Poplave u Španiji – uzroci nastanka katastrofe
Priroda nam svakodnevno pokazuje svoju snagu i moć i upozorava da moramo biti spremni na sve pojave koje se u njoj dešavaju.
Klimatske promjene, koje predstavljaju klasične prirodne cikluse, donose tragedije i brojne probleme s kojima se susreće ljudska civilizacija. Najveći problem nisu samo „brojke“ određenih meteoroloških elemenata i pojava nego njihova ekstremno brza promjena.
Sama statistika promjena temperatura na višegodišnjem nivou ili količine padavina u tom periodu utječu na promjene klime podneblja, ali na katastrofe najveći utjecaj imaju brze promjene temperature i ogromne količine padavina koje se izlučuju u relativno kratkom periodu.
Nastavite čitati
list of 4 itemsNovi protesti u Donjoj Jablanici, mještani nezadovoljni izostankom pomoći
Virginmost protiv tvornice plastike: Izgubila dozvole, ali i dalje radi
Ko god pobijedi u Jablanici, čeka ga težak posao u obnovi uništenih kuća
U tom slučaju geografski prostor nije u mogućnosti upiti svu količinu vode te ona ostaje na površini. Njen kvantitet, posebno na brdskom reljefu i urbanim zonama koje su asfaltirane, izaziva pojavu bujičnih poplava.
Zbog enormne količine padavina u noći utorak na srijedu, koja je lokalno iznosila i više od 400 milimetara po kvadratnom metru, desila se poplava u istočnom i jugoistočnom dijelu Španjolske. Taj prostor se nalazi u priobalju Sredozemlja te je tamo normalna pojava etezijskih kiša u ovom periodu godine. Sredozemna klima koja ima oznaku Cs (sommer označava nedostatak padavina ljeti) je predisponirana da se kišne padavine očekuju u zimskom periodu godine.
Ogromne padavine
One počinju sa ciklonskim strujanjima u devetom mjesecu, a ukupna godišnja količina padavina u Valensiji iznosi 427 milimetara po kvadratnom metru. To znači da je u samo osam sati pala tolika količina kiše koja se izluči u toku cijele kalendarske godine. Sredozemna vegetacija, koju čine dominantno neke insolativne i kserofilne vrste, nije u mogućnosti upiti ni 10 posto tih padavina.
Slična je situacija i sa zemljištem koje ima skromnu mogućnost apsorpcije vode, a urbane zone su idealne za nastanak poplava.
Disbalans u padavinama tokom godine najbolje pokazuje rijeka Turija koja ljeti gotovo presuši. Duga je 280 kilometara i njeno ušće je u Valensiji. Zimi, zbog povećane količine padavina, ova rijeka zna donijeti poplave. Posljednja takva se desila u oktobru 1957. godine kada je veći dio Valensije bio poplavljen.
Padavine koje su se izlučile u ovom periodu od rijeke Turije su napravile ogromnu bujicu koja je nosila sve pred sobom. Poplave ovog tipa su specifične jer nastaju veoma brzo te se stanovništvo nema mogućnost skloniti, a brzina kretanja vode ide i do 80 km/h.
Prema posljednjim podacima, 95 osoba je izgubilo život u poplavama koje su pogodile jugoistočnu obalu Španjolske. Olujne kiše, koje su donijele 447 milimetara kiše po kvadratnom metru u Valensiji, nastale su kao posljedica „spajanja“ dvije prirodne pojave u atmosferi. Već nekoliko dana iznad jugozapadnog dijela Europe se nalazi ciklonska zračna masa.
‘Zračne rijeke’
Nastala je pod djelovanjem pretjeranog zagrijavanja Sredozemlja. Cikloni jesu normalne pojave i predstavljaju pad zračnog pritiska, ali nekada se znaju pojaviti u ekstremnom obliku. Morska voda ima svojstvo da se sporo zagrijava i sporo hladi, tako da je disbalans i zagrijavanje koje je više za dva stupnja od uobičajene temperature odlična predispozicija za formiranje ciklona. U isto vrijeme se konvektivno kreće i vodena para koja isparava iz toplog mora, a na visinama se kondenzira i pretvara u kišne padavine.
