Štednja u banci ili investiranje sigurnije od ‘čuvanja novca u slamarici’

S obzirom na galopirajuća poskupljenja i ekonomsku nesigurnost, stručnjaci upozoravaju – ulaganje u nekretnine i druge oblike imovine postaje isplativije od čuvanja novca koji gubi svoju vrijednost.

Svjetski dan štednje ustanovljen je na današnji dan prije 100 godina u Milanu (Dado Ruvić / Reuters - Illustration)

U vremenu kada inflacija neprestano raste, a životni troškovi se čine sve težima, pitanje štednje postaje sve kompleksnije. Mnogi se pitaju da li je u današnje vrijeme uopće moguće uštedjeti novac.

Tradicionalno, štednja se smatrala odgođenom potrošnjom i bila je uobičajena praksa u mnogim porodicama u regiji. S obzirom na galopirajuća poskupljenja i ekonomsku nesigurnost, stručnjaci upozoravaju na ulaganje u nekretnine i druge oblike imovine postaje sve isplativije od samog čuvanja novca koji gubi svoju vrijednost.

Svjetski dan štednje obilježava se 31. oktobra. Ustanovljen je u vrijeme Prvog međunarodnog kongresa štedionica na ovaj datum prije punih 100 godina u Milanu. Razgovarali smo, tim povodom, sa ekonomskim stručnjacima o tome šta je bolje za one koji su u mogućnosti da štede, da investiraju svoj novac, da ga čuvaju u slamaricama ili oroče u komercijalnim bankama.

Štednja u bankama najsigurnija

Admir Arnautović, predsjednik Udruženja kluba potrošača Srednje Bosne Travnik, tvrdi da većina građana nije u mogućnosti da ostavi sa strane niti jednu konvertibilnu marku ili euro iz razloga što “u posljednje vrijeme cijene divljaju”.

“Statistika ne pokazuje stvarno stanje kako građani žive u Bosni i Hercegovini. U našoj zemlji je manji broj ljudi koji imaju enormno visoke plate, većina ih ima one minimalne. Malo ko može da razmišlja o bilo kakvoj štednji. Štaviše, primjetno je u posljednje vrijeme da raste procenat kredita koji se diže za nenamjensko trošenje, posebno u jesenjem periodu kada građani na kredit moraju kupovati ogrjev, zimnicu ili na taj način obezbijediti novac za opremanje djece u školu. Taj kredit traje do iduće jeseni, a onda sve ispočetka. To postaje sve veća omča oko vrata ljudima”, kaže Arnautović.

Edis Ražanica, direktor Udruženja banaka Bosne i Hercegovine, kaže da svako u skladu sa vlastitim preferencijama treba da odluči šta je najbolje da učini sa “eventualnim viškom likvidnih sredstava odnosno viškom novca sa kojim eventualno raspolaže”.

“Ukoliko se neko odluči za štednju, s obzirom da nemamo razvijeno tržište kapitala, savjet je da se novac drži u banci. Sve banke u Bosni i Hercegovini su članice Agencije za očuvanje depozita, što daje određenu sigurnost tim sredstvima i dodatno pojačava sigurnost bankarskog sektora”, naglašava Ražanica.

Štednja kao posredno investiranje

Kamatne stope na samu štednju nisu visoke što, navodi Ražanica, govori o kontekstu stabilnosti odnosno likvidnosti bankarskog sektora, budući da su pasivne kamatne stope, odnosno kamatne stope na štednju građana u proteklom periodu rasle više nego što su rasle kamatne stope na kredite.

“Dok god imamo niske kamatne stope na strani kredita, logično je da imamo i nešto niže kamatne stope na strani depozita budući da banke svoje aktivnosti najvećim dijelom finansiraju iz domaćih depozita”, kaže Ražanica.

“Vid štednje u bankama je vid nekog posrednog investiranja s obzirom da građani povjeravaju svoj novac banci koja taj novac dalje investira. Samo tržište kapitala u Bosni i Hercegovini nije dovoljno razvijeno. Nije dovoljno razvijeno ni u zemljama regije kao što je razvijeno u zemljama Evropske unije i Sjedinjenim Američkim Državama. Tamo građani koji imaju višak sredstava imaju znatno veće mogućnosti da investiraju svoj novac.

Investiranja u tržište nekretnina je još jedna opcija koja je kod nas dosta popularna. Međutim, moramo biti svjesni da su jako visoke cijene nekretnina, što ne garantuje da će sredstva investirana u određenu nekretninu ostvariti rast u narednim godinama. Najsigurnija je štednja u banci, a najnesigurnija držati novac u slamaricama. U slučaju neke prirodne nesreće, katastrofe kakva se desila nedavno u određenim dijelovima naše zemlje, sva sredstva koja su držana u novčanom obliku u kućama su nepovratno izgubljena”, ukazuje Ražanica.

