završiti, na temelju stavova Washingtona.

Dok se analitičari muče predvidjeti jasnog pobjednika prije američkih izbora 5. novembra između republikanskog kandidata i bivšeg predsjednika Donalda Trumpa i potpredsjednice iz redova demokrata Kamale Harris, vrijedi razmotriti dva scenarija.

Kako Bijela kuća može utjecati na velike ratove? Evo šta znamo:

Republikanski predsjednički kandidat Donald Trump i emokratska predsjednička kandidatkinja Kamala Harris [AP Photo]

Izraelski rat protiv Gaze i Libana

Harris i Trump su bili nedvosmisleni u svojoj podršci Izraelu. Većina Palestinaca i šireg arapskog svijeta stoga vide male izglede da će rat završiti izborom bilo kojeg od kandidata. Međutim, ni jedno ni drugo nisu ponudili rješenja za okončanje rata.

‘Trump scenario’

Trump je glasno osudio palestinsku grupu Hamas, čiji je napad na sela i vojne ispostave u južnom Izraelu 7. oktobra 2023. završio smrću 1.139 ljudi i zarobljavanjem 251 i izazvao izraelski rat u Gazi. Izrazio je malo suosjećanja za narod Gaze: više od 43.000 Palestinaca u opkoljenoj enklavi ubijeno je u ratu od prošle godine.

Tokom sastanka s premijerom Benjaminom Netanyahuom u julu, Trump je pozvao izraelskog čelnika da “pobijedi” Hamas. Rekao je da ubistva u Gazi moraju prestati, ali da Netanyahu “zna šta radi”.

Ta je retorika u skladu s Trumpovim postupcima tokom njegovog prvog mandata na mjestu predsjednika. Njegova vlada priznala je Jerusalem kao glavni grad Izraela, što je izazvalo bijes među Palestincima. Pregovarao je o sporazumima o “normalizaciji” između Izraela i nekoliko arapskih zemalja u okviru Abrahamovog sporazuma i povukao se iz iranskog nuklearnog sporazuma, kojem se Izrael također protivio.

Međutim, bilo je napetosti između Netanyahua i Trumpa. Godine 2020, Trump je predstavio “Mirovni plan” koji je podrazumijevao dvodržavni sistem s palestinskom prijestolnicom u istočnom Jerusalemu.

Palestinci su ga osudili zbog prepuštanja previše teritorija Izraelu. Plan se na kraju raspao nakon što je premijer Benjamin Netanyahu pokušao iskoristiti trenutak da najavi izraelsku aneksiju dijelova Zapadne obale, na šta Trump nije pristao. “Bio sam tako ljut, to je otišlo predaleko”, rekao je Trump kasnije američkom portalu Axios.

Trump nastavlja govoriti o svom planu uoči aktuelnih izbora. U posljednjim danima svoje kampanje, Trump je izveo ‘šarmirajuću’ ofanzivu ciljajući na pozamašnu libansku i arapsko-američku glasačku populaciju, posebno u državi Michigan, ključnoj državi, obećavajući mir.

“Vaši prijatelji i porodice u Libanu zaslužuju živjeti u miru, prosperitetu i skladu sa svojim susjedima, a to se može dogoditi samo uz mir i stabilnost na Bliskom istoku”, rekao je u objavi na X-u, ne spominjući Gazu ili Izrael.

Palestinci pomažu povrijeđenimanakon izraelskog napada u Beit Lahiji na sjeveru Pojasa Gaze, 30. oktobra 2024. [Reuters]

‘Harris scenario’

U usporedbi s predsjednikom Joeom Bidenom, Harris je bila glasnija u pogledu potrebe okončanja “nehumane” patnje naroda Gaze, vršeći pritisak na prekid vatre i dogovor o taocima u neposrednoj budućnosti.

U julu je Harris rekla Netanyahuu da “neće šutjeti” pred patnjom u Gazi. “Izrael ima pravo braniti se i važno je kako to čini. Ono što se dogodilo u Gazi u proteklih devet mjeseci je poražavajuće”, rekla je Harris novinarima nakon sastanka.

Harris također želi mir na izraelsko-libanskoj granici. Pohvalila je izraelsko ubistvo vođe Hezbollaha Hassana Nasrallaha u septembru. U četvrtak su Brett McGurk, koordinator predsjednika Bidena za Bliski istok, i pregovarač za sukobe Amos Hochstein stigli u Izrael kako bi potaknuli prekid vatre s Hezbollahom. Bidenov državni sekretar Antony Blinken također je obavio 11 neuspješnih misija u Izraelu kako bi pregovarao o okončanju rata od 7. oktobra 2023.

