Jedna od najvećih ekonomija u demografskim problemima

Zanimljivo je promatrati geografski razmještaj stanovništva na Zemlji. Od osam milijardi ljudi, koliko trenutno živi na planeti, polovica njih živi na prostoru južne, jugoistočne i istočne Azije. U toj regiji su i dvije najmnogoljudnije države, Indija i Kina, ali i Indonezija, Pakistan i Bangladeš koje su u prvih 10 država po broju stanovnika na svijetu.

U regiji istočne Azije, kao zemlja Dalekog istoka i „izlaska Sunca“, nalazi se Japan. Po prvi put se u njegovoj historiji, kako se statistički obrađuju podaci broja stanovnika, dogodilo da se ne nalazi u top 10 država na planeti po broju stanovnika. Nedavno ga je pretekao Meksiko, a Japan je u samo četvrt stoljeća sa šestog došao na jedanaesto mjesto. Kada se pročitaju aktualne brojke, ta zemlja ima 123,6 miliona ljudi što čini 1,52 posto ukupne svjetske populacije. S obzirom na površinu njegovih otoka još uvijek je veoma gusto naseljena država, ali već petnaestu godinu bilježi pad broja stanovnika.

Prirodna dinamika stanovništva je ono što čini osnovni problem. Stopa nataliteta posljednje desetljeće iznosi 0,83 posto, a mortaliteta 0,99 posto. Ovi podaci pokazuju da Japan ima „bijelu kugu“, odnosno demografsku „bolest“ negativnog prirodnog priraštaja od 0,16 posto na godišnjem nivou. U apsolutnim brojkama to znači da Japan svake godine ima 220.000 više umrlih nego rođenih. Ono što je dodatni problem je što se permanentno povećava udio starog stanovništva, odnosno sve je manje potencijalno bioreproduktivnih i onih koji mogu imati potomstvo. Takva statistika pokazuje da samo natalitet može dodatno opadati te da će Japan imati sve veće probleme vlastite prirodne dinamike.

Nevjerovatno zvuči podatak da Japan ima 36 miliona ljudi starijih od 65 godina (29,6 posto), a tek da je svaki osmi Japanac mlađi od 14 godina (12,8 posto). Prije pola stoljeća je ta statistika bila potpuno drugačija te je početkom sedamdesetih 7,1 posto stanovnika bilo starije od 65 godina. Pad nataliteta, uvjetovan i sve većim postotkom starog stanovništva, je osnovni razlog drastičnog pada stanovnika Japana posljednjih pet godina. Jedan od zanimljivijih demografskih podataka je da Japan ima i 95.000 ljudi starijih od 100 godina.

Etnički homogena država

Sa druge strane, Japan je jedna od onih država sa veoma malim brojem pripadnika drugih naroda. Ova otočno izolirana država je etnički veoma homogena te je prije 15 godina imala samo 1,6 miliona stranaca (1,3 posto od ukupnog stanovništva). Najviše je tu Kineza, Korejanaca te Brazilaca i Filipinaca. Podaci iz ove godine pokazuju da je više od tri miliona stranaca, odnosno da se njihov broj udvostročio. Ni ta činjenica nije dovoljna da nadoknadi katastrofu koja je izazvana „bijelom kugom“.

Često se dešava da je emigracija iz neke države veliki uzrok pada broja stanovnika. To u Japanu nije slučaj jer samo 1,2 miliona Japanaca, što čini manje od jedan posto ukupnog broja ovog naroda, živi van svoje domovine. Visok standard, kvalitet života i stalna potreba za radnom snagom nije stvarala potrebu velike emigracije japanskog naroda. Jasno je da razloge pada broja stanovnika treba tražiti u činjenici da se u Japanu prije pola stoljeća rađalo 2,1 milion djece, a prošle godine manje od 800.000.

„Zemlja izlazećeg Sunca“ je do druge polovine XIX stoljeća bila feudalna, izolirana država podijeljena na šogunate. Prema popisu iz 1872. godine Japan je imao 34,8 miliona ljudi. To je period „demografskog buđenja“ Japanaca koji, kao i u razvijenim državama Europe, dolazi kao posljedica razvoja industrije, urbanizacije i medicine. Do 1900. godine broj stanovnika je narastao za 30 posto i iznosio 43,8 miliona. Najveći rast svoje populacije Japan ima u prvoj polovini XX stoljeća, a taj period se može zvati „demografskom eksplozijom“ ove države Dalekog istoka. Tako je broj stanovnika od 1920. do 1930. godine rastao po stopi od 1,5 posto godišnje. Vjerovatno je demografski rast bio jedan od razloga imperijalizma u Japanu koji će kulminirati u Drugom svjetskom ratu.

