Sukobi u Amsterdamu izazivaju nove podjele dok se stare rane ponovno otvaraju

Amsterdam, Nizozemska – Više od sedmicu dana nakon sukoba u Amsterdamu, Tori Egherman, jevrejska spisateljica i istraživačica koja već 20 godina živi u nizozemskoj prijestolnici, još uvijek je ljuta.

Dok sjedi u kafiću, na plakatu iznad nje, s crnom golubicom, piše “Mir sada”.

Sliku je izradio nizozemski grafički dizajner Max Kisman kada je započeo posljednji rat Izraela protiv Gaze i od tada je besplatno distribuirana desecima hiljada.

“Ono što me ljuti je to što dođu, ponašaju se na najnasilniji i rasistički način, a onda nas ostave da počistimo njihov nered”, rekla je o navijačima izraelskog nogometnog kluba koji su bili uključeni u prošlosedmično nasilje.

“Ova epizoda čini da Jevreji i muslimani najviše pate. Ako smo više podijeljeni i ne možemo raditi zajedno, malo toga možemo učiniti kao zajednice da poboljšamo trenutnu situaciju.”

Navijači Maccabija iz Tel Aviva koji su 8. novembra doputovali kako bi bodrili izraelsku ekipu protiv nizozemskog Ajaxa, vandalizirali su palestinske zastave i uzvikivali rasističke, dehumanizirajuće slogane.

U Gazi nije ostalo “djece”, uzvikivali su dok su pozivali izraelsku vojsku da “pobijedi”, obećavajući da će “je**ti Arape”.

Također su napadali domove stanovnika grada s palestinskim zastavama na prozorima.

Dok su 9. novembra išli na utakmicu ponovno su skandirali rasističke parole.

Nakon utakmice, nakon pobjede Ajaxa rezultatom 5:0, navijače Maccabija progonile su i napale grupe pješaka i onih na skuterima, što su svjetski čelnici, uključujući predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Joea Bidena, nazvali činom antisemitskog nasilja.

Pet osoba je hospitalizirano, deseci su uhapšeni, a policija je od tada pojačana.

“Ne kažem da nasilje nije bilo antisemitsko. Stvarno mislim da je to bilo i isprovocirano i antisemitsko”, kaže 62-godišnja Egherman, koja je emigrirala iz SAD-a.

Dodala je da je tokom godina svjedočila prozivanjima “mnogih Jevreja zbog nošenja kipe i mnogih muslimanki zbog nošenja hidžaba”.

Međutim, rekla je da se antisemitizam “priznaje samo ako ne dolazi od nekoga ko je bijelac i Nizozemac”.

‘Ovo je bilo potpuno očekivano’

Lokalni aktivist Sobhi Khatib, 39-godišnji Palestinac rođen u Izraelu koji je stigao u Amsterdam prije nekoliko desetljeća, rekao je: “Što više razlažete ovaj incident, to više vidite kako je ovo bilo potpuno očekivano.”

Khatib se prisjetio studentskih propalestinskih protesta ranije 2024., kada je policija upotrijebila palice protiv demonstranata.

“Nasilje od prošle sedmice je eskalacija institucionalnog nasilja koje je prisutno i normalizirano u nizozemskom društvu, posebno otkako je Geert Wilders izabran prošlog novembra”, rekao je, misleći na islamofobičnog političara koji vodi krajnje desnu stranku za slobodu (PVV). PVV je trijumfirao 2023., postavši najveća stranka u Zastupničkom domu.

Proteklih dana nizozemska država pokušala je kontrolirati aktiviste.

Nakon sukoba, gradonačelnica Amsterdama Femke Halsema izdala je hitnu uredbu o zabrani protesta. Ali neki, bijesni zbog izraelskog genocida nad Palestincima u Gazi, prkose toj mjeri.

Frank van der Linde, aktivist i organizator iz Amsterdama, pokušao se legalno boriti protiv zabrane.

“Moramo se boriti protiv ove represije svim nenasilnim sredstvima”, rekao je, dodajući da sprječavanje slobode izražavanja riskira daljnji poremećaj. “Gradonačelnica puca sama sebi u nogu.”

U sudskom postupku tvrdio je da su dekretom prekršena ljudska prava. Sud je 11. novembra presudio da je zabrana legitimna.

“Represija je trend”, zaključio je van der Linde.

‘Ovaj sukob je duboko utjecao na nizozemske Marokance’

Nizozemska je dom velike muslimanske manjine koja čini oko pet posto stanovništva.

Većina ima korijene u Maroku i Turskoj.

Odnos zemlje s nizozemskim Marokancima posebno je često neugodan.

“U Nizozemskoj ima mnogo marokanskog ološa koji ulice čini nesigurnima”, rekao je Wilders u predizbornoj kampanji 2017. “Ako želite povratiti svoju zemlju, ponovno napraviti Nizozemsku za narod Nizozemske, onda trebate glasati samo za jednu stranku.”

