Trump i talibani već su postigli sporazum, slijedi novo poglavlje

Donald Trump je pobijedio na predsjedničkim izborima u Sjedinjenim Američkim Državama, a svijet je počeo predviđati kakav će biti ​​njegov smjer u vanjskoj politici. On je republikanac koji se vraća u Bijelu kuću, ponosan na svoju pobjedu, koju smatra historijskom.

Ono što je zajedničko svima koji su uputili čestitke predsjedniku i koji pokušavaju naslutiti svoje buduće izglede jeste osjećaj zabrinutosti, koja se širi čak i na evropske saveznike koji se pripremaju za buran period, jer očekuju da bude još teži za one koji nisu saveznici.

Ovaj osjećaj zabrinutosti pojačan je činjenicom da Trumpove politike nisu zasnovane na razumijevanju problema ili institucionalnim normama koliko na njegovim ličnim uvjerenjima i interesima, zbog čega djeluju kao inicijative predsjednika koji ima vlastitu agendu. Prema pisanju britanskog The Guardiana, Trump će “raditi samostalno u vanjskoj politici”. Britanski list najavljuje: “Zbog toga, budite spremni na iznenađenja”.

U gomili reakcija na Trumpovu pobjedu i pokušaja da se predvidi smjer njegove vanjske politike prema pitanjima različite važnosti širom svijeta, čini se da Afganistan pod vlašću talibana ima malo pažnje, uprkos brojnim predviđanjima analitičara i komentara posmatrača kojih su prepuni razni mediji.

Iščekivanje i optimizam

Tokom predizborne kampanje, talibanska vlada nije izrazila stavove prema Trumpu ili njegovoj demokratskoj suparnici Kamali Harris, na vrhuncu žestokog nadmetanja između njih, iako je Afganistan spomenut u njihovoj debati u septembru.

Može se reći da postoji neka vrsta tihog olakšanja kod talibana zbog poraza Harris jer je riječ o ženi. Talibani smatraju pretjeranim fokus američke administracije na stav pokreta prema obrazovanju i zapošljavanju žena.

Talibanska vlada vjeruje da je administracija predsjednika Josepha Bidena to iskoristila kao izgovor da uvede sankcije pokretu i oduzme mu sedam milijardi dolara sredstava Centralne banke Afganistana koja su smještena u New Yorku kada su se američke snage povukle iz Afganistana.

Iako talibani nisu službeno izrazili zadovoljstvo porazom Harris, ono se može naslutili u privatnim razgovorima s talibanskim zvaničnicima otkako je Harris objavila svoju kandidaturu nakon Bidenovog povlačenja. Ovaj stav temelji se na uvjerenju da vlast pripada muškarcu, a ne ženi.

Nadanje novom poglavlju

Nakon što je predsjednička utrka završena, odgovor talibanske vlade na povratak Trumpa na mjesto predsjednika – četiri godine otkako je napustio Bijelu kuću – bio je prijateljski, s izraženim nadanjem “novom poglavlju u odnosima” sa Sjedinjenim Američkim Državama.

Prema riječima Abdul Qahara Balkhija, glasnogovornika ministarstva vanjskih poslova u talibanskoj vladi, pokret se nada da će “sljedeća američka administracija usvojiti praktičan pristup koji će osigurati konkretan napredak u bilateralnim odnosima, omogućavajući objema zemljama da otvore novo poglavlje u odnosima zasnovanim na međusobnoj saradnji”.

Balkhi je podsjetio da je Sporazum iz Dohe, potpisan 29. februara 2020. između talibana i Sjedinjenih Američkih Država tokom Trumpovog prvog mandata, “doveo do okončanja 20-godišnje okupacije”.

Sporazum i rasprava

Trump je pohvalio ovaj sporazum i smatrao ga je “korakom ka okončanju najdužeg rata Sjedinjenih Američkih Država i povratku američkih snaga iz Afganistana”, pogotovo jer je Trumpa prikazao kao nekoga ko je ispunio svoje obećanje o povlačenju američkih snaga.

Međutim, Trumpov stav prema odluci o povlačenju koju je donio njegov nasljednik Biden u augustu 2021. godine bio je drugačiji. Smatrao je to “sramotom” i jednim od najvećih poraza u američkoj historiji. Pozvao je Bidena da podnese ostavku te rekao: “Da sam sada predsjednik, svijet bi znao da je naše povlačenje iz Afganistana uvjetovano.”

