Lokalni izbori: ‘Ljubav prema BiH do posljednje marke’
Biti na čelu lokalne vlasti nije bitno samo zbog lične zarade, već i zbog raspolaganja budžetima koji nisu baš tako mali, kažu sagovornici Al Jazeere.
Bosanci i Hercegovci će u nedjelju izaći na birališta i odlučiti ko će im u naredne četiri godine voditi opštine i gradove. Ili, makar bi trebali izaći na birališta, jer je Bosna i Hercegovina ipak demokratska država. No, činjenica da je na prošlim izborima otprilike polovina stanovništva odlučila da ne iskoristi svoje pravo odlučivanja o sopstvenoj vlasti govori da u izbornom procesu Bosne i Hercegovine, političkim subjektima i razmišljanju građana nešto ne štima.
Da li su građani nezainteresirani ili im je jednostavno svejedno? Da li ne vjeruju u izborni proces, koji je na mnogim ranijim izborima bio kompromitiran brojnim zabilježenim neregularnostima? Ili možda među 386 kandidata za pozicije gradonačelnika ili načelnika 142 lokalne zajednice ili ovjerenih 296 političkih subjekata, nemaju za koga glasati, a da budu uvjereni u mogućnost da će taj neko napraviti njihov mali svijet boljim nego što jeste?
Nastavite čitati
list of 4 itemsItalija odobrila plan za jačanje vojnih spobnosti, vrijedan 8,2 milijarde eura
SAD kupuje tri miliona barela nafte za strateške rezerve
Iran planira povećanje vojnog budžeta za približno 200 posto
Šta god to bilo, naši sagovornici složni su da niti ovoga puta izlaznost neće biti velika, a govoreći o uzrocima, ponudili su slične razloge – specifičnost bosanskohercegovačkog društva po pitanju istinske demokratije, volju političara da se umjesto za sopstvenu korist bore za korist lokalnih zajednica, kao i brojne „nepravilnosti“.
‘Četiri godine za dobru zaradu’
Prije svega, ovi bi izbori, prema mišljenju Asima Mujkića, profesora na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu i predsjednika Udruženja za političke nauke u BiH, trebali biti nešto poput takozvanih „midterm elections“ u SAD-u, gdje se na polovini mandata prate kretanja i trendovi dvije godine uoči opštih izbora.
„Lokalni izbori su izvrsna prilika koja ukazuje na određene trendove, simpatije, eventualne promjene generalnog raspoloženja birača i smjer njihove podrške. Stoga je važan instrument pripreme za opće izbore“, kaže Mujkić.
„No, to što veliki broj građana bojkotira lokalne izbore govori o niskom stepenu političke kulture kod nas. Mi naprosto nemamo svijest o tome u kojoj mjeri je građanin pozvan da sam oblikuje svoje vladajuće strukture. Što nas manje izađe, to više podržavamo ‘ušančene’ elite koje vladaju netransparentno, uz manje-više autokratski pristup. Da imamo veću izlaznost, bile bi manje mogućnosti za tim, no mi svojim ponašanjem zapravo podržavamo oligarhije“.
Vehid Šehić, predsjednik Foruma građana Tuzle i član Centralne izborne komisije, ukazuje na još jedan važan faktor – da nezainteresiranost ljudi za izbore potiče i iz nepovjerenja prema političarima.
„Lokalni izbori su lakmus papir za opšte. Političari i partije ih korite da bi kreirali narednu predizbornu kampanju“, kaže Šehić. „No, kod nas mnogi u politiku ulaze iz materijalnih koristi. To, opet, narušava povjerenje građana u kompletan sistem“.
„Nažalost, to je tako. Znam iz sopstvenog iskustva za neke ljude koji kažu da ulaskom u vlast mogu zaraditi od 40 i 50 hiljada konvertibilnih maraka (20 do 25 hiljada eura) za četiri godine mandata. Kada to čujete od nekoga, jasno je na šta se ovdje svela politika. Ne vodi se računa o opštem dobru, već o ličnom ili interesu svog političnog subjekta. Naravno, to ne važi za sve, ali za mnoge – da“, dodaje Šehić.
‘Raspolaganje budžetima’
Prema njegovim riječima, „politika u Bosni i Hercegovini postala je biznis u koji može ući svako, što u prošlosti nije bio slučaj“.
„Vidimo da se na jedan nemoralan način ulazi u politiku. A kada nema morala, onda vlast ne može biti uspješna. Također, za ulazak u lokalnu vlast ne treba vam nikakvo znanje. I onda takvi odlučuju o mnogim stvarima“, kaže Šehić, koji podvlači paralelu sa prvim demokratskim izborima u Bosni i Hercegovini 1990. godine.
„Jednom sam pravio paralelu prve skupštine Bosne i Hercegovine, u čijem su sazivu bili akademici, doktori nauka… Bilo je kvaliteta, bez obzira na to o kojoj se opciji radilo, a danas se svi bave politikom, jer je to isplativo“.
