Alma Gačanin: Izazovno je baviti se umjetnošću i biti umjetnica u BiH

Alma Gačanin mlada je bh. i sarajevska vizulana umjetnica, pjesnikinja i feministkinja, nedavno nagrađena značajnim priznanjem. Magistrirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, a 2022. dobila nagradu ZVONO za najbolju umjetnicu u BiH. Također je 2015. godine predstavljala BiH na Bijenalu mladih umjetnika Evrope i Mediterana u Milanu. Stvara u različitim medijima, počevši od video instalacija, fotografije, crteža i performansa. Angažovana je u Asocijaciji za kulturu i umjetnost CRVENA, a njene pjesme su objavljivane u raznim magazinima i na portalima kako u BiH tako i u regiji.

• Nedavno ste dobili nagradu Global Fund for Women with The Artist Changemaker. Kako posmatrate nagrade koje dobijate (ima ih dosta) i koliko utiču na Vaš rad?

– Prva sam osoba iz BiH koja je dobila ovu nagradu i izuzetno mi je značajna kao feministkinji jer je dodjeljuje Global Fund for Women, vodeća svjetska organizacija koja podržava žene širom planete i doprinosi borbi protiv nasilja na globalnom nivou. Nagrade su jako važne da se obilježe određeni periodi u karijeri i da se eksterno validiraju, što naš vječno ugroženi ego žarko priželjkuje. Svakako je lijepo kada ono što nama znači, znači i struci i publici. A da li utiče na rad, zavisi od toga šta podrazumijeva nagrada, novac, vrijeme, putovanje. Što je vrijednija nagrada i veća privilegija, utjecaj je značajniji.

• Šta je ono što Vi volite u umjetnosti?

– Volim kada se publika angažuje na neočekivane načine, i to je ono što istražujem u posljednje vrijeme. Volim kada umjetnost zalazi u druge sfere djelovanja, koristi elemente iz psihoterapije, pornografije, teatra npr, kako bi se publici uvukla pod kožu. Umjetnost je prije svega iskustvo, i to je ono što najviše volim u vezi s njom.

• Kako je biti vizualna umjetnica u današnjem Sarajevu i BiH?

– Lijepo, ali i ružno. Kako je biti bilo ko u današnjem Sarajevu u današnjoj Bosni i Hercegovini? Izazovno je i samo preživjeti u ovakvom zapuštenom, obezvrijeđenom i poniženom društvu, a kamoli se baviti nečim kao što je umjetnost. Trenutna politika u BiH je politika protiv zdravog razuma i protiv građana. Ne želim zvučati kao defetistkinja, ali moramo se trznuti iz ove noćne more i pobuniti protiv nasilja koje trpimo svakodnoveno već decenijama.

• Koliko odlučnosti i upornosti treba da bi imali uspješnu karijeru u umjetnosti?

– Uspješna karijera u umjetnosti nije destinacija, mi konstantno stižemo do nečega, prevazilazimo. Ona je životno putovanje, moj životni poziv. I zaista sam uvjerena da je svačije putovanje drugačije. Koliko će se nečija karijera monetizovati zavisi prije svega od potreba tržišta i od naše sposobnosti da ga iskoristimo ili da budemo iskorišteni, za što je potrebna posebna vještina, pravo vrijeme i prave osobe. Ali, mislim da nema tačnih odgovora na ovo pitanje.

• Pored toga što ste vizuelna umjetnica ujedno ste i pjesnikinja i feministica. Kako uspjevate sve to da izbalansirate također radeći u različitim medijima, poput video instalacija, fotografije, crteža (slika) i performansa?

– Imamo razne uloge u životu, i uvijek mi je inspirativno kada ulazim u nove uloge i kreiram drugačije prostore za djelovanje i življenje. Pored svih navedenih uloga, ulazim u jednu novu društvenu ulogu, koja će biti zaista zanimljiva za moju umjetničku praksu, o čemu ću sigurno govoriti više kada dođe vrijeme za to. Po prirodi dobro funkcionišem kada radim više stvari u isto vrijeme, i zaista sam jako zauzeta većinu svog vremena, što moj život čini jako uzbudljivim i dinamičnim. Kada su mediji posrijedi, prvo dolazi osjećaj, potreba da se nešto kaže ili napravi i onda se ideja vremenom oblikuje u određenu formu. Slikarstvo je temelj moje prakse, ali vrlo je informativno za moju performativnu praksu, kroz koju uspijevam da plasiram svoje tekstove i poeziju. Trenutno sam zaokupljena radom na akvarelima u velikom formatu i sasvim sam sigurna da je ono što slijedi iznenađenje i izazov za mene kao i za moju publiku.

