Kako bi Kim Jong-un mogao izazvati Trumpovu vanjsku politiku u 2025.

Nakon što je Sjeverna Koreja rasporedila više od 10.000 vojnika da podrže Rusiju i njihovog sukoba s ukrajinskim snagama u regiji Kursk, Bidenova administracija ukinula je zabranu Ukrajini na korištenje američkih raketa dugog dometa za napade unutar Rusije, što je velika promjena politike, kako bi se poslalo upozorenje Pjongjangu i Moskvi. Kao odgovor, Rusija je odobrila revidiranu nuklearnu doktrinu i smanjila svoj prag za nuklearni napad, piše Ellen Kim u listu National Interest, te lansirala novu vrstu balističke rakete srednjeg dometa, gađajući Dnjipro na istoku Ukrajine.

Teško je predvidjeti kako će se ova situacija razvijati u narednim mjesecima, ali jedno je jasno: Sjeverna Koreja je odigrala ključnu ulogu u produžavanju i intenziviranju rata. Njena odluka da uđe u rat sada za sobom povlači rizik od uvlačenja u rat drugih država, uključujući Južnu Koreju i širenje rata u Ukrajini na Aziju.

Iako je Sjeverna Koreja u junu potpisala sveobuhvatni strateški partnerski sporazum s Rusijom, obećavajući međusobnu odbrambenu pomoć, njena odluka da rasporedi svoje vojnike prvenstveno je vođena vlastitim interesom. Prema izvještaju Nacionalne obavještajne službe Južne Koreje, sjevernokorejski vojnici navodno primaju 2.000 dolara mjesečno od Rusije, što režimu pruža prijeko potrebnu gotovinu. Raspoređivanje također nudi sjevernokorejskim vojnicima vrijedno borbeno iskustvo; Sjeverna Koreja je posljednji put poslala trupe u inostranstvo 2016. godine kako bi pomogla sirijskoj vladi tokom građanskog rata.

Rat u Ukrajini postao je i poligon za ispitivanje strateškog naoružanja Sjeverne Koreje. Uz municiju i rakete KN-23/24, Sjeverna Koreja je nedavno isporučila Rusiji sisteme za lansiranje raketa dugog dometa i artiljerijske sisteme. Osim toga, angažovanjem trupa, Pjongjang je vjerovatno osigurao obećanje Moskve o budućoj podršci u slučaju vanredne situacije na Korejskom poluotoku, navodi se u tekstu National Interesta.

Ključno pitanje je šta je sljedeće. Iako ostaje neizvjesno hoće li nova Trumpova administracija moći brzo okončati rat u Ukrajini, njegovo obećanje da će to učiniti vjerovatno će potaknuti Kim Jong-una da preispita svoju strategiju. Seul i Washington moraju biti spremni na ovo dok Sjedinjene Američke Države prolaze kroz promjenu vodstva.

Dva ključna faktora za Kimovu strategiju

Iako se ne može potpuno isključiti mogućnost obnavljanja samitne diplomatije između Kima i Trumpa, uglavnom zbog njihove nepredvidivosti, čini se da Kim trenutno nema puno poticaja za takve razgovore.

Prije svega, Sjeverna Koreja već ubire značajne nagrade od svog bliskog partnerstva s Rusijom, uključujući novac, hranu, naftu i naprednu vojnu tehnologiju.

Zatim, s Rusijom i Kinom koje štite Pjongjang u Vijeću sigurnosti UN-a i slabom provedbom sankcija, Sjeverna Koreja više nije pod intenzivnim međunarodnim pritiskom s kojim se suočavala 2017. i 2018. godine, što je natjeralo Kima da traži ublažavanje sankcija na samitu u Hanoju. Konačno, Kim možda vidi malo koristi u obnovljenim razgovorima s Trumpom.