Biti na čelu lokalne vlasti nije bitno samo zbog lične zarade, već i zbog raspolaganja budžetima koji nisu baš tako mali.
Grad Sarajevo je, recimo, za 2024. godinu odredio budžet od 20.660.500 konvertibilnih maraka (oko 10,4 miliona eura), što nije naročito visoka brojka, no najveća opština u Bosni i Hercegovini, Opština Novi Grad u Sarajevu ima više nego tri puta veći budžet – 65.868.000 konvertibilnih maraka (oko 33 miliona eura), a Opština Centar 75.880.000 konvertibilnih maraka (oko 38 miliona eura). Banja Luka ima budžet od čak 214 miliona konvertibilnih maraka (više od 107 miliona eura), Zenica 112.922.656 konvertibilnih maraka (oko 57 miliona eura), a Mostar od 145 miliona konvertibilnih maraka (oko 73 miliona eura).
Novac kojim će, dakle, načelnici i gradonačelnici raspolagati nije mali, a sjetimo se da su u prošlosti zabilježeni mnogi slučajevi njegovog netransparentnog trošenja.
Mujkić kaže da se zato „političko namještenje shvata kao neka vrsta poslovnog poduzetništva”.
„Nažalost, u Bosni i Hercegovini država je najveći poslodavac, što ukazuje na to da je prava moć u rukama onih koji raspolažu javnim resursima, finansijskim, prirodnim… Imate ljude koji dobiju mandate na izborima i onda četiri godine ništa ne rade, a imaju nesrazmjerno visok dohodak, budu u komisijama, pa imaju i dodatne prihode. Poražavajuće je to da se politika sve više razumije ne kao kreiranje ambijenta, već kao poslovanje“, stav je Mujkića.
Šehić za uzroke nezainteresiranosti birača navodi i nepovjerenje u izborni sistem.
„Kod nas glas ima svoju novčanu vrijednost, pa je jasno da se glasa za nešto od čega će neko sa liste imati korist. Tu je mnogo nemoralnosti. Kada je materijalni interes jedini motiv koji nekoga vuče u politiku, onda imate situaciju kao što je u Bosni i Hercegovini. Kada materijalno prevlada duhovnu stranu ličnosti, onda postajete ljuštura bez osjećaja pravednosti, vrijednosti, pa čak i patriotizma. Nenormalno je su kod nas političari nemoralno bogati. Kako? Tako što istinskog patriotizma nema. Zato volim reći da mnogi Bosnu i Hercegovinu vole do njene posljednje marke. I to spada među razloge što ljudi ne žele izaći na izbore“, dodaje.
‘Kompromitiran izborni proces’
Gotovo 71 posto ljudi u Bosni i Hercegovini ne vjeruje u rezultate izbora, navodi Šehić.
„Sve je to zbog prevara i kršenja izbornih zakona. Oni koji drže do sebe neće izaći na izbore jer ne žele da njihove glasove neko pretvori u nevažeće, jer je izborni proces kompromitiran“.
Izbori, pa i ovi lokalni, tako postaju sve važniji političarima i partijama, nego građanima.
„Izbor bi u suštini trebali biti najvažniji građanima, koji tim instrumentom jednom u više godina dobiju priliku da sankcioniraju ili nagrade one političke struje i ličnosti koje smatraju da ne doprinose ili doprinose općim dobru. No, u stvarnosti, nažalost, činjenica da ljudi decenijama neće – ne samo na višim, već i na lokalnim nivoima, izaći na izbore – ukazuje na to da su iz jednog ciklusa u drugi, oni sve više važniji političkim elitama, a sve manje građanima“, rekao je Mujkić.
Gdje je onda rješenje? Kako ljude privoljeti da izađu na izbore, a cijeli proces učiniti poštenijim?
„Potrebno je odmah uvesti nove tehnologije i popraviti i precizirati postojeće norme da bismo dobili poštenije izbore“, kaže Šehić. „Ljudi, prije svega, ne smiju dozvoliti da ih neko procjenjuje na 100, 200 konvertibilnih maraka ili neki paket, jer od takvih koji nemaju ni ljudskog ni političkog obraza vrijede mnogo više. Do nas je da budemo pošteni i da ne dozvoljavamo takvima da urušavaju naše vrijednosti. Mi svi govorimo o slobodnim izborima, ali mene mnogi zovu da se žale kako im neko prijeti da, recimo, moraju stranci ili kandidatu donijeti deset glasova.
No, teško je mijenjati ovu državu dok na vlasti imate garnituru političara koji donose zakone, a zapravo su najveći protivnici njihovog poštivanja i vladavine prava. Jer, da nije svih nepravilnosti, ne bi niti oni bili na vlasti“, zaključuje Šehić.