Dok se svijet pita šta će američki predsjednički izbori, zakazani za 5. novembar, donijeti za budućnost NATO-a, rusko-ukrajinski rat, sukobe na Bliskom istoku, savezništvo SAD-a sa Evropom, odnose sa Kinom…, i šta sve ne sa mape turbulentnih geopolitičkih dešavanja na Zemlji, Balkan se u svojoj muci uglavnom pita samo jedno – šta će biti pod njegovim poprilično zapostavljenim nebom? Hoće li biti bolje, ili gore?

U proteklom periodu bilo je mnogo procjena šta bi za Zapadni Balkan značila pobjeda dosadašnje američke potpredsjednice i desne ruke Josepha Bidena Kamale Harris, a šta trijumf Donalda Trumpa, no uglavnom su se mišljenja svodila na to da bi prozapadne snage koje teže EU-u i NATO-u uglavnom priželjkivale pobjedu Harris, a one druge, koje se često nazivaju „proruskim“, „autokratskim“ ili „destabilizirajućim“ – Trumpov povratak u Bijelu kuću.

Šta će se desiti i čije su prognoze bile tačne, ostaje da se vidi, jer historija pokazuje da predvidivost na političkoj sceni nije trajna kategorija i da se mijenja onako kako i odakle vjetar zapuše.

No, ako pogledamo u prošlost, neke se stvari, možda, mogu nazvati relativno izvjesnim.

Trumpova politika i finansijski interesi u Srbiji

Kada je riječ o Donaldu Trumpu, znamo da je već bio u Ovalnom uredu. Imao je širok raspon zadataka – da na unutrašnjem i vanjskopolitičkom planu prema svojim željama radikalno promijeni mnogo toga što je prije njega uradio Barack Obama. A kada je riječ o Balkanu, mnogi su skloni reći da mu nije bio previše posvećen i od onoga što jeste – da je bio naklonjen Srbiji.

Trump je za ono malo vremena koje je posvetio Balkanu pokušao ekonomskim putem rješavati politički još neriješena pitanja. Primjer je Vašingtonski sporazum koji su pred njim na malim stolicama potpisali srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić i tadašnji kosovski premijer Avdullah Hoti, koji je trebao biti uvod u neko poboljšanje, ali je taj sporazum zamro Trumpovom odlaskom sa vlasti.

Trump nije krio svoj finansijski interes prema Srbiji. Firma njegovog zeta Jareda Kushnera sa Srbijom je potpisala ugovor o “revitalizaciji” kompleksa Generalštaba u centru Beograda, čiji su dijelovi porušeni u bombardiranju NATO-a 1999. godine, a koji bi trebale činiti dvije poslovno-stambene zgrade.

Trumpov specijalni izaslanik za Srbiju i Kosovo tada je bio Richard Grenell koji je često kritizirao Kosovo, a za svoj diplomatski „doprinos“ 2023. godine nagrađen je odlikovanjem iz ruku Aleksandra Vučića. Nekadašnji srbijanski ambasador u SAD-u, a danas ministar inostranih poslova Marko Đurić naziva ga „nesumnjivim prijateljem Srbije“.

Taj isti Grenell, koji je govorio da „između SAD-a i Srbije postoji iskreno prijateljstvo bez obzira na to ko je na vlasti“, da je „razočaran što je sav dobar posao koji je Trump uradio u regionu bačen“ pobjedom Bidena, ostao je blizak sa predstavnicima vlasti u Srbiji i nakon odlaska sa funkcije. Govorio je da bi zgrada Generalštaba, simbol intervencije Sjevernoatlantske alijanse, “mogla biti pretvorena u most prijateljstva Srbije i SAD-a”.

A prema prognozama, upravo bi Grenell mogao biti jedan od Trumpovih kandidata za prvog diplomatu u slučaju njegove pobjede, dakle moćni američki državni sekretar. Šta to, zapravo, govori?

„Trumpova pobjeda na izborima bila bi veoma negativna za ljude u Bosni i Hercegovini, ali i cijeloj regiji. Trumpa su prihvatile reakcionarne snage širom Evrope, posebno u Mađarskoj i Srbiji. Trumpov povratak dao bi tim nacionalističkim snagama više samopouzdanja i uticaja. Njegova prva administracija je, također, slijedila particionistički plan prema Kosovu, što je loša slutnja i za Bosnu i Hercegovinu, i za Sjevernu Makedoniju“, mišljenja je Kurt Bassuener, viši savjetnik Centra za demokratizaciju politike.

