Zašto je Harris umanjila značaj svog spola i rase na američkim izborima
Stručnjaci kažu da je Harris izbjegavala isticanje politike identiteta jer je konkurenti žele prikazati kao ‘unajmljenicu DEI-ja’, što je skraćenica za ‘raznolikost, jednakost i uključenost’.
Kad je Hillary Clinton govorila na Demokratskoj nacionalnoj konvenciji 2016. kao prva žena koju je velika stranka nominirala za predsjednicu, predstavljena joj je videomontaža svih muškaraca koji su do tog trenutka bili na toj dužnosti. Kad se pojavila na ekranu, montaža se razbila u krhotine uz zvuk razbijenog stakla.
To nije bila suptilna poruka. “Upravo smo napravili najveću pukotinu u tom staklenom stropu”, rekla je Clinton.
Nastavite čitati
list of 3 itemsMože li Liz Cheney pomoći kampanji Kamale Harris ili će je ugroziti
Koliko je vjerovatan ‘uspješan strani utjecaj’ na američke izbore?
Osam godina kasnije, druga žena koja je osvojila nominaciju Demokratske stranke odlučila je krenuti u drugom smjeru. Ne fokusira se na svoj spol niti na činjenicu da bi, u slučaju pobjede, bila druga tamnoputa osoba na predsjedničkoj poziciji i prva južnoazijska.
Slogan kampanje Clinton bio je “Ja sam s njom”, a odjenula je bijele pantalone u znaku pokreta sufražetkinja. No, Kamala Harris nastojala je zaobići pitanja o svom spolu i svojoj rasi s vremena na vrijeme doimajući se vidljivo ljutom na njih.
“Sljedeće pitanje, molim”, odgovorila je Harris tokom svog prvog televizijskog intervjua, u društvu sa svojim potpredsjedničkim kandidatom Timom Walzom, kada je zamoljena da odgovori na uvredljiv komentar republikanskog kandidata Donalda Trumpa da je “pocrnjela”.
To je strategija koja prethodi njezinoj utrci za predsjednicu. Naprimjer, 2017. godine, dok je bila državna tužiteljica Kalifornije, novinari su je pitali kako je biti prva žena na tom poslu.
“Stvarno ne znam kako odgovoriti na to pitanje jer, vidite, oduvijek sam bila žena, ali sigurna sam da bi muškarac jednako dobro mogao obavljati posao”, odgovorila je.
Iako nema sumnje da je njena kandidatura historijska na više načina, ona je namjerno umanjila aspekte svoje kampanje koji su više usmjereni na identitet u korist predstavljanja sebe kao kandidatkinje za “sve Amerikance”.
Napukli stropovi
To je djelimično zato što je takozvana politika identiteta često pitanje podjela za biračko tijelo koje ona pokušava ujediniti, posebno posljednjih godina, s protivljenjem u nekim krugovima progresivnoj “probuđenoj” politici.
Ipak, analitičari kažu da je to, također, zato što je historijska priroda njezine utrke već vidljiva svima i ne treba je posebno naglašavati.
Drugi kandidati na prošlim izborima već su srušili rasne i rodne barijere. Kao rezultat toga, kažu stručnjaci, više se ne čini nevjerovatnim da tamnoputa žena obavlja najvišu dužnost u zemlji.
“Njezin spol i rasa zapravo nisu dio narativa ove kampanje. Upravo je normalizirano do neviđenog stepena”, rekla je za Al Jazeeru Tresa Undem, istraživačica javnog mnijenja, koja se fokusira na rod.
Djelimično je pripisala Hillary Clinton zasluge za utiranje puta. “Većina birača mnogo je više zabrinuta zbog politike i onoga što bi ona mogla učiniti za njih nego zbog historijske prirode ove kampanje.”
Undem je, također, primijetila da naglašavanje rase i spola Kamale Harris igra ulogu u nastojanjima da se njezin identitet silom stavi protiv nje, kao što su neki republikanci pokušali učiniti žigošući je kao DEI kandidatkinju, što je skraćenica za “raznolikost, jednakost i uključenost”.
Trump je, naprimjer, dovodio u pitanje njezinu rasu i iznosio seksističke insinuacije o njezinim ličnim vezama, a njegov potpredsjednički kandidat J. D. Vance napao je njezin nedostatak biološke djece.
“Očito je rasizam još problem u ovoj zemlji. Seksizam je i dalje problem”, rekla je Undem. “To se ne mijenja preko noći.”
Percepcija javnosti se, ipak, mijenja, dodala je, ukazujući na ankete koje pokazuju da se žene sve više smatraju ne samo ravnopravnim nego i boljim vođama od muškaraca.
Ipak, napredak nije linearan, naglasila je Undem. Nakon izbora prvog tamnoputog predsjednika Baracka Obame, uslijedio je izbor čovjeka koji ga je htio prikazati kao stranca, Trumpa.
