Zašto kamenolom iznad Donje Jablanice nije saniran kad je već zapečaćen?

Posljedice bujičnih poplava u Hercegovini će se još dugo sanirati. Ljudski gubici su nenadoknadivi, a oni koji su preživjeli tragična dešavanja bi mogli osjetiti psihološke patnje za cijeli svoj život. Uzročne posljedice po infrastrukturu, te privredu cijele zemlje i regije su pitanja koja se sada tek načinju.

Privredna aktivnost, ona koja se veže za iskorištavanje prirodnih resursa, bi se mogla ispostaviti kao ključna za pojačavanje nesretnih okolnosti. Prvo nemilosrdna sječa šume i (ne)svjesno pomaganje erozivnim djelovanjima terena poput Fojnice, sužavanje vodotokova kroz gradnju brana, gomilanje otpadnih materijala i uopšte smeća, sve do, očigledno nelegalnih, aktivnosti na izvlačenju kamena iz kamenoloma iznad Donje Jablanice. Priroda je na najstrašniji način uzvratila udarac.

Kad su se nadležni, nekoliko dana nakon katastrofe i evidentnog bježanja od odgovora, konačno oglasili o spornom kamenolomu uspjeli su da propuste izvijestiti kako nakon obavljenih kontrola i kažnjavanja za nelegalnu eksploataciju nije naređena sanacija terena i vraćanje u prvobitni položaj zemljišta. Još čudnije je priznanje Ministarstva privrede Hercegovačko-neretvanskog kantona da je preduzeću Sani iz Jablanice, koje se spominje kao investitor, prošle godine dalo poticaj u iznosu od 14.000 konvertibilnih maraka za tehnološki razvoj i digitalizaciju. Kao jako važno naglašavaju da je „poticaj dodijeljen za stvarnu registrovanu djelatnost Društva koja ne obuhvaća eksploatisanje kamena“. Jako čudno s obzirom da je šifra djelatnosti preduzeća 23.70 – rezanje, oblikovanje i obrada kamena.

Pokušaj da dođemo do odgovora na ta pitanja, do zaključenja teksta ostao je bez uspjeha. Slijedi ono što znamo.

Je li kamenolom radio ili nije radio? Federalni premijer ne zna

Napisane su već desetine tekstova i emitovani deseci televizijskih priloga o legalnosti rada pomenutog kamenoloma. No, i dalje u zraku visi odgovornost nadležnih službi i institucija, ako već nema odgovornosti za investitora – kako se vole zvati vlasnici preduzeća koji crpe prirodna bogatstva. U ovom konkretnom slučaju se radi o Društvu za eksploataciju i obradu kamena, trgovinu i usluge “SANI” d.o.o. Jablanica, koja je u privredni registar upisana u januaru 2001. godine.

„Imali smo priliku da vidimo saopćenje prema kojem je tužilaštvo formiralo predmet da se provede istraga. Iz Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona (HNK) na zahtjev premijerke, njihovo Ministarstvo privrede je objavilo kompletne spise te firme i ono što se događalo. Od 2001. godine je firma registrirana. Tražila je nekoliko puta, ali koncesiju nikad nije dobila“, rekao je u obraćanju novinarima Nermin Nikšić, premijer entiteta Federacija BiH.

Iz njegovog izlaganja se ne može procijeniti legalnost poslovanja, pogotovo u domenu eksploatacije kamena iz navedenog kamenoloma. Interesantno je da je premijer odgovore tražio od građana pomenutog kraja. Novinarima je ponudio njihova zapažanja.

„Jedni su govorili da je radio, drugi da nije radio. Povremeno je sigurno nekad u tom periodu od 2001. do 2021. i radio. Nadležne službe trebaju sve ispitati i ako postoji krivična odgovornost, neko će odgovarati“, poručio je Nikšić.

Federalni premijer pod svojom ingerencijom još ima Federalnog vodnog inspektora koji je 2022. godine zapečatio kamenolome Rastovice i Krčevine kod Kreševa do pribavljanja vodne dozvole (tražen raskid zbog nepoštivanja Ugovora o koncesiji i dugovanja Ministarstvu privrede SBK 177.000 konvertibilnih maraka) i Agencije za vodno područje (jadranskog sliva i rijeke Save) koja je upozorila na bujične poplave. U ingerencijama se može tražiti alibi. Sličan alibi bi mogli ponuditi i u resornom kantonalnom ministarstvu, ustavima nadležnom za davanje koncesija za prirodna bogatstva – od šuma, korita rijeka i potoka, vodnih resursa i građenja u njihovoj okolini. Oni naplaćuju dozvole, rente, saglasnosti…

Brane dio ingerencija, ali ne sve

Kantonalne vlade žestoko brane svoje ingerencije u oblasti policije, obrazovanja i kulture. S vremena na vrijeme kao da zaboravljaju i na obaveze, proistekle iz oblasti koje im donose najviše prihoda. U Vladi HNK je Ministarstvo privrede/gospodarstva nadležno za ove aktivnosti, a u svojoj nadležnosti ima i Kantonalnu inspekciju.