“Ovaj sukob je duboko utjecao na nizozemske Marokance u gradu, mnogo više nego na Palestince,” rekao je Khatib.

Nizozemska marokanska studentica, 22-godišnja Oumaima Al Abdellaoui, obično provodi vrijeme posjećujući škole kako bi razgovarala s učenicima o koheziji. Koautorica je knjige objavljene 2019. godine o dvjema kulturama u nizozemskom društvu.

“Svi u mojim zajednicama, i Islamska zajednica i nizozemska marokanska zajednica, uplašeni su i ljuti zbog igre okrivljavanja. Ne znamo šta slijedi”, rekla je, dodajući da se zajednica često pogrešno okrivljuje za društvene nevolje kao što su nedostatak stambenog prostora ili kriminal.

“Postoji dubok osjećaj da nas vlada ili policija ne razumiju i da nas ne štite.”

Upotrijebila je nizozemski izraz “tweederangsburger” kako bi opisala osjećaj među mnogim nizozemskim Marokancima, što znači “građanin drugog reda”.

Napadi na navijače Maccabija za svaku su osudu, rekla je.

“Nikad se ne smije koristiti nasilje. Ali ovo je nasilje posljedica nakupljanja marginalizacije, rasističke politike i rasizma unutar policijskih snaga.”

Dok demonstranti nastavljaju prkositi zabranama, bjesne rasprave o odgovornosti, a manjinske zajednice u Nizozemskoj i dalje su u strahu, dok izraelski rat u Gazi traje.

Do danas je ubijeno gotovo 44.000 Palestinaca, većinom žena i djece, od 7. oktobra, kada je Hamas pokrenuo upad u južni Izrael tokom kojeg je ubijeno 1.139 ljudi, a više od 200 ih je zarobljeno.

Jelle Zijlstra, 37-godišnji jevrejski pozorišni redatelj i aktivista rođen u Amsterdamu, brine se da će krajnje desničarske i antiimigracijske političke grupe u Nizozemskoj profitirati od uličnih sukoba u godinama koje dolaze.

“Dok se sve ovo dogodilo, zaboravili smo se fokusirati na ljude koji najviše pate u Gazi”, rekao je.

“Ono što smo vidjeli prošle sedmice činilo se kao zastrašujuća ekvivalencija da su Jevreji i muslimani prirodni neprijatelji. Naši dužnosnici bili su prilično izbirljivi u tome koje vrste antisemitizma osuđuju, obično tip koji odgovara njihovom planu. Stoga koriste Jevreje kako bi odvratili rasističku politiku i islamofobičnu retoriku.”

Premijer Dick Schoof nazvao je nerede i napade “nepatvorenim antisemitskim nasiljem”, rekavši da postoji “velika razlika između uništavanja stvari i lova na Jevreje”.

Dok je hvalio mogućnost oduzimanja pasoša “onima koji su se okrenuli od društva” misleći na osumnjičene koji stoje iza napada na izraelske navijače, rekao je da će se istražiti nasilje navijača Maccabija.

Kada ga je kontaktirala Al Jazeera, šef amsterdamske policije poslao je izjavu u kojoj je priznao uznemiravanje onih koji simpatiziraju palestinsku stvar, ali je zaključio da iznad svega, “mogu zamisliti da se Izraelci osjećaju nesigurno i njihova dobrobit je naš glavni prioritet.”

Ured gradonačelnice Amsterdama saopćio je da je Halsemin prioritet ponovno uspostavljanje mira i reda te je stoga bila nedostupna za komentar.

Joana Cavaco, 28-godišnja članica Erev Rav, anticionističkog jevrejskog kolektiva sa sjedištem u Nizozemskoj, kazala je da je malo vjerovatno da će okrivljavanje ljudi arapskog porijekla za antisemitizam ublažiti napetosti i ograničiti otvorene rasprave o ulozi Evrope u Holokaustu.

“Antisemitizam je dio nizozemskog društva, ukorijenjen je u ovoj kulturi”, rekla je. “Kad je riječ o sjećanju na Holokaust, Nizozemci upiru prstom u Nijemce, ne priznajući da su ljudi iz Nizozemske dopustili ubijanje Jevreja u koncentracijskim logorima. To su pitanja za koja se trudimo i vjerujemo da ih treba riješiti kako bismo ublažili antisemitizam. To osigurava sigurnost.”

Dodala je da će osiguranje sigurnosti Palestinaca također dovesti do zaštite jevrejskog naroda.

Khatib, palestinski aktivist, rekao je da je kada su navijači Maccabija iz Tel Aviva stigli u Amsterdam, izbjegavao nositi svoju kefiju u javnosti.

“Bojao sam se”, rekao je.

I dalje je pesimist glede budućnosti amsterdamskog propalestinskog pokreta, posebno ako se nacionalni diskurs ne uspije razviti.

Na kraju intervjua, još jedan propalestinski protest organiziran je na amsterdamskom trgu Dam.

Khatib je stavio svoju kefiju oko ramena, pazeći da se vidi čak i preko kišne jakne.