Prva predsjednička kandidatkinja Hillary Clinton na kraju je izgubila od Trumpa, muškarca kojeg je dvadesetak žena optužilo za seksualno zlostavljanje. Nakon tih izbora uslijedio je protestni pokret predvođen ženama, valovi protesta za rasnu pravdu i trenutak #MeToo.
“Stvari se mijenjaju”, rekla je Undem. “Ali još smo usred toga.”
Kampanja nakon politike identiteta
Umjesto da slijedi vodstvo Hillary Clinton i “prikloni se” rodnoj politici njezine kandidature, čini se da je Harris uzela stranicu iz Obamine knjige. Iako je historijska priroda njegove kandidature i pobjede bila vidljiva 2008. godine, Obamina kampanja to nije učinila centralnom temom.
“Obamina kampanja 2008. nije bila o tome da on stvara historiju. Radilo se o tome šta će učiniti za američki narod i kako će pomoći posebno porodicama srednje klase da poboljšaju svoje živote”, rekao je Mike Nellis, savjetnik u kampanji Kamale Harris 2020. i osnivač grupe “White Dudes for Harris”.
“Kamala vodi istu vrstu kampanje, a to je da njena kampanja nije o njoj. Riječ je o tebi: ‘Evo kako ću ti pomoći’, dodao je.
Nellis je, također, rekao da Harris ima malo vremena da iznese svoj slučaj američkim biračima. Uostalom, u utrku je ušla tek u julu, nakon povlačenja aktuelnog predsjednika Josepha Bidena.
“Govoriti o aspektu stvaranja historije bilo bi gubljenje vremena jer je to samo po sebi razumljivo. Svi to znaju i vide”, rekao je Nellis. “Također je važnije da komunicira s ljudima šta će učiniti, posebno zato što ima ograničen vremenski period.”
Nellis je tvrdio da Harris vodi predsjedničku kampanju “postidentitetske politike”, nastojeći ujediniti birače razočarane razdorom i jezivošću nedavnih američkih izbora.
To je upečatljiv oštar kontrast s njezinim konkurentom Trumpom koji je napravio kampanju prvenstveno o sebi, ali je, također, iskoristio pritužbe među zajednicama, ponajviše svojom retorikom o imigraciji.
“Trumpova cijela kampanja temelji se na držanju palca na vagi, potpirivanju podjela, govoreći pretežno bijelcima da su svi njihovi problemi nastali zbog imigranata, ili zbog feministkinja, ili čega već”, rekao je Nellis. “Harris vodi kampanju za sve Amerikance. Ona je pametna.”
Zastave duginih boja i ružičasti šeširi
Iako je njena kampanja često umanjivala njezin identitet, tim kampanje ga je povremeno suptilno spominjao, posebno kada je ciljao na određene zajednice.
To je bio slučaj kada je njezin potpredsjednički kandidat Tim Walz razgovarao sa studentima s historijskih afroameričkih fakulteta u Georgiji.
Rekao im je da Harris “ne govori o historijskoj prirodi svoje kandidature. Ona samo radi posao”. Zatim je dodao: “Ipak, mislim da za sve nas postoji trenutak da shvatimo šta se ovdje događa. Mislim, osjećam, pogotovo među mladima, oni prepoznaju šta to znači, šta znači ova kandidatura.”
No, dok je identitet Kamale Harris zaradio entuzijastičnu podršku nekih glasača, Undem je primijetila da većina donosi svoj izbor na temelju mnogo više od afiniteta prema identitetu.
“Vrlo rijetko čujemo birače da kažu: Glasam za nju jer je žena“, kaže Undem. “Ono u čemu su nepokolebljive, posebno republikanske žene i nezavisne žene, jeste: Neću glasati za nju samo zato što je žena.”
Analitičari su rekli za Al Jazeeru da su napori da se istakne identitet Harris kao žene afričkih i južnoazijskih korijena pali u vodu kod određenih progresivnih birača, koji se ne slažu s njezinom podrškom izraelskom ratu u Gazi.
“Kamala Harris oslanja se na svoj identitet s određenom publikom, a ne s drugom, ali ta ideja da svoju priču prilagodite publici dio je politike”, rekla je za Al Jazeeru Dalia Mogahed, bivša direktorica istraživanja na Institutu za socijalnu politiku i razumijevanje.
“Mislim da se njezin identitet ponekad naglašava kod muslimanskih glasača kao način da se uvjere da previde neka pitanja o Gazi i da je suprotstave bijelom muškarcu Trumpu koji koristi rasne istupe protiv muslimanske zajednice i protiv drugih zajednica.”
Ipak, to bi se ugađanje moglo obiti o glavu, kažu kritičari.
“Kada to svodite na identitete kao što je biti žena, ili Afroamerikanac, ili queer… Oni koriste redukcionizam identiteta kako bi zapravo samo stvorili fragmentaciju i strah”, rekla je Rasha Mubarak, organizatorica palestinsko-američke zajednice s Floride. “Samo se okite zastavama duginih boja ili ružičastim šeširima da ljudi začepe nos i glasaju. Ali nije upalilo. I neće uspjeti.”