Evropska politika u sve većem problemu privlačenja mladih glasača

Evropska politika ima veliki problem s privlačenjem mladih. Ne samo glasača, već i političke stranke imaju ogroman problem s nedostatkom mladih kadrova, koje politika sve manje zanima.

Demokratija je talac svojih birača, koji su u današnjoj Evropi rijetko mladi. Tokom nedavnih izbora za Evropski parlament udjeli onih koji prvi put glasaju, odnosno osoba koje su navršile dob za glasanje od posljednjih evropskih izbora 2019. bili su znatno ispod 10 posto u gotovo svim članicama Unije.

Jednostavno je premalo mladih glasača da impresioniraju bilo koju vlast. Generacije mlađe od trenutnih birača i one koje još nisu rođene demokratija tretira još gore, iako je njihov broj neograničen.

„Neki se stariji ljudi bore da svoj život učine dostojanstvenim u Evropi, ali tvrdim da je mladima gore nego starima. Razlog ukazuje na veliku manu demokratije ili kratkovidnost“, smatra Jan Zielonka, profesor politike i međunarodnih odnosa na Univerzitetu u Veneciji, Cá Foscari, i na Univerzitetu u Oxfordu.

Većina obećanja stalno se krši

U novoj knjizi Izgubljena budućnost i kako je vratiti (The Lost Future and How to Reclaim It), objavljenoj prošle godine, profesor Zielonka bavi se problemom učešća mladih u političkom životu u Evropi, ali i načinom na koji ih starije političke elite doživljavaju i odbacuju.

Ističe kako se političari stalno bave mladima, izražavaju zabrinutost za njihovu budućnost, obećavaju kule i gradove, ali od tih silnih obećanja najčešće ne bude ništa.

„Koliko ste fotografija na kojima su naši čelnici s bebama i djecom vidjeli tokom uzastopnih predizbornih kampanja? Koliko je ekoloških obećanja dano kako bi se životi budućih generacija učinili podnošljivima na ovoj zemlji? Koliko često smo čuli o važnosti obrazovanja u stvaranju održivog prosperiteta? O obećanjima da će se javne finansije držati pod kontrolom kako budućim generacijama ne bi padali računi starijih, da i ne govorim“, kaže Zielonka za Social Europe.

Nažalost, dodaje, većina ovih obećanja stalno se krši, čak i od strane naizgled odgovornih demokratskih vođa.

Mladi su znatno podzastupljeni na svim nivoima evropske politike. Iako je jedan od pet građana Evropske unije u dobi od 18 do 35 godina, samo šest posto zastupnika dolazi iz ove dobne grupe. Nasuprot tome, osobe u dobi od 51 do 61 godine također čine 20 posto evropskog stanovništva, a ipak ih predstavlja 42 posto zastupnika u Evropskom parlamentu.

„Parlamenti kojima nedostaju glasovi mladih vjerovatno će proizvesti politike koje ne uzimaju u obzir ili promovišu interese mladih. Ovaj nadzor prijeti potkopavanjem legitimiteta demokratskog odlučivanja. Također, postoji opasnost od pogoršanja rastućeg osjećaja otuđenosti i razočaranja demokratijom kod mladih ljudi“, smatra Michal Grahn, istraživač na Uppsala Univerzitetu u Švedskoj.

Mladi nezainteresirani za politiku

Buduće generacije su kontinuirano “oporezovane” bez predstavljanja ili glasa. U relativno prosperitetnoj zemlji poput Njemačke samo 21 posto Generacije Z i milenijalaca reklo je da dosljedno podržava demokratiju u usporedbi sa 66 posto onih u dobi od 70 i više godina. U Francuskoj je podrška mladih demokratiji bila još niža i iznosila je 14 posto. Globalni položaj demokratije također je zabrinjavajući. Indeks Bertelsmannove fondacije 2022. utvrdio je da po prvi put nakon mnogo godina sada imamo više autokratija u svijetu nego demokratija.

„Skloni smo kriviti populiste za ovakvo žalosno stanje stvari, ali trebali bismo razmotriti i utjecaj drugih faktora. Digitalizirani svijet ide sve bržim tempom s velikim implikacijama na demokratiju i mlade ljude. Klimatske promjene su se strahovito ubrzale, čineći mlađu generaciju ranjivom na načine koje njihovi roditelji nisu iskusili. Brzina ekonomskih transakcija pogodila je najviše mlade ljude koji praktički ‘spavaju’ u svom uredu uz pametni telefon i rade 24 sata dnevno. Vremenska kratkovidnost demokratije mogla se tolerirati u preddigitalnoj eri, ali sada duboko pogađa mlade i buduće generacije u različitim oblicima“, kaže Zielonka.

Odgovor demokratije na ovo epohalno ubrzanje je razočaravajući po svim mjerama. Evropski zeleni dogovor (Green Deal) sada je u rasulu, kao i globalni proces koji proizlazi iz Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama iz 2016. godine.

“Već nije ostalo gotovo ništa od Zelenog dogovora”, rekla je nedavno Julia Christian iz grupe za očuvanje šuma Fern.