Američko povlačenje iz Afganistana 2021. godine bilo je jedna od ključnih tema u jedinoj debati između Trumpa i Harris u septembru. Trump je ponovo to opisao kao “najgore vojno povlačenje u historiji” i smatrao ga osnovom za ruski napad na Ukrajinu jer su Rusija i drugi “vidjeli koliko su Harris i njen predsjednik (Biden) nesposobni”.

Odgovor Harris bio je odbrana Bidenove odluke o povlačenju. “Četiri američka predsjednika su obećala povlačenje iz Afganistana, a Joe Biden je to obećanje ispunio. Zbog toga američki porezni obveznici više ne plaćaju 300 miliona dolara dnevno za taj rat kojem se nije nazirao kraj.”

Trump je u debati pohvalio sporazum s talibanima, rekavši: “To je zaista dobar sporazum jer je omogućio da brže izađemo, nismo izgubili svoje snage i nismo ostavili mnogo Amerikanaca za sobom, nismo ostavili 85 milijardi dolara dobre i nove vojne opreme.”

Šta slijedi?

Talibani smatraju da je nastavak sankcija, koje su opisali kao nezakonite prema afganistanskom finansijskom i bankarskom sistemu, “jasno kršenje ljudskih prava” te da su ograničenja koja je postavila Bidenova administracija prema nekim njihovim liderima “prepreka za razvoj odnosa između dvije strane”.

Hoće li se Trumpov stav prema tim sankcijama promijeniti, hoće li ga preispitati? Ključ za odgovor na ovo pitanje je sama Trumpova ličnost i njegova politika zasnovana na sporazumima. Kada je htio povlačenje iz Afganistana, potražio je pomoć bivšeg pakistanskog premijera Imrana Khana u pregovorima s talibanima.

Trump je za to nagradio Imrana Khana tako što ga je pozvao da posjeti Washington, pri čemu je od Khana dobio izuzetne pohvale. Međutim, čim je sporazum s talibanima postignut, Trump je okrenuo leđa Khanu i Pakistanu.

No Afganistan, iz kojeg su se Amerikanci povukli prije više od tri godine, nije isti kao današnji Afganistan. Na unutrašnjem planu, talibanska vlada se pobrinula za sigurnost u zemlji koje nije bilo više od četiri decenije. Na vanjskom planu, talibani su se obavezali da će sprovesti odredbe Sporazuma iz Dohe.

Najistaknutija stavka koja se odnosi na ​​američku administraciju i koju je talibanska vlada ispunila jeste poduzimanje nespecificiranih mjera kako bi spriječila druge grupe, uključujući Al-Qaidu, da koriste afganistansku teritoriju za prijetnje Sjedinjenim Američkim Državama.

Rusija i Kina na istaknutim pozicijama vanjske politike

Talibanska vlada je uspjela izgraditi vanjsku politiku u kojoj Rusija i Kina (glavni izvor zabrinutosti američkih donosioca odluka) zauzimaju istaknutu poziciju. Postale su partneri kroz ekonomske sporazume koji uključuju širok spektar oblasti, od kojih je najvažnije vađenje minerala kojima Afganistan obiluje, posebno litija, čije su najveće svjetske rezerve u Afganistanu, kao i nekih drugih rijetkih minerala.

Ovi odnosi predstavljaju izazov za američku vanjsku politiku jer rastuće sile u svijetu rade na smanjenju globalne dominacije SAD-a, pokušavajući preuzeti ključne uloge u oblikovanju globalnog ekonomskog i strateškog poretka.

Što se tiče skrivenog bogatstva Afganistana, te netaknute zemlje, malo je vjerovatno da će Trump dopustiti Kini ili Rusiji da preuzmu potpunu kontrolu nad njom. SAD želi ograničiti politički i ekonomski utjecaj Kine u Pakistanu, a to će uključivati i Afganistan, čija stabilnost je ključna za širu regionalnu sigurnost, uključujući sigurnost Pakistana.

Trumpov pristup je uvijek fokus na ono što bilo koja zemlja može ponuditi SAD-u prije nego što učini nešto za nju. Hoće li se ovaj pristup ponoviti s Afganistanom pod talibanskom vladom? Jesu li mogući budući sporazumi s Trumpom?

Vjerovatno je da će ih biti imajući u vidu pragmatične signale koji dolaze s obje strane, o kojima će se odlučiti u narednom periodu, nakon što Trump zvanično preuzme funkciju.