Je li Rusija spremna igrati ulogu posrednika između Libana i Izraela

Dmitrij Peskov, glasnogovornik ruskog predsjednika, izjavio je da Moskva nastavlja činiti sve što je u njenoj moći kako bi pomogla u rješavanju sukoba između Izraela i Libana, ističući da bi “Rusija, naravno, bila spremna to učiniti ako se pokaže da su njeni napori efikasni u određenom kontekstu”.

Ta njegova izjava uslijedila je kao komentar na izvještaje izraelskih medija da su Tel Aviv i Bejrut blizu sklapanja sporazuma o prekidu vatre te da bi Moskva mogla igrati ulogu posrednika u tom procesu.

Prema izraelskim medijima, moguće je da će i vlada izraelskog premijera Benjamina Netanyahua trebati pomoć Moskve u Siriji, pod izgovorom da Hezbollah dobija oružje iz Irana preko sirijsko-libanske granice, uprkos tome što se govori o izraelskim pokušajima da uspostavi ”sigurnosni pojas” na jugu Sirije.

Prerano za zaključke

Roland Bijamov, stručnjak za strateška pitanja smatra da, ako se govori o pronalasku rješenja za sukob u Libanu, taj proces nikako ne može biti odvojen od sirijskog konteksta koji predstavlja ”glavnu logističku bazu za slanje oružja Hezbollahu”, kako je to opisao.

Bijamov je izjavio za Al Jazeeru da jedan od razloga koji otežava izraelsku operaciju pokrenutu u Libanu počiva u kontinuiranom prilivu oružja i municije preko sirijske granice, što Izrael vidi kao ozbiljan problem koji zahtijeva rusku intervenciju u tom pogledu.

Međutim, dodaje da je prerano govoriti o ruskom posredovanju u obliku u kojem ga prikazuje “mašta” izraelskih novinara. Smatra da postoji više razloga za to, između ostalog, nedostatak jasne američke politike prema pitanjima na Bliskom Istoku, ratu u Ukrajini te američkim odnosima s Rusijom nakon što je Donald Trump pobijedio na predsjedničkim izborima u Sjedinjenim Američkim Državama, a očekuje se da će ta politika donijeti drugačije pristupe i stavove.

Osim toga, Bijamov smatra kako “izraelska želja da dobije garancije za zaustavljanje navodnog transfera oružja kroz Siriju nije među zadacima ruskih snaga. Također, preuranjeno je govoriti o tome da bi Rusija mogla igrati ulogu posrednika između Izraela i Hezbollaha s obzirom na različite stavove o mogućem rješenju i uvjetima za njegovo postizanje”.

Napeta situacija

Bijamov smatra kako se trenutno ne može govoriti o ruskoj ulozi u sprečavanju eskalacije na Bliskom Istoku, pogotovo ako se uzme u obzir nastavak izraelskih napada na Siriju, koji su nedavno zahvatili područje u neposrednoj blizini ruske baze Hmeimim. Osim toga, postoje izvještaji da Izrael namjerava izvršiti invaziju na jug Sirije, što bi, ako se to dogodi, moglo izazvati novu krizu. U tom slučaju, situacija će nalagati da Rusija zauzme krajnje negativan stav s obzirom na prisustvo njenih snaga na tom području.

U kontekstu razgovora o uspostavljanju komunikacija na liniji Moskva, Bejrut, Tel Aviv i Damask, ruska vojska je uložila protest Izraelu zbog napada koji su se dogodili u blizini baze Hmeimim i izjavila da ne prihvata takve akcije.

Specijalni izaslanik ruskog predsjednika za Siriju Alexander Lavrentiev rekao je da zračni napad koji je izveo Izrael nije bio usmjeren direktno na zračnu bazu “jer je sasvim razumljivo da bi to imalo vrlo ozbiljne posljedice, čak i za sam Izrael”, kako je rekao.

Lavrentiev je oštro odbacio navode da Iran koristi bazu smještenu na sirijskoj obali za snabdijevanje Hezbollaha oružjem, napominjući da se broj iranskih letova koji prevoze humanitarnu pomoć na aerodrom Hmeimim nedavno povećao. Pojasnio je da je to “civilni aerodrom i ujedno ruska zračna baza u Siriji”.

Važno je napomenuti da se ruska vojska trenutno nalazi u Siriji u zračnoj bazi Hmeimim i na tački za logističku podršku u Tartousu te kako Moskva već 49 godina iznajmljuje ove baze smještene na obali Sredozemnog mora na zapadu zemlje.

Puko nagađanje

Prema mišljenju stručnjaka za bliskoistočna pitanja Andreya Ontikova, formulacija koju su objavili izraelski mediji o postojanju sporazuma prema kojem bi Rusija mogla igrati ulogu posrednika ”ne smatra se prihvatljivom čak ni u osnovnom obliku”, te je odbacio mogućnost da bi Moskva mogla preuzeti na sebe tu ulogu.

Ontikov dodaje za Al Jazeeru da bi “taj sporazum išao u prilog Izraelu i prvenstveno zadovoljavao njegove interese. Temeljio bi se na pretpostavci da su vojni kapaciteti Hezbollaha značajno oslabljeni i da će biti primoran postići primirje i povući se iz južnog Libana, što je u suprotnosti sa stvarnom situacijom na terenu”.

Osvrnuo se i na neke tvrdnje u izraelskim medijima da će Sirija biti odgovorna za zaustavljanje svake isporuke oružja sa svojih teritorija u Liban te da će, u slučaju bilo kakvog kršenja sporazuma, u smislu naoružavanja Hezbollaha ili vojne akcije protiv Izraela, izraelska vojska imati pravo na odgovor te dobiti garancije za međunarodnu podršku za takve operacije. Ontikov smatra da se to može nazvati “plodom mašte izraelskih medija”.

Prema njegovom mišljenju, takve priče se ne uklapaju u trenutnu kampanju koja promovira tvrdnje da Izrael nastoji uspostaviti tampon-zone ili zone razdvajanja, ili da pokušava okupirati Darau, Qunaitru i Suwaydu. Međutim, takvi potezi bi mogli ostaviti Izrael bez međunarodnog legitimiteta i dovesti do suočavanja s velikim međunarodnim problemima, uključujući i s Rusijom.

Na temelju toga, Ontikov zaključuje da je spremnost Rusije da igra posredničku ulogu u principu čvrst stav u njenoj vanjskoj politici, ali da to zavisi i od zrelosti volje svih strana u sukobu da se postigne rješenje, što nije prisutno u trenutnim okolnostima.