„Izlazeći po zapremljenim prijavama, kantonalni inspektori su u spomenutom periodu u više navrata, počevši od 2009. godine, obavili inspekcijske nadzore nad otvorenim kamenolomom, pritom izdavši niz naloga za provođenje naloženih mjera. Među ostalim, 2009. godine predmetnom kamenolomu zabranjeno je izvođenje radova da bi iste godine bilo obavljeno i pečaćenje objekta sa svim zatečenim sredstvima gradilišta. Godine 2011. kantonalni inspektori su izdali i prekršajni nalog za Sani d.o.o. Jablanica u iznosu od 5.000 konvertibilnih maraka kao i prekršajni nalog za odgovorno lice u iznosu od 500 konvertibilnih maraka“, napisali su iz Ministarstva privrede HNK na traženje njihove šefice, premijerke HNK Marije Buhač.

Dodali su i da su 2021. godine bili u jednoj kontroli nakon čega je ustanovljeno da „nema prisutnog ljudstva ni strojeva, nema vidljivih znakova izvođenja radova. Primjetno nisko i srednje rastinje, ležište obraslo u većem dijelu vegetacijom, što upućuje da nije bilo promjena od zadnjeg nadzora odnosno nisu se izvodili bilo kakvi radovi“, poslije čega više nisu vršili provjere ovog lokaliteta.

Iza spomenutog Ministarstva se vuku i repovi iz aprila i slična situacija (doduše bez ljudskih žrtava) i kamenoloma Bijela. Prilikom miniranja u pomenutom kamenolomu je došlo do odrona velikih stijena koji su se zajedno sa zemljom sručile u jezero Salakovac, pri tome zatrpavši tri parkirana automobila.

Šta je radila opština?

Opština Jablanica je takođe kroz svoju Službu za privredu morala imati neki uvid u poslovanje ovog preduzeća. I imali su, i poslovali su. Vidljivo je to iz baze dodijeljenih tendera, jer je Opština Jablanica 2015. i 2016. godine koristila usluge angažovanja mehanizacije za potrebe Civilne zaštite.

I Federalna vlada je davala ovome preduzeću subvencije. U periodu COVID-a im je dodijeljeno 6.791,17 konvertibilnih maraka kao „finansijska pomoć putem subvencije privatnim preduzećima i poduzetnicima, izvoznim privrednim društvima iz industrije građevinskog materijala i nemetala“.

Opštepoznato je da inspekcijski organi imaju nadležnost kontrolisati samo registrovane firme i njihove legalne aktivnosti. Ono što nije prijavljeno i nije predmet njihovog interesovanja inspekcije će repustiti ostalim državnim organima – policiji, istražiocima, tužilaštvima.

Na tu manjkavost sistema kao i nepovezanost usitnjenog i poroznog državnog aparata računaju majstori mahinacije, koji se na Balkanu (samo)tituliraju raznim pridjevima – snalažljivi, vispreni biznismeni, svemogući tajkuni… a koji vremenom prelaze u milozvučne epitete – humanisti, donatori, filantropi, društveno odgovorni…

I dok je zbog nezajažljivih aktivnosti jednih majstora mahinacije sada obustavljena aktivnost drugih, a zbog neprohodnosti saobraćajnice koja spaja Mostar i Sarajevo, te gomilanja troškova za alternativne pravce, nepostojanje željezničke pruge bukvalno sakati aktivnosti onih preduzeća koje isto tako rade na eksploataciji prirodnih bogatstava. Glinica, bakar, rude iz Vareša, drvo i oblovina… ne mogu do luke Ploče. Iz luke u unutrašnjost ne može druga roba i milioni gubitaka se svakodnevno gomilaju.

Kantonalno tužilaštvo HNK je formiralo predmet, a poslovično nisu rječiti prilikom davanja izjava.

„Naložena su određena vještačenja, te pribavljanje određene poslovne dokumentacije“, naveli su iz Tužilaštva HNK.

Njihove kolege iz Srednjebosanskog kantona još nisu ništa poduzele ili barem to nisu objavile.