Koliko ‘promašena’ izborna kampanja utječe na građane
Ovakvo uređenje države, kao što je uređena Bosna i Hercegovina, daje prednost političkim strankama i pojedincima jer i prema građanima nastupaju s pozicije vlasti ili opozicije, zavisno od potrebe.
Predizborna kampanja za lokalne izbore u Bosni i Hercegovini bliži se kraju. Mnogi je ocjenjuju promašenom jer građani nisu imali priliku mnogo čuti o stvarnim lokalnim problemima. Umjesto toga, stranke i političari pričali su o temama koje nemaju nikakve veze s lokalnim izborima poput NATO-a, sigurnosti države, patriotama i izdajnicima…
Amela Delić-Aščić, profesorica na Odsjeku za žurnalistiku Univerziteta u Tuzli, kaže za Al Jazeeru da kampanja za lokalne izbore 2024. godine nije značajno drugačija od prethodnih.
Nastavite čitati
list of 3 itemsPredizborna kampanja ili kako preživjeti govor mržnje
Drastične kazne za kršenje izbornih pravila u BiH
„Slažem se da u politički pristranim medijima nije bilo dekonstruiranja političkih programa i analize stvarnih i ostvarivih programskih ciljeva. Ipak, građani su, ukoliko su zaista željeli, prateći kredibilne i profesionalne medije mogli saznati mnogo o temama koje imaju veze sa lokalnim izborima. U takvim emisijama i medijskim sadržajima novinari su vodili računa da njihovi gosti ostanu u sferi svojih nadležnosti. Često su kandidati iz različitih političkih opcija dolazili u ovakve emisije pripremljeni. Ovo smatram pomakom u odnosu na prethodne godine.
Što se tiče tema koje su u našem društvu postale uobičajene poput NATO puta, sigurnosti države, patriota i izdajnika, one su, nažalost, i ove godine prisutne. Bilo je i govora mržnje, koji je Centralna izborna komisija (CIK) kaznila“, kaže Delić Aščić.
Dodaje kako je zloupotreba ovakvih “velikih tema” uočljiva u samim sloganima političkih partija, a dobar primjer su političke stranke iz entiteta Republika Srpska, koje su mahom u slogane dodavale “Srpsku”. Veliki broj političkih stranaka u Bosni i Hercegovini koristio je i emotivno obojene riječi koje ne govore ništa o njihovim programima poput riječi “narod”, “budućnost” i sl.
„U argumentaciji je posebno bilo mnogo propusta, političari su koristili logički neosnovane argumente, logičke greške, neprimjerene retoričke figure (npr. apele na emocije, napade na ličnost, lažne analogije, neosnovane generalizacije, hiperbole i sl). Nažalost, politička kampanja i ove godine nije na nivou koji bi se mogao nazvati politički, medijski i komunikološki pismenim“, ističe.
Stvoren prostor ‘lošim đacima’
Politička analitičarka Ivana Marić kaže da je žalosno posmatrati kako političari godinama sistemski urušavaju politički i društveni sistem Bosne i Hercegovine, a problem vidi u tome da je politika postala toliko prljava da su se vremenom od nje odmicali kvalitetni kadrovi, što je stvorilo prostor lošim đacima da se izbore za svoje mjesto pod političkim suncem lagodnog života.
„Ljude sa zasluženim diplomama i stvarnim znanjem zamijenile su osobe s kupljenim diplomama, koje podlošću nadomještaju nedostatak pameti. Tako smo dobili beskrupulozne neznalice koje su spremne na sve samo da ostanu u politici. Promijenit će stranaka koliko treba. Pričat će sve ono što misle da birači žele čuti. U takvom okruženju, uz tako nesposobne, a pohlepne političare ne treba da nas čudi da nedostatak rezultata ili argumenata nadoknađuju širenjem straha i nacionalne mržnje“, kaže Marić.
Profesor na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu Elvis Fejzić kaže da je kampanja atipična i neprilagođena, što je u značajnoj mjeri refleksija kompliciranog političkog sistema i niske političke kulture, a to je vidljivo iz prezentiranog političkog marketinga stranka u predizbornom natjecanju te obraćanja i medijskih istupa njihovih kandidata na izborima.
