Novi hrvatski Zakon o lobiranju uvodi red u sivu zonu

Ministar pravde Damir Habijan istakao je kako će novi Zakon o lobiranju uvesti red i jasno definisati prava, obaveze, i sankcije u skladu s međunarodnim standardima.

Novi zakon o lobiranju obećava transparentnost u Hrvatskoj (Getty images - Ilustracija)

S 1. listopadom u Hrvatskoj je na snagu stupio dugo očekivani Zakon o lobiranju koji je prvi zakon od neovisnosti Hrvatske kroz koji se želi regulirati područje lobiranja koje je svih proteklih godina bilo nekakva siva zona.

Svi su znali kako se lobiranja događaju na razne strane ali to nije bilo definirano. Nije se znalo niti tko su lobisti u Hrvatskoj. Sve to bi ovaj novi zakon, kako se očekuje, trebalo da riješi i kako se najavljuje uvede reda u ovu djelatnost koja je u nekim državama svijeta odavno legalizirana.

Legalno i legitimno

Prema zakonskoj definiciji, lobiranje predstavlja svaki oblik usmene ili pisane komunikacije prema lobiranoj osobi kao dio strukturiranog i organiziranog promicanja, zagovaranja ili zastupanja određenih interesa ili prenošenja informacija u vezi s javnim odlučivanjem radi ostvarivanja interesa korisnika lobiranja.

O kolikom i kakvom poslu je riječ govori i podatak da se godišnja vrijednost lobiranja procjenjuje na oko 145 milijuna eura s tim da će ta brojka svakako dodatno rasti.

Govoreći o Zakonu o lobiranju ministar pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Damir Habijan napomenuo je kako je taj Zakon u Hrvatskom saboru izglasan 14. ožujka 2024. godine ali i da je na snagu stupio tek 1. listopada s obzirom da je bilo potrebno ispuniti određene tehničke i materijalne uvjete kako bi Zakon bio provediv.

Podsjetio je i kako je lobiranje u zapadnoj Europi i sjevernoj Americi kao djelatnost potpuno normalna i uobičajena djelatnost.

“Prvi put u hrvatskom zakonodavstvu uređuje se lobiranje kao legalno i legitimno djelovanje s jasnim načelima, pravima, obvezama i sankcijama u skladu s međunarodnim standardima, smjernicama i preporukama GRECO-a i OECD-a, kao i Registrom transparentnosti Europske unije. Od početka neovisnosti Hrvatske imali smo područje koje niti na jedan način nije bilo definirano što nije dobro jer je tako bačena određena sjena na djelatnost, odnosno uslugu koja je u javnosti i medijima stvorila dojam da se pod tim uslugama podrazumijevaju neke radnje koje su protuzakonite ili oblik korupcije. Da bi demistificirali tu uslugu i da bi ju stavili u normativni i pravni okvir bilo je potrebno donijeti ovaj Zakon”, rekao je Habijan.

Obaveze i kazne

Predstavljajući Zakon Habijan kaže kako su zakonom popisane definicije lobiranja, naznačeno je tko su lobisti, lobirane osobe i korisnici lobiranja. Između ostalog propisana je i obveza uvođenja Registra lobista, koji su uvjeti za lobiste ali i koje su sankcije za one koji neće poštivati se zakonskih normi.

Prema odredbama Zakona da bi netko imao status lobiste, kada je riječ o fizičkim osobama, on mora biti punoljetna osoba protiv koje nije izrečena pravomoćna presuda za propisana kaznena djela. Ako se lobisti ne upišu u Registar lobista fizička osoba platit će kaznu od 500 – 5.000 eura dok za pravne osobe ta kazna iznosi od 2.000 – 20.000 eura.

Osim novčanih kazni sankcije idu i od upozorenja do zabrane obavljanja djelatnosti i brisanja iz Registra. Svi registranti dužni su podnijeti godišnje izvješće o lobiranju, ako ga ne podnesu također će biti novčano kažnjeni.

Kako se navodi, lobisti će jednom godišnje, do 31. ožujka u godini, Povjerenstvu morati podnositi izvještaje o lobističkim aktivnostima u prethodnoj godini. Morat će izvijestiti s kime su se sastajali, što je bio dnevni red sastanka i cilj lobiranja, tko su bile lobirane osobe, koji su materijali pruženi lobiranoj osobi. No, te informacije ipak neće biti javno dostupne.

“Ovo je prvi put da imamo ovakav Zakon i naravno da ćemo sada kroz provedu i u komunikaciji s onima na koje se Zakon primjenjuje utvrditi eventualne nedostatke. Možda će biti potrebe da se on u budućnosti mijenja, iako već samo donošenje Zakona predstavlja velik iskorak”, rekao je Habijan.