‘Širenje podjela’ na Balkanu

Neki, pak, smatraju da bi stvari mogle otići i do podjele Kosova (što je, navodno, zagovarao Grenell), kao i sukoba u Bosni i Hercegovini.

„Trump bi saosjećao s etničkim nacionalistima, uključujući ruske i srpske. To bi vjerovatno dovelo do podjele Ukrajine, nakon čega bi uslijedila podjela Kosova i Bosne i Hercegovine te nestabilnost koja bi, možda, izazvala čak i rat”, u crnim je procjenama poručio Daniel Serwer, profesor sa Univerziteta Johns Hopkins u SAD-u.

Tokom svog predsjedništva Trump je rijetko govorio protiv upornih pokušaja lidera entiteta Republika Srpska da destabiliziraju Bosnu i Hercegovinu, no Bidenova administracija ih je zasula sankcijama. Ipak, mnogi tvrde nedovoljno da sasijeku problem u korijenu. Nešto slično od Trumpa Serwer bi očekivao i sada.

„Trump je malo govorio o Balkanu, ali znamo što je uradio prošli put. Trebali bismo očekivati ​​više od istog. U Trumpovom prvom mandatu, njegov izaslanik za Balkan (Grenell) bio je za podjelu Kosova. Nisam među onima koji vjeruju da on može postati državni sekretar, ali mogao bi zauzeti mjesto Jima O’Briena kao pomoćnika sekretara za Evropu. Čim se ponovo otvori opcija podjela, ona će se proširiti. Prvo na južnu Srbiju, a potom u Bosnu i Hercegovinu, Sjevernu Makedoniju i jugozapadnu Srbiju (Sandžak). Stanovništvo će se početi seliti, a rezultat će biti nasilje“, dodao je Serwer.

„Trump i Grenell će, također, favorizirati balkanski izlet zeta Jareda Kushnera. To znači više popuštanja Vučiću i premijeru Albanije Ediju Rami. Obojica su nastojala napuniti Trumpove džepove poslovima s nekretninama. Bez sumnje, oni također mogu dobiti – politički, ako ne i financijski.“

Da Serwerove riječi o nasilju, nažalost, nisu neutemeljena priča, svjedoči i izjava Milorada Dodika, lidera bosanskohercegovačkih Srba, koji je još 2022. godine, u jednom od svojih prkosnih istupa rekao kako se „nada da će se Trump vratiti na vlast i da će Srbi čekati odgovarajuće globalne okolnosti kako bi postigli svoj cilj otcjepljenja od BiH“.

“Po prvi put u historiji, Srbi čekaju svoje vrijeme. Moramo biti strpljivi. Evropa je nesumnjivo zbunjena, sa unutrašnjim problemima. Molim Boga da Donald Trump ponovo dođe na vlast”, rekao je Dodik.

Prazne priče ili ne, sve ove činjenice govore u prilog tome da bi eventualna Trumpova pobjeda, ako ništa drugo, mogla unijeti dosta nepotrebne nervoze na staklenom tlu Zapadnog Balkana.

„Ako Trump pobijedi, promjene će početi brzo. Evropljani će pretpostaviti da je NATO mrtav. I Rusija će. Na Balkanu će Vučić i Dodik pokušati ideje prenijeti na teren. Blokiranjem NATO-a, Srbija bi mogla pokušati zgrabiti sjeverno Kosovo, a Republika Srpska se može otcijepiti od Bosne i Hercegovine. EUFOR i KFOR trebaju biti spremni suprotstaviti se tim potezima. Trebali bi biti spremni planovi za pojačanje. Čak i sada, bilo bi dobro premjestiti više trupa u Brčko, bez kojeg je otcjepljenje Republike Srpske malo vjerovatno“, dodao je Serwer.

Kamala Harris bez riječi o Balkanu

A šta je sa Kamalom Harris?

Zanimljivo, gotovo je nemoguće pronaći makar jednu njenu izjavu koja se odnosi na Bosnu i Hercegovinu ili Balkan.

