Gube li i mladi u BiH povjerenje u političke stranke i njihova obećanja?

Za nekoliko dana u Bosni i Hercegovini građani će moći iskoristiti svoje pravo glasa na lokalnim izborima. Međutim, postavlja se pitanje – koliko politika zanima mlade i da li se nešto promijenilo od posljednjeg glasanja prije četiri godine?

Odgovor je ponudio Institut za razvoj mladih KULT, koji je proveo je istraživanje o političkoj pismenosti mladih u Bosni i Hercegovini. To je jedno je od rijetkih istraživanja o temi političke pismenosti u Bosni i Hercegovini bazirano na reprezentativnom uzorku mladih iz cijele države.

Mladi su, prema rezultatima istraživanja, pokazali značajan stepen neznanja o tome ko čini izvršnu i zakonodavnu vlast, rekao je Aziz Đipa iz Odjela za monitoring, evaluaciju i istraživanje Instituta KULT, što ukazuje potrebu za dodatnim obrazovanjem i informisanjem mladih o političkom sistemu i funkcijama različitih državnih tijela, te ulogama različitih grana vlasti.

„Dvije od pet mladih osoba smatraju da političari, nakon što osvoje mandate, uglavnom ne ispunjavaju ono što su obećali da će uraditi prije izbora, dok gotovo polovina mladih (48,1 posto) tvrdi da nemaju nikakvo povjerenje u političke stranke. Više od trećine mladih priznalo je da ne čita programe stranaka prije glasanja na izborima, a kao jedan od razloga navode da ih nema svrhe čitati ‘jer znaju da stranke ništa od toga neće ispuniti'“, rekao je Đipa.

Kad je u pitanju povjerenje u različite nivoe vlasti navodi da mladi najviše imaju povjerenja u lokalne instance vlasti, u odnosu na kantonalne, entitetske i državne.

„Treba naglasiti i to da politika više zanima muškarce nego žene. Isto tako, politika više zanima mlade u starijim dobnim grupama, u odnosu na one iz najmlađe dobne skupine, koji većinom i tokom razgovora, nisu iskazivali apsolutno nikakav interes za politikom ‘smatrajući da su previše mladi da bi se time bavili'“, kazao je Đipa.

Jesu li mladi pasivni?

Nevio Bruck iz Odjela za razvoj politika prema mladima Instituta KULT kaže da se u javnosti često čuje floskula kako su mladi pasivni i da nisu zainteresovani za politička dešavanja.

„Međutim, statistički podaci sa ranijih izbornih procesa pokazuju drugačije. Prema podacima Centralne izborne komisije izlaznost mladih na Lokalne izbore 2020. godine iznosila je 51,44 posto što znači da je glasalo više od polovine mladih koji su imali pravo glasa. Za posljednji izborni ciklus, odnosno Opće izbore 2022. godine, preko 47 posto mladih iz Bosne i Hercegovine je koristilo svoje pravo glasa“, rekao je Bruck.

Dodao je da je važno i da mladi tokom izborne kampanje istražuju programe kandidata i stranaka što navodi trenutno nije slučaj, a to upravo može biti i razlog niskog nivo političke pismenosti.

„Jedan od ključnih problema u Bosni i Hercegovini je to što mladi smatraju da njihovo glasanje ne može ništa promijeniti, što direktno utječe na njihovu participaciju u izbornom procesu. Edukacija i informisanje mladih o političkoj pismenosti su jedan od preduslova kako možemo mijenjati nepovoljnu situaciju“, rekao je Bruck.

‘Izuzetno zainteresovani ili potpuno apatični’

Studentkinja politologije Nevena Zelenika smatra da mladi birači osjećaju neku vrstu agonije i to zbog neprikrivene, gotovo javno obznanjene korupcije, besperspektivnosti kao i neefikasnog sistema.

„Na prethodnim Opštim izborima, aktivno biračko pravo u kategoriji mladih ljudi je iskoristilo svega 16 posto birača. Situacija nije vedrija ni u susjedstvu. Realizovane su studije, fokus grupe, različiti programi za političko opismenjavanje mladih, ali u ovom mandatnom periodu nije podnesena niti jedna formalna/institucionalizovana inicijativa ka organima odlučivanja koja za cilj ima motivisanje mladih da se okrenu ka političkim aktivnostima. Ruku na srce, bojim se da ne bi ni imali čemu da se okrenu, osim glavu ka zapadnoj strani, preko grane“, rekla je Zelenika.

S druge strane komunikolog i politički analitičar Mladen Bubonjić vidi problem u tome što su mladi „ili izuzetno zainteresovani ili potpuno apatični“, te smatra da se „teško može naći neka umjerena sredina“.

„Sjetimo se samo prethodnih lokalnih izbora u Banjoj Luci kada je Draško Stanivuković – dobrim dijelom, ne možemo reći isključivo – dobio podršku mladih. To su većinom bili glasovi aktivista, ostali su razočarani i apatični.

Političari na mlade gledaju samo kao na potencijalne glasače, tj. glasove koje mogu dobiti. Možemo vidjeti da političarima nije dovoljno stalo. Mladima pomažu samo kroz populističke mjere znači kratkoročne subvencije ili obećanja. Za dugoročno kao da nisu sposobni, a nemaju ni volje“, zaključio je Bubonjić.