Historičarka: Evropa će i dalje pomagati Ukrajini i spremati se za rat s Rusijom

Ukrajina ovih dana obilježava godišnjicu početka protesta Euromajdan i Revolucije dostojanstva gdje su deseci Ukrajinaca životima platili odluku da se odvoje od Moskve i potvrde svoju evropsku opredijeljenost.

Najmanje 108 osoba je ubijeno, a više od 1.100 povrijeđeno u okršajima proruskih snaga sigurnosti i demonstranata koji su tražili definitivni razlaz sa ruskom politikom, a koji su trajali sve do februara 2014. godine. Tamošnji stručnjaci navode kako je Rusija napala Ukrajinu 2014. godine sa aneksijom Krima i borbama koje su počele na istoku Ukrajine te kako je otvorena invazija 2022. samo kulminacija.

Historičarka iz istočnog grada Zaporižja Katerina Šimkević za Al Jazeeru komentira put Ukrajine od Euromajdana i Revolucije dostojanstva do danas te šta sutrašnjica donosi za njenu državu.

• Ovih dana obilježava se godišnjica početka Euromajdana, odnosno Ukrajinske revolucije dostojanstva. Mnogi intelektualci smatraju kako je ona jedinstvena jer su deseci dali svoje živote kako bi Ukrajina ostala proeuropska država. Kako na ta dešavanja gledate sa ove vremenske distance?

– Ukrajina je odabrala proeuropski put još 1991. godine, kada su ljudi glasovali na referendumu za samostalnost Ukrajine i izlazak iz Sovjetskog Saveza. Euromajdan i Revolucija dostojanstva 2013.–2014, kako smatram, bili su točka nepovratka i konačni raskid sa sovjetskom prošlošću. Između 1991. i 2013. narasle su generacije mladih koji su, iako odrastali pod mitologijom Sovjetskog Saveza, zahvaljujući okruženju, internetu, društvenim mrežama te razvoju ukrajinskog jezika, kulture i povijesti bez totalne kontrole Moskve, imali drugačiji pogled na svoju budućnost. Počeli su postavljati pitanja i razmišljati o alternativama.

Takva tranzicija imala je pozitivne posljedice za razumijevanje činjenice da Rusija i dalje vodi prema Ukrajini kolonijalnu politiku te informacijski rat. Mnogi su shvatili da Europa, kao i Ukrajina, cijeni život, poštuje ljudska prava i vrijednosti, razvija istinsku demokraciju i ne koristi metode pritiska na društvo. Tako je nastala nada da će vlasti konačno odabrati Europu, a ne Rusiju.

Mislim da su Euromajdan i Revolucija dostojanstva nastali kao posljedica razočaranja vladom i razumijevanja da predsjednik Janukovič i Vlada premijera Azarova vode Ukrajinu prema Rusiji. Moramo uzeti u obzir i Ukrajince koji su se borili protiv falsifikacija na izborima 2004. godine, što je dovelo do Narančaste revolucije. Dakle, ukrajinsko društvo nije tek 2013. godine odabralo svoj proeuropski put. To se dogodilo mnogo ranije, no tek je 2013. došlo do potpunog raskida s Rusijom i jasne vizije europske budućnosti.

Nažalost, ne razumiju svi u Ukrajini da Moskva neće odustati od Ukrajine, neće prestati provoditi kolonizaciju i širiti svoju kontrolu nad Ukrajincima i Ukrajinom.

• Da li se Ukrajinci, naročito oni s istoka odakle ste i Vi, osjećaju izdanim od strane Europe za koju su se toliko borili (i još se bore)?

– Provokativno pitanje. Takav narativ voli koristiti ruska propaganda i proruski trolovi na internetu. Rekla bih da ne – Ukrajinci se ne osjećaju izdanim od Europe. To vrijedi i za mene osobno. Europa pomaže Ukrajini i Ukrajincima, i to puno. Mogla bi bolje, ali potrebno je razumjeti da ruska agresija protiv Ukrajine nije lokalni sukob nego regionalni problem. Taj stav se mijenja, ali jako sporo. Baltičke zemlje, Rumunjska, Poljska i Češka to bolje razumiju.

Europa i Ukrajina do 2022. godine nisu bile svjesne koliko je jaka meka moć Rusije u svijetu. Tek kada su otkrivene špijunske mreže i portali za širenje dezinformacija, Europa je polako počela otvarati oči prema ratu koji Rusija vodi od 2014. godine. Ovo je izuzetno važno za razumijevanje neprijatelja sa svih strana. No, Europa neće lako izaći iz svoje zone komfora i shvatiti pravu prirodu rata i Rusije, niti činjenicu da, ako Ukrajina padne, situacija će se pogoršati. Ne u smislu okupacije ili invazije, nego u smislu rasta ruske moći u Europi, izazivanja političkih i ekonomskih kriza, rasta separatizma i ruske kontrole tržišta.

Ukrajinci se bore za svoju zemlju, pa se i Europa mora uključiti. Postoji uvjerenje među nekim ekspertima i političarima u Europi i SAD-u da bi trebalo Rusiji dati 20 posto okupiranih ukrajinskih teritorija i da bi tada sve bilo u redu. Ukrajina ima još puno teritorija i stanovnika, ali nitko ne računa na činjenicu da Rusija, prisilnim deportacijama djece s privremeno okupiranih teritorija, širenjem lažnih narativa o povijesti i ukrajinskom jeziku, čini ratne zločine, mijenja identitet djece, šalje mlade u svoju vojsku…

Evo, to možemo vidjeti kao izdaju Europe. Ne treba misliti da će Ukrajina prihvatiti planove Trumpa i nekih europskih političara, poput Fica ili Orbana. Takvi razgovori odgovaraju Putinu i njegovim satelitima, ali ne i Ukrajini i Ukrajincima. Nećemo biti zemlja koja postoji samo na karti zato što je netko tako odlučio.