O Zakonu o lobiranju, koji se stupio na snagu i službeno se provodi, vodeći hrvatski lobist Natko Vlahović, koji je jedan od osnivača i bivši predsjednik Hrvatskog društva lobista te vlasnik Vlahović grupe, kaže kako pozdravlja donošenje novog Zakona te procjenjuje da će kroz ovaj Zakon potencijalno biti obuhvaćeno i do 20.000 dužnosnika, odnosno tri do četiri puta više osoba nego što je trenutno obuhvaćeno Zakonom o sprječavanju sukoba interesa. Ističe i kako će prije prihvaćanja bilo kakvog kontakta s lobistom lobirana osoba moći i morati provjeriti je li lobist upisan u registar lobista i kakav mu je status.

Ozbiljan i rigorozan Zakon

“Dobili smo ozbiljan i rigorozan zakon. Javnost će u svakom trenutku znati tko je lobist i s kojom misijom djeluje. Prema gruboj procjeni, u Hrvatskoj trenutno djeluje više od 200 lobista iz različitih sektora, ali točan broj saznat ćemo tek nakon stupanja Zakona na snagu.

Lobiranje je legitimna djelatnost, odnosno sastavni element demokracije. Važno je da je postoji regulacija, a mi je do sada nismo imali. Propisi o lobiranju donose se primarno radi veće transparentnosti, odnosno davanja uvida javnosti u to tko lobira, koje se teme lobiraju, za čiji interes”, rekao je Vlahović.

U provedbi Zakona važnu ulogu imat će i Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa čija predsjednica Aleksandra Jozić – Ileković kaže kako je Povjerenstvo na temelju ovog Zakona dobilo i ulogu voditelja Registra lobista.

Prema njenim riječima Registar se vodi u elektroničkom obliku, a bez upisa u Registar neće biti moguće obavljanje lobiranja. Isto tako Povjerenstvo je nadležno i za davanje mišljenja lobiranoj osobi koja se obrati Povjerenstvu u slučaju dvojbe o tome radi li se o lobiranju kada joj se obrati lobist.

“Ova je djelatnost bila neopravdano stigmatizirana, pandan masonstvu, i izuzetno je dobro da se to regulira. Smatram da je hrvatskom pravnom sustavu to trebalo. Ne trebaju dužnosnici imati zazor od lobista, to su eksperti u svojim područjima, koji, ako svoj posao rade ex lege, mogu pomoći i trebaju im se otvoriti vrata”, rekla je Jozić – Ileković.

Niz primjedbi

Međutim, u isto vrijeme postoji i niz primjedbi na ovaj Zakon koji je u međuvremenu prošao i savjetovanje kao i saborsku raspravu. Posebno su aktivni bili iz udruge GONG koji tvrde da lobiranje, kako je uređeno kroz Zakon o lobiranju, neće omogućiti javnosti da zna tko, kada i koga lobira.

“Nije dovoljno da se samo zna tko su lobisti nego s kim su, kada su i oko čega imali sastanke. Smatramo kako zakonsko uređenje lobiranja ne smije stati na tome da se lobisti samo upišu u Registar i jednom godišnje izvještavaju o tome koga su na koju temu lobirali, dok lobirane osobe nemaju nikakve obaveze prema ovom Zakonu. Izvještaj se podnosi Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa, a nije dostupan javnosti”, navode iz GONG-a.

Navodeći propuste u Zakonu iz GONG-a upozoravaju kako bi sadržaj izvješća lobista trebao biti dostupan javnosti i kako bi o lobističkim aktivnostima javnost trebala biti informirana u realnom vremenu. Napominju i kako je nejasno na koji način je javni interes ispoštovan kada najvažniji elementi javnosti lobističkih aktivnosti izostaju.

Stoga ističu kako ovakvo zakonsko rješenje ograničava transparentnost lobističkih aktivnosti pred javnosti i posljedično neće pridonijeti povećanju povjerenja u donositelje odluka i jačanju pozicije građana u sudjelovanju pri formiranju javnih politika što je navedeno među ciljevima Zakona o lobiranju.

Dalje komentirajući propuste Zakona kažu i kako obaveza lobista da izvještaje o provedenim lobiranjima podnose jednom godišnje znači da u cijeloj tekućoj godini o lobističkim aktivnostima ništa ne bi znalo čak niti Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa, a kamoli mediji i građani.

“Budući da je lobist koji je upisan u Registar lobista dužan podnijeti izvještaj o provedenim lobiranjima Povjerenstvu jednom godišnje do 31. ožujka tekuće godine za prethodnu godinu, to znači da Povjerenstvo ne bi znalo što rade lobisti pri nekom zakonodavnom procesu onda kad se to lobiranje događa, nego bi o tome doznalo mjesecima, pa i do godinu dana poslije, kad bi postupak donošenja zakona već možda bio i gotov. Takva situacija kompromitira još jedan cilj Zakona o lobiranju, a to je “ograničavanje nepriličnog utjecaja” Sve to u suprotnosti je i s preporukama Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) o registru lobista koji mora adekvatno služiti javnom interesu, što nije moguće bez javnosti podataka o lobističkim aktivnostima i pravovremenom ažuriranju informacija”, zaključuju iz GONG-a.

Izvor: Al Jazeera

Reklama