Suada A. Džogović: Ruski utjecaj kočnica evropskim reformama

Međudržavni odnosi na Zapadnom Balkanu i dalje su složeni, obilježeni napetostima naslijeđenim iz sukoba 1990-ih i dubokim etničkim podjelama. Uprkos stabilizacijskim naporima koje su preduzele Evropska unija i druge međunarodne organizacije, različiti nacionalni prioriteti često ometaju implementaciju zajedničkih inicijativa. Regionalna integracija i ekonomska saradnja svakako su osnažene, ali njihov napredak ostaje uslovljen unutrašnjim faktorima i rastućim vanjskim geopolitičkim pritiscima, kaže Suada A. Džogović, doktorica političkih nauka i redovna profesorica na Univerzitetu Haxhi Zeka u Peći te vanjska saradnica na Univerzitetu Ukshin Hoti u Prizrenu.

Dodaje da Rusija ima značajan utjecaj na pojedine balkanske zemlje, posebno na Srbiju s kojom održava snažne historijske, kulturne i ekonomske odnose.

„Koristeći svoju stratešku ulogu u snabdijevanju energijom, Moskva održava utjecajnu prisutnost u regiji u nastojanju da ograniči širenje Evropske unije i Sjevernoatlantskog saveza (NATO). Mišljenja sam da ruski utjecaj djeluje kao kočnica reformama usklađenim s evropskim standardima, dajući prednost nacionalnoj orijentaciji i pogoršavajući unutrašnje podjele na Balkanu“.

Legitimiziranje nasilja

Prema riječima Džogović, fenomen nacionalizma na Balkanu otvara važna etička pitanja, posebno u kontekstu tragedija koje su se dogodile tokom raspada Jugoslavije, poput genocida u Srebrenici, zločina na Kosovu i drugih manje poznatih zločina.

„Ovi događaji, koji i dalje izazivaju ozbiljne podjele balkanskog društva, jasno ukazuju na kontinuiranu prijetnju nacionalizma kao političkog instrumenta za legitimiranje nasilja i raspirivanje sukoba. Međutim, ova pitanja nisu ograničena samo na etničke napetosti, već i na aktuelne geopolitičke strategije i borbe za moć koje nastavljaju oblikovati međunarodne odnose u regiji i šire.“

Smatra da etnonacionalističke politike nesumnjivo predstavljaju jednu od glavnih prepreka razvoju i saradnji na Balkanu.

„Ove politike, temeljene na etničkim linijama, stvaraju mehanizme fragmentacije koji prijete izgradnji demokratskih i pluralističkih društava. Fenomen je posebno izražen na Balkanu, gdje su kolektivni identiteti historijski bili obilježeni sukobima”.

“Također, ove politike ne samo da osnažuju podjele, već i ometaju zajednička rješenja aktuelnih ekonomskih i društvenih izazova, poput nezaposlenosti, siromaštva i socijalnih nejednakosti. Osim toga, važno je naglasiti da etnonacionalizam ima tendenciju povećanja socioekonomske nejednakosti i potiče marginalizaciju među manjinama. Posljedično, ovi procesi dovode do polarizirane političke klime, usporavaju regionalnu integraciju i ekonomski rast, produbljujući na taj način ciklus stagnacije u regiji Balkana“, kaže Džogović.

Rezultati njenog desetogodišnjeg interdisciplinarnog istraživanja, sažeti u knjizi Komunikacijsko-etički aspekti fenomena nacionalizma: Balkanska paradigma, ukazuju na nužnost istinskog suočavanja s prošlošću, zahtijevajući kontekstualizaciju nacionalizma u geopolitičkim okvirima uz kritički pristup pokušajima reinterpretacije historije kroz selektivne narative.

Suočavanje s prošlošću

„Stoga je depolitizirani pristup, koji uzima u obzir društvene i političke dimenzije nacionalističkih pojava, od suštinskog značaja za bolje razumijevanje njihovog utjecaja na sukobe i razvoj održivih rješenja. Jasno je, međutim, da proces pomirenja na Balkanu zahtijeva dalji angažman, koji bi trebao uključivati ​​konkretne mjere, prije svega prekogranične obrazovne inicijative, promicanje kulturne i historijske raznolikosti, kao i primjenu načela restorativne pravde. Jedino takvim pristupima moguće je postaviti temelje koji bi trebali osigurati stabilnost ovog dijela Evrope“, kaže Džogović.

Stava je da se interkulturni dijalog na Balkanu suočava s izazovima političkih interesa i naslijeđem ratnih sukoba, što dovodi do fragmentacije i nedostatne koordinacije kulturnih inicijativa.

„Jedan od ključnih primjera predstavlja asimetrični vizni režim između Bosne i Hercegovine i Kosova, prema kojem će od 1. januara 2025. godine državljani Bosne i Hercegovine imati pravo bezviznog ulaska na Kosovo, dok građani Kosova neće imati iste privilegije. Ova neravnoteža i dalje će predstavljati značajnu prepreku ne samo kulturnoj i obrazovnoj već i ekonomskoj saradnji, s negativnim posljedicama po odnose Bošnjaka na Kosovu i u Bosni i Hercegovini, gdje su kulturne inicijative često ograničene na individualne napore, čime se smanjuje njihov ukupni utjecaj.“

Etničke napetosti i političke podjele

Džogović kaže da budućnost ove regije u velikoj mjeri ovisi o sposobnosti balkanskih zemalja da prevladaju unutarnje podjele i aktivno sudjeluju u procesu stalne saradnje.

„Međutim, iako postoji veliki potencijal za ekonomski i društveni razvoj kroz mogućnosti regionalne integracije i pristupanja Europskoj uniji, izazovi ostaju etničke napetosti i političke podjele”.

“Osim toga, globalni geopolitički interesi dodatno kompliciraju situaciju u regiji, stvarajući složeniju političku dinamiku koja utječe na oblikovanje regionalnih politika i odnosa. Na Bliskom istoku, eskalacija sukoba između Izraela i Hamasa, zajedno s ratom u Ukrajini, uzrokuju regionalnu i globalnu neizvjesnost koje mogu dovesti do novih podjela među zemljama. S druge strane, savez autoritarnih režima, uključujući Rusiju, Iran i Sjevernu Koreju, predstavlja prijetnju globalnoj sigurnosti, dok se Kina suočava s dugoročnim ekonomskim izazovima koji ograničavaju njen održivi ekonomski rast“, kaže Džogović.

Zaključuje da svemu tome treba pridodati i ubrzan razvoj umjetne inteligencije, koji premašuje regulatorne kapacitete, povećavajući rizik od nepredvidivih i neželjenih posljedica.

„Također, aktuelne međunarodne prognoze pokazuju da se svijet nalazi u periodu bez jasno definisanog globalnog vodstva gdje Sjedinjene Američke Države, barem do sada, nisu bile spremne preuzeti vodeću ulogu na svjetskoj sceni, dok druge zemlje nisu bile u mogućnosti prihvatiti tu odgovornost. Dugoročno gledano, ako zemlje balkanske regije uspiju ojačati svoje institucije, uz provođenje uključivih i održivih politika, mogle bi postati stabilne s jasnim evropskim identitetom. Međutim, uspjeh ovog procesa zavisi i o geopolitičkim interesima velikih sila i daljem razvoju odnosa na globalnom nivou. Iako realna očekivanja nisu ohrabrujuća, potrebno je kontinuirano ulagati napore u prevladavanje sukoba naslijeđenih iz prošlosti, što bi moglo dovesti do stvaranja društva utemeljenog na saradnji i međusobnom razumijevanju“, zaključuje sagovornica.