Navodi i da je posljednjih godina prisutan kontinuirani trend rasta depozita i stanovništva i depozita pravnih lica u bankama.

“Iz mjeseca u mjesec imamo rast depozita. Depozit fizičkih lica zaključno sa augustom 2024. godine iznosio je 16,8 milijardi konvertibilnih maraka (8,59 milijardi eura). To je nešto više od 50 posto ukupnih depozita u bankama u Bosni i Hercegovini. Kontinuirani rast tih depozita pokazuje da postoji povjerenje građana prema bankarskom sektoru”, ističe Ražanica.

Niske kamatne stope odbijale klijente

Ekonomski analitičar Borivoje Simić, glavni urednik poslovnog portala Indikator, navodi da su kamatne stope na štednju prije nekoliko godina bile niske da su odbijale ljude da oroče novac u bankama.

“U nekim državama se moralo plaćati da biste čuvali novac u banci. Kod nas to nije bilo, ali su kamatne stope bile na nivou 0,1 ili 0,2 posto na neku štednju od godinu dana. Sad su nešto kamatne stope veće, međutim, problem je što je bila inflacija koja jede novac i to što pohranite nema više tu vrijednost. Ljudi bi trebali da investiraju novac kojim raspolažu u nešto drugo da bi ostvarili dobit, neki prinos. Mnogi su ulagali u nekretnine. Vidjeli smo porast vrijednosti u nekretninama. Većina ljudi kod nas nema tu naviku da novac investira u dionice ili fondove. Uglavnom, idu na sigurno, drže novac u banci, međutim taj novac gubi vrijednost”, ukazuje Simić.

Ukazuje i da ima dosta fondova gdje će se ostvariti veći prihod nego što će se dobiti ako se položi novac u banci, ali “ljudi nisu dovoljno upućeni”.

“Postoji Norveški fond gdje Skandinavci masovno ulažu novac. Običan čovjek ulaže u te fondove koji su narasli do neslućenih razmjera zato što nude bolje ljudima od onoga što im banka može ponuditi. Kod nas se ne vodi edukacija o tome da se ljudi podstaknu da više ulažu novac u fondove”, ističe Simić.

Miroljub Medić, diplomirani ekonomista iz Novog Sada, kaže da svako donosi odluku šta će da radi sa vlastitim novcem, a da nivo rizika zavisi od odluke koju donese.

“Nivo rizika kod štednje u bankama je prilično mali. Ekonomski gledano, gde imate manji nivo rizika, imate i malu zaradu, to jest malu kamatu. U Srbiji se kamata na evro kreće od tri do 3,5 odsto što je realno malo. A verovatno će ići dole jer Centralna evropska banka na svakom sastanku za 0,25 odsto spušta EURIBOR (Euro Interbank Offered Rate; referentna kamatna stopa koja se utvrđuje na evropskom međubankarskom tržištu kao prosječna stopa po kojoj reprezentativne banke međusobno daju u zajam neosigurana novčana sredstva; op.a.). Po mom viđenju, ta kamata bi se mogla vratiti na nulu ili na jedan odsto koliko je bila prije pet godina”, kaže Medić.

Ulaganje u akcije

Medić se ne slaže sa mišljenjem da je štednja neka odgođena investicija “zato što je to čisto krpljenje inflacije”.

“Ako uzmete činjenicu da se inflacija u nekim normalnim ekonomijama, a tu mislim na ekonomije Sjedinjenih Američkih Država, Velike Britanije, Nemačke, kompletne Zapadne Evrope, kreće između dva i tri odsto i ako imate kamatu tri odsto, uspevate da pokrijete tu inflaciju svojim angažovanjem para u štednju. S te strane je dobro, ne gubite vrednost, ali nemate dodatni prihod. Imate opciju da držite keš, što je dodatni rizik jer vas može neko orobiti, uzeti pare, a kad držite u kešu, vi gubite i tih tri posto inflacije koje imate svake godine. Ipak, imate pare kod sebe, možete ih koristiti kad hoćete, a sa štednje se ne može tako lako dići novac”, ističe Medić.

“Mislim da ljudi trebaju ozbiljno razmišljati o ulaganju u akcije, ali ne bilo koje nego akcije firmi koje svake godine ostvaruju dividendu, koje imaju rast prihoda i samim tim cene njihovih akcija rastu. Onda imate po dva osnova zarade, po osnovu dividende i po osnovu rasta cena akcija. Većina ljudi na Zapadu ulažu pare u akcije”, ističe Medić.

Mišljenja ekonomskih stručnjaka se razlikuju o tome šta je najbolje za one koji imaju mogućnost štednje. Investirati novac u nekretnine, u kupovinu dionica preduzeća, u fondove, kupovati nekretnine ili oročiti novac u banci – bilo šta od toga je, smatraju, bolje i sigurnije od držanja novca u slamarici.

Izvor: Al Jazeera

Reklama