„Političke teme kompatibilne općim izborima – vezuju se za državu, narod ili integracijska pitanja – su zbog navedenih okolnosti uveliko prisutne u predizbornoj kampanji za lokalne izbore, a pored toga izborni slogani za lokalne izbore nekih političkih stranaka, koje participiraju u izvršnoj vlasti na višim nivoima, ciljaju na nastavak političkog kontinuiteta i odgovorne politike, iako te stranke u većini lokalnih zajednica čine političku opoziciju, što predstavlja ortodoksnu političku kontradikciju“, smatra Fejzić.
Novinar magazina Buka iz Banje Luke Elvir Padalović smatra da su „velike teme“ zapravo pokušaj odvlačenja pažnje birača s konkretnih lokalnih pitanja na šire, ideološke teme koje izazivaju jake emocije, ali ne nude rješenja za svakodnevne izazove s kojima se građani suočavaju.
„Mi smo takvim politikama zatrpani već 30 godina. Dakle, političari pričaju iste visokopolitičke teme oko kojih mogu voditi beskonačne rasprave, jer je to lakše od izgradnje nekog lokalnog puta ili problema vodosnabdijevanja. Takva kampanja zaista jeste promašena jer ne ispunjava ključnu svrhu lokalnih izbora. Međutim, u Banjaluci smo zaista imali jednu žestoku kampanju – nije to samo zvaničnih mjesec dana uoči izbora, već se čini da je permanentna – koja se ticala lokalnih problema sa vodom, saobraćajem, novim raskrsnicama, regulacionim planovima, ali i to je sve dio jedne velike priče oko odnosa Stanivukovića prema skupštinskoj većini, koju predvodi SNSD“, kaže Padalović.
Zašto kandidati i stranke izbjegavaju lokalne teme?
Profesorica Delić-Aščić smatra da postoje četiri razloga zašto se kandidati ne fokusiraju na lokalne teme.
„Prvo, zato što ni sami ne znaju šta na lokalnom nivou mogu ili ne mogu uraditi, za što nema nikakvog opravdanja jer su dužni da saznaju s obzirom na to da se kandiduju; drugo, zato što do sada nisu mnogo uradili pa nemaju o čemu ni da govore; treće, u slučaju kada su njihovi oponenti vlast na lokalnom nivou oni će: a) govoriti o lokalnim temama kada kritikuju nerad prethodnika ili b) izbjegavati lokalne teme ako su prethodnici bili uspješni; i četvrto, fokusiraju se na populističke metode vođenja kampanje za koje misle da će proći dobro u medijskoj logici i za koje smatraju da će biti interesantnije apatičnoj javnosti lošeg nivoa medijske pismenosti“.
Marić smatra da kandidati izbjegavaju stvarne probleme, jer su iz prethodnih kampanja naučili da nacionalna retorika donosi najviše glasova i neće da riskiraju da izgube izbore jer su oni bili jedini koji su pričali o konkretnim temama značajnim za lokalnu zajednicu.
„Nevjerovatno je da se nacionalne teme koriste čak i u nacionalno čistim sredinama, gdje u nedostatku vanjskih neprijatelja iz rukava izvlače domaće izdajice. Sve dok građani više podrške budu davali populistima, nego ljudima sa rezultatima, ne možemo očekivati drugačije kampanje“, kaže Marić.
Profesor Fejzić smatra kako su ključni razlozi za takvo političko ponašanje i aktivitet povezani očigledno sa nedovoljnom političkom socijalizacijom kandidata na stranačkim listama, jer značajan broj njih, prema svemu sudeći, ne posjeduje adekvatno znanje o lokalnoj politici i zakonskim nadležnostima lokalne vlasti. Dodatni problem reprezentiraju partikularne i diskutabilne namjere lidera nekih političkih partija, koji stavljanjem u fokus patriotskih ili etnonacionalnih tema pokušavaju homogenizirati biračko tijelo i tako iznuditi veću podršku birača na lokalnim izborima.
Prema Padaloviću, razlog može biti u tome što su ovakvi, širi narativi i velike priče jednostavniji za političku mobilizaciju i polarizaciju biračkog tijela.