Ona se pita jesu li oni koji su demontirali Green Deal zbog finansijskih ili ideoloških razloga objasnili mladima kako će napredovati kad ih pogodi projicirano zagrijavanje od 2,7 stepeni, što je gotovo dvostruko više od cilja Pariškog sporazuma o zadržavanju klimatskih promjena na 1,5 stepen? Posljednji sporazum COP28 o smanjenju globalne proizvodnje fosilnih goriva opisan je kao “vrlo nedovoljan” i “nekoherentan”.

Ovaj trend datira s početka 2000-ih. Došlo je do općeg pada političkog učešća u zapadnim demokratijama, a to je posebno izraženo među mlađim generacijama. Mladi su iz mnogo razloga postupno okrenuli leđa politici i tradicionalnoj političkoj reprezentaciji. U međuvremenu su se sve više okrenuli politici protesta. Bilo da se radi o promjeni sistema vrijednosti, rastućem nepovjerenju u državu i institucije ili učincima komunikacijskih tehnologija i društvenih medija, a analitičari upozoravaju da se političko učešće mlađih generacija više ne izražava istim ponašanjem kao kod starijih.

„Mladi Evropljani su manje kolektivisti, a više individualisti, orijentirani na cilj, angažirani su u organizacijama koje se bave jednom temom i drugim oblicima angažmana koji ne zahtijevaju dugoročnu predanost te je vjerovatnije da će biti članovi neformalnih grupa, učestvovati u politici protesta i fokus na specifična pitanja ili političke uzroke”, kaže Tomaž Deželan, profesor političkih nauka na Univerzitetu u Ljubljani za Green European Journal.

Profesor Zielonka ističe kako kako su znakovita smanjenja evropskih budžeta za nauku i visoko obrazovanje.

„Kako će se buduće generacije nositi s pandemijama, poplavama ili kibernetičkim ratovima bez odgovarajućeg obrazovanja? Kako će se suočiti s međunarodnom konkurencijom u visokotehnološkom i modernom naoružanju? Vjeruju li naše vođe da vakcine rastu na drveću? Misle li da sudovi mogu raditi svoj posao bez advokata i da će mikročipovi rasti kao gljive bez inženjera poluvodiča? Ako ne, zašto je Evropsko vijeće koje predstavlja 27 država članica EU-a predložilo smanjenje 1,52 milijarde eura iz vodećih projekata, uključujući program za istraživanje i inovacije Horizon Europe i inicijativu za mobilnost studenata Erasmus+?“

Smanjenje investiranja u mlade

Nova poljska proevropska vlada u svom prijedlogu budžeta predviđa najniža sredstva za nauku i visoko obrazovanje u ovom stoljeću. Nova nizozemska, euroskeptična, vlada predložila je smanjenje budžeta za istraživanje i nauku za 1,1 milijardu eura i ukidanje Nacionalnog fonda za razvoj koji finansira istraživanje i razvoj. Finansiranje visokog obrazovanja smanjit će se za 215 miliona eura godišnje u Nizozemskoj.

„Umjesto da ispune temeljna očekivanja mladih, političari stvaraju fantomske institucije koje oponašaju politike za mlade. Finska je osnovala posebno tijelo s mandatom za nadgledanje dugoročne primjene usvojenih politika i jačanje održivog razmišljanja među donositeljima politika. Mađarska već nekoliko godina ima pravobranitelja za buduće generacije. Uspostavit će se i pozicija komesara EU-a za međugeneracijsku pravednost, mlade, kulturu i sport. Nema potrebe odbaciti potencijalne vrline ovih inicijativa, ali institucionalni inženjering teško može prekršiti čvrsta pravila demokratije“, naglašava Zielonka.

Političari koji pokušavaju zabraniti dizel goriva boje se vozača kamiona, taksija ili traktora, a ne djece koja još nisu rođena. Ulaganja u dugoročne projekte poboljšanja javnog stanovanja ili obrazovanja podrazumijevaju rezove u drugim sektorima koji idu u korist današnjem biračkom tijelu, poput plata ili penzija, dodaje.

„Alternativa je sve veći dug i tako se vrtimo u krug. Možete li zamisliti da novi komesar EU za međugeneracijsku pravednost, mlade, kulturu i sport može promijeniti pravila ove igre? Kladim se da će biti uspješniji u promoviranju sportskih događaja nego u promoviranju međugeneracijske pravde“.

Predviđa da će se sljedećih godina intenzivirati sukobi između mlađih i starijih generacija, koji će se očitovati ne u parlamentima nego na evropskim ulicama. Ovo ne mora biti loša vijest jer prava politička promjena zahtijeva visok stepen javne mobilizacije.

„Studentski protesti 1968. godine nisu postigli svoje revolucionarne ciljeve, ali su svakako šokirali sistem. Teško je zamisliti da bi mnoge reforme uvedene 1970-ih, od porodičnog zakona do obrazovanja, bile pogurane da mladi nisu izašli na ulice. Međutim, ako su protesti destruktivni s malo pozitivnih planova za promjene, rezultat može biti haos s mnogo žrtava, a jedna od njih je demokratija“, zaključuje profesor Zielonka.