• U samom ukrajinskom društvu, da li postoji osjećaj da su ciljevi Euromajdana i Revolucije izdani, protraćeni korupcijom, neslaganjima…? Da su neki prodali ili izdali ono za što su se hiljade borile u Kijevu i šire prije desetak godina?

Da, postoji. I to je odličan cilj za rusku mašineriju dezinformacija. Ali vidim da takvi osjećaji nisu masovni. Uglavnom, Ukrajinci podržavaju ciljeve Euromajdana i Revolucije dostojanstva, gledajući na njih kao na početak oslobođenja od Rusije i kao početak rata s Moskvom.

• Deset godina traje ruski napad na Ukrajinu, od Krima pa do Vašeg Zaporižja. Kako gledate na posljednje priče o razvoju situacije, od američkih raketa za napade na ruskoj teritoriji do ideja Donalda Trumpa i Recepa Tayyipa Erdogana za primirje?

– Erdogan vodi svoju politiku, koju Turska provodi kontinuirano. To je istočno razumijevanje kako živjeti da bi se postiglo sve što Turska želi. Erdogan balansira, kao i 2022. godine, ali on neće vršiti pritisak na Ukrajinu i predsjednika Zelenskog. To nije dio njegove strategije. Erdogan ponovno demonstrira svoju uključenost u rješavanje europskih i svjetskih događaja, želeći imati utjecaj na regionalne procese u Europi i biti važan igrač u geopolitici. Ukrajina analizira Erdoganove izjave, ali naša Vlada ima vlastiti plan pobjede. I to je vrlo važno, jer Ukrajina ne čeka da netko za nju napiše plan mira. Ukrajina zna što je mir i pod kojim uvjetima će on odgovarati Ukrajincima. Sve druge ideje o planovima dobrodošle su kao teme za diskusiju i konzultacije s Ukrajinskom vladom i diplomatima.

Što se tiče Bidenovog odobrenja za korištenje raketa dugog dometa po ruskim teritorijima i Trumpovih izjava o Ukrajini, to su primjeri nerazumijevanja rata Rusije protiv Ukrajine. Amerika ne razumije u potpunosti situaciju i vjeruje da je s ratnim zločincem Putinom moguće razgovarati. Rusija neće vratiti Krim ako Putin umre i to Trump mora shvatiti – kao i svi stanovnici Amerike. Rusija vodi genocidni rat s ciljem uništenja Ukrajinaca. Dok Washington odlučuje hoće li dati pomoć Ukrajini ili ne, Rusija napada objekte važne za život Ukrajinaca, ubijajući djecu u njihovim krevetima. To je cijena dugotrajnog čekanja američke pomoći i odluka Američke vlade da “ne eskalira situaciju”.

Nadam se da Ukrajina neće postati sitnica u američkim geopolitičkim igrama, kao što je to bilo s Bosnom i Hercegovinom te Kosovom. Realnost je da u Europi traje rat. Rusija je napala Ukrajinu 2014. godine i vodi hibridne ratove protiv cijelog svijeta. Ukrajina je bojno polje na kojem Moskva pokazuje svoju moć i potencijal, ali Ukrajina je ujedno i ključna točka u ruskom hibridnom ratu. Putin nije očekivao da će se cijela zemlja boriti i da će Ukrajinci dobiti pomoć od Europe i Amerike. Na toj osnovi potrebno je graditi politiku prema Rusiji. Zajednički postoji mogućnost zadavanja završnog udarca Rusiji i postizanja pobjede za Ukrajinu.

Budući predsjednik Amerike i njegovi savjetnici to moraju razumjeti. Oni trebaju vidjeti da Ukrajina neće predati svoje ljude i teritorije koje je Rusija okupirala. Tako funkcionira međunarodno pravo na koje se Amerika često poziva.

• Na kraju, da li vjerujete da će Europa (i Zapad) ostati uz Kijev do kraja rata ili će neki drugi interesi prevagnuti?

– Ukrajina se bori i nastavit će se boriti. Europa će, u to ne sumnjam, i dalje pomagati nama, a također se priprema za rat s Rusijom. Vidimo da su mnoge europske zemlje povećale troškove za obranu, vraćaju obvezni vojni rok i provode obuku za vojsku. Vojna pomoć Ukrajini i dalje dolazi, NATO priprema misiju za Ukrajinu u Wiesbadenu, traje obuka ukrajinskih vojnika u Britaniji, a Ukrajinska vlada razvija suradnju s europskim zemljama u vojnoj i obrambenoj industriji. Za mene to znači da, unatoč takozvanom “umoru od Ukrajine”, Europa se probudila i shvatila da mir pod uvjetima Rusije, Kine, Turske, Mađarske i Brazila nije prihvatljiv.

Ako govorimo o Zapadu, posebno o Americi, bit će pokušaja pregovora, ali Ukrajina se mora boriti, razvijati suradnju s državama diljem svijeta i ne dopustiti nikome da diktira uvjete koji bi nas vratili u 2013. godinu. Znam da postoji geopolitička stvarnost u kojoj Zapad igra svoje igre, ali postoji i Europa koja je počela osjećati svoju snagu i mogućnost da se učinkovito bori protiv agresije te surađuje u različitim smjerovima zbog prijetnje iz Rusije.