Nenormalno skupa hrana: Prepušteni na milost i nemilost trgovcima

Godinama unazad cijene u Hrvatskoj su u odnosu na većinu okolnih država uvijek bile više te je samim tim i uobičajeni život bio skuplji. U potrazi za nižim cijenama građani Hrvatske su tako često putovali u okolne zemlje i to najčešće u BiH, Mađarsku kao i Srbiju. Odlazilo se tamo gdje je bila najbliža udaljenost. Kupovalo se sve, počevši od prehrambenih namirnica, voća, povrća, sokova… Redovito su to bile velike kupovine koje bi najvećim dijelom podmirivale potrebe obitelji za mjesec dana.

Postalo neizdrživo

Međutim, pandemija korona virusa, a onda i prelazak na euro kao službenu valutu za plaćanje, doveli su proteklih godina do visoke inflacije u Hrvatskoj i samim tim još viših i onako visokih cijena. U odnosu na cijene prije tog vremena, one su danas narasle dvostruko, u nekim slučajevima i više, a ono što dodatno brine sve građane je što se taj rast cijena i dalje nastavlja. Rastu i plaće, ali ipak ne tim tempom kao i cijene, tako da se građani sve više i više žale na kvalitetu života.

„Postalo je neizdrživo i zaista više ne znam kako sve to platiti. Radimo i ja i suprug, ali imamo i dvoje djece srednjoškolaca, tako da su nam i izdaci veliki. Postoje izdaci koji se moraju podmiriti, tu su i režije, ali najgore je sa hranom. Jesti se mora, ali su cijene toliko narasle da to nije normalno. Prije se moglo jeftinije proći na tržnici, ali su one sada jednako skupe, ako ne i skuplje nego trgovine“, kaže Ivana Vranješević iz Vukovara.

Kaže kako je rezultat toga da dobro gleda što će i po kojoj cijeni kupiti te da su joj uvijek u fokusu razne akcije koje svakodnevno prati. Pomaže im i činjenica da imaju svoj vrt, ali on ne pokriva sve njihove potrebe niti u njemu mogu uzgojiti sve što im je potrebno. Misli kako bi cijene hrane morale biti povoljnije posebno jer Hrvatska ima mogućnosti za proizvodnju i voća i povrća pa onda i mesa, mlijeka i svega drugoga.

„Ne mogu drugačije. Tu nisam usamljena jer na isti način rade i mnoge druge obitelji koje poznajem. S ovim cijenama i plaćama kakve imamo danas većina nas ne može normalno živjeti i moramo paziti na svaki euro. Prije smo išli u kupovinu u Srbiju po namirnice, ali sada je tamo skuplje nego kod nas. Za sada je u BiH i dalje nešto jeftinije, ali to mi je malo daleko za češće odlaske tamo“, kaže Vranješević koja dodaje kako ju je strah kakve nas cijene čekaju za Božić i Novu godinu jer strahuje da će trgovci dodatno podići i ovako visoke cijene.

Cijene divljaju

A cijene voća i povrća na tržnicama su zaista proteklih mjeseci, pa i nekoliko godina, otišle u nebo. Tako je Državni zavod za statistiku (DZS) objavio kako su cijene poljoprivrednih proizvoda tijekom 2023. godine osjetno porasle u odnosu na godinu dana ranije. Tako je cijena kruški prošle godine bila za čak 121 posto viša nego godinu dana ranije, crveni luk je poskupio 66 posto, mrkva 50 posto, trešnje 37 posto, lubenice 32 posto, jagode 30 posto, grah 28 posto, grožđe 20 posto, dok su cijene paradajza, šljiva, kupusa, jabuka i paprika skočile za 10 do 15 posto. Očekivati je kako će, kada se bude radila analiza za 2024. godinu, cijene dodatno narasti jer to pokazuju i cijene u trgovinama i na tržnicama.

„Kad god odem u trgovinu ili kupovinu, iznenadim se, ali negativno. Neki dan sam išla kupiti kilogram meda kojeg sam platila 10 eura. Isti taj med prije svih ovih poskupljenja koštao je 20-30 kuna, što je više nego duplo jeftinije nego što je danas. Moja penzija je nešto porasla, ali je daleko to od toga koliko su cijene narasle“, kaže Ljubica Medić, umirovljenica iz Vukovara.

Govoreći o svojem životu, kaže kako sama živi i da su joj djeca u inozemstvu i pomažu koliko mogu, ali i da ne voli njih opterećivati svojim problemima. I ona ima vrt gdje posadi sve što joj treba, uzgaja piliće… Isto tako prati sve akcije po trgovinama, gledajući da prođe jeftinije.