U predizbornoj kampanji se fokusirala na verbalne prepirke sa Trumpom, migracije, ekonomiju, Bliski Istok, Ukrajinu i Kinu. No, kako je podsjetio Edward Joseph, istraživač konflikta na Univerzitetu Johns Hopkins, kada je u Chicagu prihvatila predsjedničku nominaciju Demokratske stranke, rekla je da se neće družiti s autokratama.

„Svrstavanje s autokratom poput Putina znači još mekši pristup Vučiću. Prema mom mišljenju, čak je i Bidenova administracija bila previše meka prema njemu“, konstatirao je u tekstu za Foreign Policy.

Moguća politika Kamale Harris prema Zapadnom Balkanu apsolutno je nejasna, čak do te mjere da je Grenell i to iskoristio kako bi je kritizirao, napisavši na platformi X da Harris čak „niti ne zna gdje je Balkan“.

Jeff, my friend and former colleague, this is another strongly worded letter.

You are tougher than this.

Your strongly worded letters aren’t working.

I realize the current White House ignores the Balkans and Kamala Harris doesn’t know where the Balkans are…but this is… https://t.co/rKLup7CUAa

— Richard Grenell (@RichardGrenell) August 5, 2024

No, Harris sigurno zna gdje je Balkan. Prognozirajući šta bi mogla učiniti, Serwer ocjenjuje da bi njen izbor bio mnogo bolji nego Trumpov.

„Koliko ja znam, nije rekla ništa o Balkanu, ali ona je energična braniteljica ljudskih prava i vladavine prava. Njen stav prema Balkanu je nepoznat za mnoge. No, Harris je velika pristalica ukrajinske borbe protiv ruske invazije. Voljela bi da Kijev pobijedi, a Moskva izgubi. Takav stav vjerovatno bi se prenio i na Balkan. Ona nije naklonjena etničkom nacionalizmu. Ne želim nekome ko je žena, Afroamerikanka i ima indijsko porijeklo, govoriti da nije moguće da ljudi različitih etničkih grupa ne mogu živjeti zajedno“, kaže Serwer.

“Kosovo bi njoj moglo izgledati kao Tajvan ili Ukrajina, a to znači da bi mogla odbijati ideju narušavanja njihovog suvereniteta od bivših vladara. Malo je vjerovatno da bi mogla imati simpatije prema zajednici srpskih opština na Kosovu ili autonomiji Republike Srpske. Neko bi joj trebao reći da je oboje loša ideja”, dodao je.

‘Vrijeme je za grubu ljubav prema Srbiji’

Iako su radili zajedno četiri godine, Serwer smatra da Harris ne bi trebala slijepo nastavljati Bidenovu politiku, naročito kada je riječ o “smirivanju” Srbije.

“Vrijeme je za grubu ljubav. To je nešto za šta bi oštar temperament Harris smatrao prihvatljivim”, dodaje.

„Nadamo se da će balkanska politika pod vlašću Kamale Harris (ako pobijedi) biti u skladu s njenom predanošću ljudskim pravima i vladavini prava. To podrazumijeva otvorenost članstva u NATO-u i EU-u, zaštitu individualnih prava i borbu protiv korupcije. Dosljednost bi zahtijevala da se američka diplomatija vrati suprotstavljanju etničkom nacionalizmu i promociji liberalne demokratije. Popuštanje Vučiću trebalo bi opasti, kao i tolerancija prema Dodiku“, dodao je.

Serwer smatra kako je teško očekivati da će sama Harris trošiti mnogo kvalitetnog vremena na Balkan, već da bi to trebali oni ispod nje, a to bi mogli Alexander Kassanof koji bi mogao biti odgovoran za Balkan kao i Jim O’Brien, što zbog njihovih dosadašnjih angažmana smatra dobrim.

„EU i SAD trebaju smanjiti ambicije za dijalog između Prištine i Beograda. Moraju pojačati pritisak na Beograd i suprotstaviti se zloćudnom utjecaju Rusije tamo i u Crnoj Gori. A Washington i Brisel trebaju ojačati suverenitet i teritorijalni integritet i Bosne Hercegovine, i Kosova“, zaključio je Serwer.