Međutim, uprkos njenim riječima, Harris se nije obavezala da će odmah zaustaviti izraelski rat protiv Gaze, što primjećuju mnogi u arapskim i muslimanskim zajednicama u SAD-u. Neki kažu da nije iznijela jasne korake za postizanje svojih ciljeva, poput smanjenja vojne podrške Izraelu. “Bez stvarne obaveze da prestane ubijati djecu Gaze, nije me briga za njenu empatiju prema njima”, rekla je za Al Jazeeru Eman Abdelhadi, sociologinja sa Univerzitetu u Chicagu.

Poput Bidena, Harris također nije predstavila plan o dvije države, kažu analitičari. Palestinski čelnik Mahmoud Abbas kritizirao je Bidenovu administraciju u prošlosti jer nije uspjela predložiti dvodržavni sistem.

Birači arapsko-američke zajednice pomogli su Bidenu da pobijedi 2020. u ključnim državama poput Michigana. Neki sada razmišljaju hoće li glasati za Trumpa ili neće uopće, jer su izgubili povjerenje u Demokratsku stranku.

Ovosedmični gaf bivšeg predsjednika Billa Clintona u Michiganu, u kojem se činilo da opravdava izraelsko bombardiranje Gaze dok je vodio kampanju za Harris, izazvao je više bijesa.

Rusko-ukrajinski rat

Rat u Ukrajini traje, a obje strane povremeno ostvaruju dobitke, ali i bilježe razorne gubitke. Kijevu, kažu analitičari, treba više vojnog finansiranja kako bi dobio prednost protiv mnogo veće ruske sile.

Ruski predsjednik Vladimir Putin želi spriječiti Ukrajinu da uđe u NATO i želi proširiti teritorijalne dobitke. U “planu pobjede” objavljenom u oktobru, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski nazvao je pozivnicu za pridruživanje NATO-u ključnim korakom prema pobjedi u ratu, iako je vojni savez predvođen SAD-om do sada signalizirao da će pozvati Ukrajinu tek nakon završetka rata s Rusijom.

Zaposlenik Crvenog križa fotografira stambenu zgradu oštećenu u napadu ruske bespilotne letjelice u Kijevu 30. oktobra 2024. [Valentyn Ogirenko/Reuters]

‘Trump scenario’

Trump kao predsjednik bio bi poguban za Ukrajinu, kažu neki analitičari. Kao predsjednik, Trump je održavao bliske odnose s Moskvom, čak se ponekad otvoreno diveći Vladimiru Putinu. Trump također nije ublažio optužbe da je Kremlj intervenirao u izborima 2016. koji su ga doveli u Bijelu kuću.

Trump kaže da bi mogao pregovarati o “uzbudljivom” mirovnom sporazumu koji bi okončao rat “za 24 sata”. Pružio je oskudne detalje o ovom planu, ali njegov potpredsjednički kandidat JD Vance rekao je u intervjuu za medije da će Trump pregovarati o demilitariziranoj zoni prema trenutnim linijama razgraničenja. To bi značilo da Ukrajina prepušta kontrolu nad Luganskom, Donjeckom, Hersonom i Zaporožjem koje je okupirala Rusija, kao i prethodno okupiranim Krimom, nešto što Ukrajinci ne žele.

Vance je također rekao da će Rusija vjerovatno dobiti garancije da se Ukrajina neće pridružiti NATO-u, što je još jedna bolna tačka za Kijev, koji traži garancije da se ruska invazija nikada neće ponoviti pridruživanjem sigurnosnom bloku. Analitičari kažu da bi Trump mogao ukinuti sankcije Rusiji iz Bidenove ere kako bi zasladio dogovor. Putin je u oktobru pozdravio Trumpove komentare.

“Ovaj scenarij neće biti prihvatljiv za Ukrajinu”, rekao je za Al Jazeeru Lev Zinčenko iz European Policy Centrea, političkog think tanka sa sjedištem u Briselu. “Najviše što može proizaći iz ovog ‘mirovnog’ sporazuma je zamrznuti sukob u Ukrajini, a to će imati isti učinak i potaknuti daljnju rusku agresiju u Ukrajini i izvan njenih granica, protiv nekih evropskih država članica NATO-a. Trumpova administracija će prodati Ukrajinu za njegov politički profit.”

Međutim, prema nekim posmatračima, Kijev se možda neće pitati. Trump i nekoliko republikanskih zastupnika oštro su protiv pružanja ključne američke vojne pomoći Ukrajini, čak okrivljujući Bidenovu vladu za finansiranje rata za koji kažu da ne koristi američkim interesima.

Ako Kijev izgubi američko finansiranje, svoj najveći izvor vojne pomoći, mogao bi izgubiti rat. Analitičari još uvijek krive za trenutni nedostatak Kijeva Kongresno odgađanje paketa pomoći od 60 milijardi dolara koje se desilo u aprilu.

Ipak, Trumpovo predsjedavanje moglo bi biti prilika da se pomakne s mrtve tačke, kažu neki analitičari, a mirovni sporazum, čak i ako je ‘gorkog ukusa’, spasio bi Kijev od izglednog poraza i učinio SAD garantom procesa.