„Došli smo do toga da su danas komadi odjeće i obuće jeftiniji nego hrana, što nikada nije bilo. Kupiš neku majicu ili cipele pa ih nosiš godinu dvije, a pri tome se majice mogu kupiti za po par eura. Ovo sa hranom nije normalno. Kada pitam prodavače kako je moguće da su cijene takve, kažu nemojte kupiti ako ne želite jer to je jednostavno tako. Odeš u drugu trgovinu, a onda vidiš da su tamo cijene iste ili čak i više“, kaže Medić.

Više plaće

Prema njenim riječima sve to s cijenama dovelo je do toga da dio građana, posebno umirovljenici s niskom mirovinama, na tržnici i u trgovinama kupuju po 2-3 jabuke ili paprike, pola kilograma paradajza i slično.

U isto vrijeme građani redovito ukazuju kako su cijene hrane u trgovinama u okolnim državama EU-a osjetno niže nego u Hrvatskoj, pa čak i hrvatski proizvodi. Pri tome im nikakva pojašnjenja iz Vlade i raznih ekonomskih stručnjaka kako je to radi cijena skladištenja i slično ne padaju na plodno tlo.

O visokim cijenama nedavno su govorili i iz Nezavisnog sindikata Hrvatske koji su zatražili povećanje minimalne plaće. Trenutna minimalna bruto plaća u Hrvatskoj iznosi 840 eura ili 677 eura neto s tim da će minimalna bruto plaća od 1. siječnja 2025. godine narasti na 970 eura. Predsjednik Nezavisnog sindikata Hrvatske Darije Hanzalek rekao je kako je taj sindikat tražio da minimalna bruto plaća iznosi 1093 eura.

„Povećanje od 15 posto je značajno, ali mi smo predlagali veće povećanje. Smatramo da je ono potrebno zbog rasta cijena i zbog toga što će, imajući u vidu projekciju plaća u 2025. godini, ta minimalna plaća biti ispod onoga što je definirano smjernicama Europske unije”, rekao je Hanzalek.

Slično razmišlja i bivši ministar u Vladi RH, a danas predsjednik Hrvatskog društva ekonomista i sveučilišni profesor Ljubo Jurčić koji kaže kako bi minimalna plaća u Hrvatskoj trebala iznositi 1.000 eura, prosječna plaća 2000 eura, a plaća visokoobrazovanog stručnjaka s minimalno dvije godine radnog staža 3000 eura.

Potreban strateški pristup

Govoreći o skupoj hrani u Hrvatskoj, kako u velikim trgovačkim lancima tako i na tržnici, Jurčić kaže kako je glavni problem Hrvatske što nema vlastitu kontrolu nad proizvodnjom.

„Razvijene države Europe su se razvile kada su prethodno doveli poljoprivredu da bude visoko efikasna, odnosno kada su riješili pitanje hrane. Država tamo nevidljivo kontrolira svaki dio poljoprivredne proizvodnje i tako kontrolira i cijene. U isto vrijeme, Hrvatska nema organiziranu poljoprivredu, tako da smo i Petrokemiju tretirali kao običan proizvod, što to samo potvrđuje. Stoga smo prepušteni na milost i nemilost trgovcima koji određuju koliku će maržu imati za svoj ekstra profit i zato imamo takve cijene i u prodavaonicama i na tržnicama“, rekao je Jurčić.

Dodaje kako je to osnovni razlog zašto je hrana jeftinija u Sloveniji, Austriji ili Njemačkoj od hrane u Hrvatskoj iako mi imamo uvjete za dostatnu proizvodnju najvećeg dijela poljoprivrednih namirnica. Govoreći o ulozi države, kaže kako ona mora u isto vrijeme imati i mrkvu i batinu i uvijek reagirati na vrijeme. Kako to nema, država se u Hrvatskoj ponaša na način da neke cijene zamrzne, ali to ne daje željene rezultate. Uz sve to treba znati i kako je industrijska roba mnogo konkurentnija i uz to se može seliti te je dugotrajnija, dok u isto vrijeme poljoprivredni proizvodi ne trpe velike transporte pa zato postoje i lokalni monopoli, a onda i to utječe na rast cijena. Sve to dovodi do toga da su trgovci slobodni formirati cijene kakve žele pri čemu kupac može birati gdje želi nešto kupiti, ali on nema izbora jer su cijene svugdje iste ili približno iste.

“Da bi se stanje popravilo na bolje i da imamo cijene hrane kao u razvijenim zemljama, mi moramo kompletan sustav ne promijeniti, nego izgraditi jer ga niti nemamo. U taj sustav moraju biti uključeni svi elementi, počevši od energetike, transporta, razvoja… To razvijene države imaju i kod njih su u takve sustave uključeni ministarstva, instituti, zavodi i drugi koji strateški planiraju i donose odluke. Kada ćemo to mi imati i hoćemo li to ikada imati, ne znam”, zaključio je Jurčić.