Odbili da se isele: Priča o izraelskom istrebljenju cijele palestinske porodice u Jabaliji

Gaza – Tijelo Subha Alousha još je pod ruševinama njegove kuće, nakon što su komšije uspjele izvući tijela njegove supruge Fatime, njihovo sedmero djece, njegovih roditelja Alija i Merjem te sestara Hanadi i Bisan.

Tijela dvojice njegove braće Abdul Kadira i Jasira, zajedno s tijelima njihovih žena Sabah i Merjem te njihove jedanaestero djece su, također, još pod ruševinama kuće koju su avioni okupacije srušili na njih.

Dvospratnu kuću porodice Aloush, koja se nalazi u ulici Stara Gaza u naselju Jabalija na sjeveru Pojasa Gaze, izraelski ratni avioni su žestoko bombardirali u nedjelju u ranim jutarnjim satima, što je uzrokovalo njeno urušavanje i pogibiju 36 osoba – 28 stanara i 8 komšija.

Istrebljenje šire porodice

Ovaj zračni napad je uzrokovao potpuno istrebljenje porodice Aloush. Među ubijenima su djed Alija (65), njegova supruga Merjem (60) i njihova djeca: Subh (38), Abdul Kadir (35), Jasir (31), Hanadi (26) i Bisan (17), koja je bila s invaliditetom.

Također su ubijeni Subhova supruga Fatima i njihovo sedmero djece: Merjem, Ali, Muhamed, Ahmed, Fatima, Sumeja i Sadžida, zatim Abdul Kadirova žena Sabah i njihovo petero djece: Merjem, Ali, Mahmud, Sidik i Nesrin. Stradala je i Jasirova supruga Merjem te njihovo šestero djece: Ali, Marjem, Hatidža, Rimas, Nur i Mu'tasim.

Od početka oktobra prošle godine Izrael provodi genocid i etničko čišćenje u sjevernom dijelu Pojasa Gaze s ciljem da ga isprazni od stanovništva i uništi stambene objekte i infrastrukturu u njemu. Da bi to postigao, čini mnogobrojne zločine, posebno uništavanje domova na glave onih koji u njima žive bez ikakvog upozorenja.

Zbog kojeg grijeha su ubijeni?

Amir Sultan, bratić nane Merjem Aloush, pita se zašto je Izrael odlučio pobiti sve nevine članove ove porodice. Kaže da su sva njena ubijena unučad (njih 18) imali manje od 12 godina. Za Al Jazeeru je rekao da su jedini preživjeli članovi porodice Aloush kćerke nane Merjem koje su udate i nisu živjele u toj kući, a to su: Rim, Fatima, Reša i Maisa.

Prema riječima Sultana, nijedan član porodice „nije se zanimao za politiku i nije imao nikakve veze s bilo kojom palestinskom frakcijom“.

Dodao je da je djed Ali Aloush, domaćin kuće, bolovao od raka, njegov najstariji sin Subh imao je radnju za farbanje namještaja, Abdul Kadir je posjedovao radnju za izradu aluminijskih prozora i prije rata je dobio radnu dozvolu u Izraelu, a Jasir je vodio radnju koja pruža usluge povezane s internetom.

Postojanost do samoga kraja

Porodica Aloush je odlučila ostati u svojoj kući u Jabaliji, nije željela da se seli na jug uprkos prijetnjama okupacije.

Sultan je objasnio da su članovi ove porodice odbili da se isele jer nisu vidjeli da postoji ijedno sigurno mjesto u cijelom Pojasu Gaze. Rekao je: „Govorili su nam: ‘Nema sigurnih mjesta, pa je bolje da umremo u svojoj kući nego izvan nje.’ Stalno su ponavljali: ‘Desit će se ono što je Bog odredio, nećemo napustiti sjever.'“

Sultan je posljednji put razgovarao s porodicom prije tri dana. Nakon što se uvjerio da mu je tetka dobro, rekao joj je: „Čuvaj se“, a ona je odgovorila: „Desit će se ono što je Bog odredio.“

Od početka agresije na sjever Pojasa Gaze Izrael je počinio mnoge masakre nad porodicama koje ne žele da se isele iz svojih domova.

Sultanova bol je još veća zbog nemogućnosti da prisustvuje ukopu svoje rodbine i pomogne u njihovom izvlačenju ispod ruševina zbog okupacijskih prepreka i razdvojenosti članova porodice između sjevera i juga Pojasa.

Spomenuo je da je njegova tetka bila brižna nana koja je brinula o svojm unucima i pričala im priče za djecu. Jedna od priča koje je nana Merjem pričala unucima je bila „Crvenkapica i vuk”, koja završava porazom te opake zvijeri jer „dobro uvijek pobjeđuje zlo“ u pričama za djecu. Ali nije ni slutila da će je „vuk“ posjetiti u njenom domu te plamenom i pepelom ispisati drugačiji kraj.