Najveći rast Japanci imaju u periodu postratnog rasta nataliteta. Od 1945. do 1950. godine stanovništvo raste po stopi od 2,9 posto godišnje, odnosno gotovo 15 posto za samo pet godina. Te godine, i pored svih gubitaka i katastrofa koje su se dogodile u Drugom svjetskom ratu, ta država ima 84,1 milion ljudi. Dakle, u prvoj polovini XX stoljeća broj stanovnika Japana se udvostručio. Povećanje broja stanovnika se nastavilo, ali se u posljednjoj četvrtini XX stoljeća ona značajno smanjila. Kraj stoljeća Japan je dočekao sa 126 miliona ljudi te je rast u periodu 1950-2000. iznosio 50 posto što je dvostruko manji rast nego od 1900. do 1950. godine.

Opadanje broja stanovnika posljednjih godina

Početak XXI stoljeća je obilježio lagani rast broja stanovnika. Brojčani podaci iz druge polovine prvog desetljeća ovog stoljeća pokazuju stagnaciju broja stanovnika. Od 2006. do 2010. variraju podaci od 127,9 do 128,1 milion stanovnika. Upravo je to period maksimalnog broja ljudi u Japanu i od tih godina broj stanovnika se stalno smanjuje. Tako je broj stanovnika 2015. godine iznosio 127,1 milion, a pet godina kasnije 126,3 miliona. Prosječan godišnji pad je iznosio između 180.000 i 200.000 ljudi.

U protekle tri godine pad broja stanovnika postaje sve veći. Tako je broj stanovnika u 2021. pao za 550.000, godinu kasnije za dodatnih 600.000, a u 2023. godine za 700.000 ljudi. U tri kvartala 2024. već nedostaje dodatnih 750.000 ljudi, a to znači da bi do kraja ove godine Japan mogao izgubiti više od milion ljudi u odnosu na prošlu godinu. Kada za samo pet godina izgubite tri miliona ljudi (sa 126,6 miliona 2019. godine na 123,6 miliona ove godine) jasno je da ste u periodu ozbiljne „demografske implozije“. Gubitak od 2,5 posto stanovnika u tako kratkom periodu bi mogao sugerirati na neke razloge koji donose visok mortalitet, ali u slučaju Japana razlog je drugačiji – pad nataliteta.

Kada se uzmu aktualni podaci demografske procjene budućnosti Japana su katastrofalne. Očekuje se da će 2030. godine broj ljudi biti 116, 2040. godine 110, a 2050. godine 106 miliona. Kraj XXI stoljeća bi na japanskim otocima moglo dočekati samo 75 miliona ljudi, što je manji broj nego što je Japan imao nakon Drugog svjetskog rata. Zadatak svake buduće vlasti u Japanu će biti ozbiljna pronatalitetna politika jer je izvjesno da će svi elementi društva i ekonomije trpjeti zbog negativne demografije.

Bez ljudi nema ni rasta

Nekada se očekivalo, prateći rast koji je imao prije nekoliko desetljeća, da će ekonomija Japana biti najveća na planeti. Prije godinu dana je ta ekonomija izgubila i treće mjesto jer ju je pretekla Njemačka. Očekuje se da će do kraja ovog desetljeća ispred Japana i Njemačke na treće mjesto, odmah iza SAD-a i Kine, doći Indija.

Japan je period naglog industrijskog rasta „dugovao“ tehnološkom razvoju, ali i velikom broju kvalitetnih radnika koji su dolazili iz kvantitativne demografske baze koju je ova država imala. Kada se pogleda trenutna statistika lako je konstatirati da će se ovakva demografska kataklizma odraziti i na ekonomske odlike. Potencijalni pad aktivne radne snage, ali i potrošačke osnove, evidentno će značajno uticati na ekonomiju države.

Trenutna demografija Japana, ali i privreda kao posljedica, traži dva načina da se promijeni u pozitivnom smjeru. Jedan je pronatalitetna politika koja bi rezultirala rastom nataliteta, a drugi povećana imigracija koja bi izmijenila etničku homogenost koju „zemlja izlazećeg Sunca“ trenutno ima. Na kraju priče se može reći i da bilo kakav ekonomski rast nema nikakvog smisla ako nema onog najvrjednijeg resursa – ljudi.