‘Harris scenario’

Iako Harris nije iznijela planove za trenutni prekid rata, izrazila je snažnu podršku Kijevu i pozvala zapadne zemlje da pojačaju vojnu podršku Ukrajini.

SAD je već poslao Kijevu više od 64 milijarde dolara pomoći i oružja od ruske invazije 2022. Ako Rusija pobijedi, “Putin bi sjedio u Kijevu s pogledom uprtim u ostatak Evrope, počevši od Poljske”, rekla je tokom predsjedničke debate s Trumpom u septembru.

A šta je s NATO-om? Bidenova administracija stavila je veto na ulazak Ukrajine u NATO i ograničila Kijevu korištenje oružja koje je dobavljao SAD na ruskom teritoriju, oprezna da ne uvuče cijeli blok u rat.

Kad je Zelenski iznio svoj plan pobjede zapadnim čelnicima u oktobru, Bijela kuća se činila neposvećenom, ali analitičari su rekli da je to možda zato što bi svaki pokušaj promjene politike tako blizu izbora bio autogol za demokrate. To bi se moglo promijeniti kada Harris pobijedi.

“Očekuje se da će Biden povući američki veto, a Harris će biti zadužena za nastavak podrške”, rekao je analitičar Zinčenko.

Pod Harris, Kijev će također vjerovatno dobiti više finansijskih sredstava iz Washingtona, iako bi republikanska apatija u Kongresu mogla odgoditi njene poteze. Harris bi također mogla zauzeti proaktivniji pristup od Bidena kada je riječ o kratkoročnom okončanju borbi, napisala je Međunarodna krizna grupa, think tank za globalna pitanja, u uvodniku u oktobru, bilo kroz pregovore ili pojačanu podršku Kijevu.

Sudanski rat

Četrnaest miliona ljudi raseljeno je u građanskom ratu u Sudanu, najvećoj svjetskoj krizi raseljavanja. Sukob je izbio u aprilu 2023, nakon što su se general Abdel Fattah al-Burhan, čelnik Sudanskih oružanih snaga (SAF), i general Mohamed Hamdan “Hemedti” Dagalo koji vodi paravojne Snage za brzu podršku (RSF), posvađali u borbi za vlast.

Pogled na ulicu u gradu Omdurman oštećenu u građanskom ratu u Sudanu, 7. aprila 2024. [El Tayeb Siddig/Reuters]

‘Trump scenario’

Analitičari ne vide da bi Trumpovo predsjedništvo Sudan stavilo na popis prioriteta ili da bi odmah pokušalo pronaći način za okončanje rata. Neki čak krive njegovu prvu administraciju za trenutni sukob, optužujući ga da se fokusirao na normalizaciju odnosa Sudana s Izraelom, umjesto na postavljanje civilnog vodstva u zemlji.

Tokom svrgavanja bivšeg vođe Omara al-Bashira 2019, Trump je ignorirao grubost dviju vojnih frakcija – obje su se fatalno obračunale s demonstrantima – i dodatno pritisnuo te iste snage u prelaznu vladu koja je u konačnici dala previše ovlasti u ruke vojske, navodi se u uvodniku koji je objavio katarski think tank, Arapski centar za istraživanje i političke studije.

“Po mom mišljenju, uvijek je bilo malo argumenata da se vlada zapravo naziva prelaznom vladom ‘vođenom civilima’, s obzirom na to da je bilo više vojnog osoblja u Vijeću suverenosti nego civila, a vojska je insistirala na vođenju prelazne vlade tokom prve polovine tranzicije, s civilima koji će voditi drugu fazu tranzicije,” rekla je Susan D Page, bivša američka ambasadorica u Južnom Sudanu koja je postala profesorica na Univerzitetu Michigan, u intervjuu za Ford School na Univerzitetu u Michiganu 2023.

‘Harris scenario’

Bidenova administracija nije puno bolja od Trumpove, kažu stručnjaci, i pokazala je malo ambicije za okončanje rata u Sudanu.

Alex de Waal, direktor Svjetske fondacije za mir, okrivio je i Bidena i Trumpa za sličan mlak odgovor. “Doktrina Trump – Biden, to je u biti ista doktrina”, rekao je de Waal za Al Jazeeru.

Drugi ističu da je Biden-Harris administracija sankcionirala sudansku vladu zamrzavanjem miliona u razvojnoj pomoći kako bi natjerala generale za sto.

SAD je također sankcionirao najviše dužnosnike, uključujući generala SAF-a optuženog da je kupovao oružje od Irana i Rusije ne poštujući američke sankcije tim zemljama. Sudanske kompanije optužene za finansiranje RSF-a također su pogođene sankcijama. Međutim, SAD nije direktno sankcionirao Dagala ili al-Burhana.

Izvor: Al Jazeera

Reklama