Spomenuti ciklon, koji je baza ovog olujnog i grmljavinskog nevremena, kretao se od sjeverne Afrike do obala jugoistočne Španjolske. Ova iznimno duboka ciklona nije bila izražena u prizemnom sloju atmosfere te se kretala u srednjem i visokom sloju troposfere (donji sloj atmosfere do 18 kilometara). U isto vrijeme se tu našla i prizemna ciklona koja je dolazila sa istoka iz prostora Baleara.
Ona se dolaskom na kopno izdizala jer ju je reljef priobalja vertikalno pokretao. S obzirom na činjenicu da dolazi sa toplog mora koje se sporije hladi od kopna, ciklon sa Baleara se brzo ohladio i kondenzirao vodenu paru. Na ovaj način je napravio predispoziciju kišnih padavina koje su normalne za ovaj period godine.
Najveći problem je nastao kada je došlo do dodira ciklona sa Baleara sa onim koji se nalazio na višim slojevima troposfere. Tada se razvio visinski vrtlog čija se osnova nastanka nalazi sjevernije u prostorima niže temperature. Na visinama iznad 5.000 metara se kreću mlazne struje (uski pojas snažnih vjetrova) koje meandriraju kao rijeke u centralnoj zoni troprosfere.
Ove „zračne rijeke“ sa sjevera se nekada odvoje i dolaze u južnije zone. Tada se dešava „cut off low“ u kojoj je hladna mlazna struja odsječena i uhvaćena u vrtlog sa vlažnim ciklonom koji je došao sa juga. Upravo taj hladni mlaz, koji ostane zarobljen i nastavlja put sve do raspada ciklone, je osnovni „krivac“ nastanka pojave koja se zove „hladna kaplja“.
Dodir dva ciklona koja su iznimno bogata vlagom je uvjetovao formiranje olujnih oblaka i obilja kišnih padavina. Uz samu obalu su nastajale „superćelije“ kao i vjetar tornado koji je devastirao sve što mu se našlo na putu. Svakako je ogroman problem napravio i reljef prostora jer je planinsko priobalje omogućilo brzi pokret padavinske vode te formiralo bujične poplave. Iznimno jako vertikalno kretanje zraka je razlog nastanka čvrstih padavina te se javljala i tuča koja je doprinijela većem kvantitetu štete.
‘Hladna kapija’
U Španjolskoj ne mogu nastati uragani kao u zoni Kariba u centralnoj Americi, ali pojava „hladne kaplje“ može uzrokovati i da oluje donesu ogromnu količinu padavina. Posljedice se osjećaju i na prostorima u kojima je količina padavina bila mnogo niža.
Tako je u mjestu Paiporta, koje se nalazi nedaleko od Valensije, rijeka odnijela most jer se bujica formirala od padavina u okolnim mjestima. Najveća tragedija je bila u pokrajinama Valensija, Mursija, Alikante i Almerija u kojima su se i desili slučajevi sa smrtnim ishodom kao i ogromna materijalna šteta.
Pluvijalna erozija je pokrenula i površinski sloj zemljišta tako da su se javili odroni i klizišta. Pojedina sela su u potpunosti zatrpana muljem i blatom, a ljudi su bili prinuđeni tražiti spas penjući se na drveće i krovove svojih automobila. Najveće bujice su bile na planinskim padinama, ali i u urbanim zonama u kojima su ceste postale korita bujičnih tokova koji su nosili sve ispred sebe, uključujući i brojne automobile koje su „akumulirali“ na kraju ulica.
Oluja, koja je ostavila najveći trag u Valensiji, nastavlja svoj pokret ka sjeveru. Nevrijeme se očekuje i u zoni sjeveroistoka Španjolske, u Kataloniji, ali u mnogo manjem obimu u odnosu na ono što se dešavalo na istoku te države.
Priroda nam svakodnevno pokazuje svoju snagu i moć i upozorava da moramo biti pripravni na sve one pojave koje se u njoj dešavaju. Prema dostupnim podacima, bilo je upozorenje za stanovništvo da se očekuje olujno nevrijeme i veća količina padavina. Krajnje je vrijeme da sva upozorenje o brzim promjenama u atmosferi počnemo shvatati mnogo ozbiljnije.