Nove dojave o bombama u sarajevskim školama: Kao društvo smo podbacili

Policijske jedinice bosanskohercegovačkog Kantona Sarajevo u nešto više od dvije sedmice privele su ili saslušale desetke maloljetnika, učenika srednjih, ali i osnovni škola u glavnom gradu Bosne i Hercegovine zbog prijetnji o postavljenim bombama.

Uprkos njihovom djelovanju, i danas su prijavljene bombe u nekim školama, među kojima je i Prva sarajevska gimnazija.

Prema podacima iz Uprave policije, brojni su izvještaji o počinjenom krivičnom djelu, ali i u pomaganju pri prijetnjama zbog kojih su prekidane nastave, vršene evakuacije, provođen svojevrsni teror zbog straha da bi moglo biti i realnih prijetnji.

Strah i bez komentara

Porazno je da su sve maloljetnici, među njima ima i onih mlađih od 14 godina, slali prijetnje ili su pomagali pri činjenju toga.

Pomaganje se ogledalo u tome da su se djeca dogovarala kada i kako će slati prijetnje, da su krili one koji su ih slali, da su poslije brisali različite grupe na sredstvima komuniciranja kako bi pokušali ukloniti pisane tragove planiranja…

Blizu 20 maloljetnika je privedeno na razgovor zbog sumnji da su prijetili, a više od 40 ili da su prijetili bombama u sarajevskim školama ili da su učestvovali ili prikrivali to krivično djelo. Podignuto je 19 krivičnih prijava.

Kontaktirali smo nekoliko nastavnika ovih srednjih škola koji su odbili komentirati stanje u njihovim obrazovnim institucijama jer su školske uprave dobile upute da se ne daju izjave za medije.

Ono što možemo reći je svakako da postoji veliki strah među njima, ali i veliko pitanje: Šta se desilo da djeca ne vole školu u tolikoj mjeri da svakodnevno prekidaju proces obrazovanja? Isto pitanje ponavljaju i u Upravi policije, zatim u sferi psihološkog rada i s djecom i s odraslima.

Gdje smo podbacili?

„Moguće da je to jedan odgovor na sistem, takav kakav jeste, da ne zadovoljava njihovo obrazovanje“, govori jedan od srednjoškolskih nastavnika iz Sarajeva.

„Možemo govoriti i o nekom primarnom elementu da neko dijete ne želi da radi test ili usmeno odgovara i strah ga je neke ocjene… Moguće je da je jednostavno riječ o želji kreiranja jedinstvenog prikaza koji će djetetu omogućiti da bude poznato. Čini mi se kako je u ovom našem društvu mnogo važnije biti poznat nego biti obrazovan.“

On ističe kako postojeće obrazovanje nije “obrazovno odgovorilo na ono što je trebalo uraditi, a sa druge strane ni odgojne komponente nisu u onoj količini zastupljene koliko bi trebalo”.

“Ne možemo odgajati djecu za društvo koje je prošlo, sad će neko reći kako su etičke i moralne norme uvijek iste. Jesu suštinski, ali pristup djeci mora biti drugačiji jer, ako je drugačiji pristup društvenih mreža i medija, da ne kažem drugačiji pristup života u okolini onda je jasno da se i na drugačiji način mora pristupiti i djeci.”

Kategoričan je: “Kao društvo smo podbacili jer smo sveli sve na obrazovni elemenat gradnje novih mašina za rad, ali obrazovanje ne služi samo da proizvedemo neku novu radnu snagu nego i da formiramo zdrave ličnosti. E tu smo podbacili.“

Kulturni segment odgoja

Iskustvo u prosvjetnom radu ima Vladimir Andrle, predsjednik sarajevske La Benevolencije. On ističe kako radnici u prosvjeti nisu zaštićeni i nisu u mogućnosti ispuniti odgojnu komponentu svog posla.

„U velikoj mjeri su na udaru prvenstveno od strane ambicioznih roditelja. Čini mi se da je to razlog zašto represija jedino radi“, kaže on za Al Jazeeru.

„Drugi problem su generacije prosvjetnih radnika koji su žrtve nacionalnih i ksenofobnih narativa i koji danas uče djecu na isti način. Nacionalna homogenizacija ljudi u BiH se sprovodi prvenstveno kroz obrazovanje pa kroz kulturu.“

Ubistvo i inicijacija

Na kulturni segment odgoja i obrazovanja ukazuje Arma Tanović-Branković kroz čije su škole glume i druge projekte posvećene jačanju i razvoju ličnosti kod djece prošle stotine mališana. Ona podsjeća kako se o radikalizaciji mladih mnogo raspravljalo nakon napada maloljetnika u kojem je jedan policajac ubijen, a drugi ranjen u Bosanskoj Krupi.

„Prije toga se nekako ispod radara provukla vijest o slučajevima zlostavljanja u jednoj od sarajevskih prestižnih srednjih škola, koje je predstavljalo svojevrsnu inicijaciju u ‘bratstvo’ odabranih…. Također, zataškano je i masovno učešće sarajevskih srednjoškolaca u opstrukcijama nastave kroz dojave o bombama u školama prve tri sedmice nastave“, ističe ona.

„Moja iskustva rada s mladima u teatru dovode me do zaključka da je našem društvu, ali i školstvu, neophodna umjetničko-humanistička reforma. ‘Bildung’ je fascinantan koncept njemačke pedagoške i filozofske tradicije koji daleko prevazilazi jednostavno ‘obrazovanje’. To je proces sveobuhvatnog razvoja ličnosti, ne samo sticanje znanja, i uključuje kulturno, duhovno, kreativno i praktično obrazovanje. Cilj je stvaranje samostalne, kritički misleće osobe koja doprinosi društvu.“

Naša sagovornica na kraju poručuje: Važno je naći nove formate učenja, možda i nove prostore…

„Možda je teatar nova učionica. Iz iskustva rada s djecom i mladima mogu reći da bi u pozorištu na probama mogli biti i do 20 sati s intrinzičnom motivacijom, da uče kroz doživljaj i sveobuhvatno iskustvo. O empatiji, o sebi u svijetu i o svijetu koji ih okružuje.“