• Postoji li neko na domaćoj ili svjetskoj umjetničkoj sceni ko Vam je uzor?

– To su moji prijatelji i prijateljice, naši, moji i svjetski! Nisu nužno samo umjetnice ili umjetnici, moja drugarica Ana Simona Zelenović, historičarka umjetnosti i psihoterapeutkinja je neko koga iskreno cijenim i čija životna snaga meni daje motiv da budem i da trajem. Umjetnica Jelena Fužinato, moja draga sestra u tuđini. Andreja Dugandžić i Danijela Dugandžić i njihov izuzetno važan rad kroz CRVENU, Lala Raščić, Stanislava Pinchuk, Bojan Stojčić i Kemil Bekteši, koji su krem de la krem sarajevske umjetničke scene i Ennis Ćehić, najveći feminista među piscima u gradu.

• U Vašoj karijeri, da li postoji odluka ili izložba koja je bila ključna?

– Sigurno je u pitanju više odluka, koje su doprinijele procesu u kojem se još uvijek oblikuje moja karijera. Vrlo su mi važne sve poslovne odluke koje sam donijela, jer mi je to pomoglo da sagledam svoju poziciju radnice umjetnice kroz mnoga druga zanimanja kojim sam se bavila. Iako su moji roditelji živjeli i radili u socijalističkom sistemu, u kojem je bilo jako puno nejednakosti i klasne stratifikacije, usadili su mi meritokratske ideje za koje sam u nekom trenutku pomislila, ili će me uništiti ili će me napraviti. I napravile su me. Tako da je za moj život u umjetnosti najvažnija bila istrajnost i kontinuitet. Moja odluka da se vratim u Sarajevo, kući, nakon života stjuardese u Saudijskoj Arabiji je u velikoj mjeri odredila moj život kao i karijerni put u duhu sintagme against all odds.

• Kakva je vaša saradnja sa ostalim kolegama iz branše, kako u BiH tako i u regiji, svijetu?

– Zvuči kao floskula, ali umjetnost bez drugih, bez drugarstva i saradnji nema smisla, a možda i ne postoji. Sve što sam napravila dosad je velikim dijelom zahvaljujući mojim drugaricama i drugarima. Jako sam sretna što imam prijatelje širom svijeta i što sarađujem sve uspješnije i globalno. Uvijek me bude stid koliko sam nespretno govorila o značaju drugarstva u intervjuima kad vidim kako to radi Nataša Prljević, drugarica, feministkinja, umjetnica.

• Na Vašoj web stranici almagacanin.com postoji iscrpan izvor materijala – Vaših, možda bismo mogli reći i provokativnih uradaka. Posjedujete zaista impresivan portfolij. Ima li nešto što nije moglo biti uvršteno i izloženo?

– Trudim se da moj sadržaj bude subverzivan, ali on može biti sve što publika u njemu vidi. Nikad nisam u potpunosti zadovoljna svojom prezentacijom na stranici i uopšte, i jako brzo gubim interes, tako da shodno tome mijenjam sadržaj na stranici, kojeg je bilo barem duplo više donedavno. Vjerovatno je ovom osjećaju doprinio konstantni rad na aplikacijama u kojima se uvijek traži različit broj stranica portfolija i opis projekta. Mada je količina sadržaja koji pokazujem nemjerljiva s onim koliko produciram, jer uvijek radim velike serije i često nekoliko njih u isto vrijeme.

• Spremate li neki novi projekat i šta u budućnosti možemo očekivati od Alme Gačanin?

– Apsolutno, stalno spremam nešto novo kako kapitalizam nalaže. Spremam se na put u Bangkok na AWID Forum, gdje sam pozvana da izlažem i učestvujem u razgovorima. I trenutno radim na ciklusu slika za feminističku izložbu MODRA, LJUBIČASTA, ZELENA, ŽUTA koju organizuje CRVENA u Sarajevu, 20. decembra, gdje će publika moći da me vidi u nešto ranjivijem izdanju nego dosad.