Tokom plenarne sjednice Centralnog komiteta Radničke partije Koreje u januaru 2020. godine, on je kritikovao Trumpovu administraciju zbog traženja, „svojih političkih i diplomatskih interesa dok gubi vrijeme pod krinkom dijaloga i pregovora“. Kim je dalje izjavio da nikada neće dopustiti „drskom SAD-u da zloupotrijebi dijalog između DPRK i SAD-a za ostvarenje svojih prljavih ciljeva“.

Gledajući unaprijed, dva ključna faktora vjerovatno će oblikovati strategiju Kim Jong-una: mogući pomaci u odnosima između Sjeverne Koreje i Rusije nakon završetka rata u Ukrajini i pristup Trumpove administracije Sjevernoj Koreji.

Obnavljanje vojnog saveza s Rusijom predstavlja značajan diplomatski uspjeh za Kima, iako historija sovjetskog napuštanja Sjeverne Koreje u korist Južne Koreje, 1990. godine, još uvijek može ostaviti sumnje u njegovom umu. Ove dinamike vjerovatno će potaknuti sjevernokorejskog lidera ka dualnom pristupu.

S jedne strane, Kim će nastojati ubrzati prijenos ključnih vojnih tehnologija iz Rusije prije nego što Trumpova administracija preuzme dužnost u januaru 2025. godine. S druge strane, on može učvrstiti savez između Sjeverne Koreje i Rusije institucionalizacijom njihove saradnje putem mjera kao što su redovne zajedničke vojne vježbe, kako bi se osigurala trajnost i snaga njihovog partnerstva čak i nakon završetka sukoba u Ukrajini.

Kim bi mogao iskoristiti Trumpov ratoborni stav prema Kini

Dok Trumpove namjere prema Sjevernoj Koreji ne postanu jasnije, Kim bi mogao izbjegavati provokativne akcije kako bi spriječio ponavljanje krize „Vatra i bijes“ iz 2017. godine. Umjesto toga, vjerovatno će upravljati odnosom s Trumpom dok se fokusira na unapređenje nuklearnih i raketnih sposobnosti Sjeverne Koreje koristeći tehnologiju nabavljenu od Rusije. Kada dođe pravo vrijeme, vjerovatno će demonstrirati ove poboljšane prijetnje američkom kontinentalnom dijelu kako bi ojačao svoju pregovaračku poziciju s Washingtonom.

Kim bi također mogao iskoristiti vanjsku politiku Trumpove administracije za vlastitu korist. Naprimjer, mogao bi iskoristiti Trumpov ratoborni stav prema Kini kako bi privukao Peking bliže i učvrstio ujedinjeni front Sjeverna Koreja-Rusija-Kina u izazivanju SAD-a. Ako Trumpov pristup „Amerika na prvom mjestu“ oslabi američke saveze, Kim bi mogao iskoristiti priliku da podriva savez SAD-a i Južne Koreje i smanji trilateralnu saradnju SAD-Južna Koreja-Japan kako bi oblikovao sigurnosno okruženje u regiji u svoju korist.

Za Trumpovu administraciju će suočavanje sa Sjevernom Korejom 2025. godine biti znatno zahtjevnije nego što je to bilo 2018-2019. Ova država sada posjeduje veći nuklearni arsenal, daleko naprednije i raznovrsnije programe oružja za masovno uništenje, te strateški savez s Rusijom, što je sve ohrabrilo Kim Jong-una više nego ikad ranije.

Godine 2022, Kim je proglasio status nuklearnog oružja Sjeverne Koreje „nepovratnim“ i uvrstio politiku prvog korištenja nuklearnog oružja u državni Ustav. U konačnici, Sjeverna Koreja će zahtijevati značajno veću cijenu za nastavak dijaloga.

Nova administracija treba novu strategiju kroz pažljiv pregled politike i blisku konsultaciju i koordinaciju sa Seulom i Tokijom.

Jednostavno vraćanje na prethodni pristup ili oslanjanje na lično prijateljstvo s Kimom nije samo neefikasno nego i rizikuje ozbiljne posljedice za američke interese i regionalnu sigurnost u Aziji, zaključuje autorica teksta Ellen Kim.