„Lakše se sa njima biračko tijelo mobilizuje i manipuliše. Također, mnoge političke stranke su dio vlasti na jednom, a opozicija na drugom nivou, što stvara često konfuziju i omogućava im da izbjegavaju odgovornost za lokalne probleme i konstantno se ta odgovornost prebacuje“, zaključuje.
Utjecaj loše kampanje na nisku izlaznost
Nekorektne kampanje, smatra Delić-Aščić, svakako negativno utječu na građane kada je riječ o njihovoj spremnosti da izađu na izbore. Dodaje da političari i mediji moraju obratiti više pažnje na građane i njihove potrebe.
„Mora doći do jednog sveobuhvatnijeg zaokreta medijske paradigme u izvještavanju o lokalnim izborima tako što će fokus sa negativnosti i formalnog popunjavanja minutaže biti zamijenjen solutions novinarskim pristupom, odnosno pristupom koji će tragati za rješenjima. Ta rješenja ne mogu biti apstraktna kakva često jesu, ili spisak kandidatovih želja, nego jasno definisana, mjerljiva, provjerljiva, istražena“, kaže ona.
Marić ističe kako je ovakva retorika pogubna za društvo, jer je situacija po pitanju nacionalne netrpeljivosti među narodima sada gora nego direktno nakon rata.
„Dovoljno je da pogledamo razliku u odnosu između koalicionih partnera u prošlom sazivu i u ovom. I dok su prošli saziv označile blokade i nadmetanja ko će koga više prevariti, vidimo određeni napredak u sadašnjoj vladajućoj koaliciji, kada uspijevaju bar oko određenih stvari da se dogovore, od kojih svi narodi imaju korist. Mnogo će još vremena trebati da se ponište decenije sijanja zla i to čak nakon rata više nego u samom ratu. I sve to samo da bi time prikrili kriminal i korupciju“, kaže Marić.
Profesor Fejzić smatra kako ovakva predizborna kampanja može utjecati destimulirajuće na građane, odnosno može uzrokovati njihovu političku apstinenciju, posebno onih pojedinaca koji su već razočarani u praktičnu politiku ili onih osoba što imaju dovoljnu političku socijalizaciju, izgrađenu svijest o političkom procesu i općenito dovoljno političkog znanja jer, kako kaže, većina takvih pojedinaca glasa u skladu s modelom racionalnog izbora i ne slijedi nužno preferencije svoje identitetske grupe, neke partije ili ideologije.
Iskorištavanje složenog državnog uređenja
Gotovo sve stranke su na nekom nivou vlast, a na nekom drugom opozicija. Ovakvo uređenje države je prednost političkim strankama i pojedincima jer i prema građanima nastupaju s pozicije vlasti ili opozicije, zavisno od potrebe.
Profesorica Delić-Aščić kaže da je to prednost ako na njega gledaju kao na priliku da opravdaju svoj nerad ili ako svoju kampanju fokusiraju na kritiku prethodnika, ali, ako zaista žele da rade, ovo uređenje može biti prepreka, ali ne tolika da se na poboljšanju situacije u lokalnim zajednicama ne može uraditi mnogo više.
„Brojne su lokalne zajednice našle načina da dobro rade i u ovakvom političkom uređenju, što znači da je moguće. Ne bi bilo loše da umjesto napada, politički predstavnici na lokalnom nivou počnu gledati na one uspješnije od sebe kao na uzore i motivaciju. Mislim da ni njihovi birači više ne cijene napade na druge i da žele konkretna rješenja za svoje probleme“, zaključuje.
Marić smatra kako će stranke i kandidati uvijek gledati da izmanipuliraju građane i zbog toga je bitno da što više radimo na edukaciji građana o medijskoj pismenosti i ranom otkrivanju podvala, laži i trikova kojima se koriste.
„Ono što svako od nas razumije je da zna kako živi, da li mu se standard povećao, da li ove godine može sebi priuštiti više nego prošle, da li mu je život lakši i ljepši ili se situacija pogoršava. Ne treba tu velika mudrost“, zaključuje Marić.
Profesor Fejzić primjećuje kako ovakvo političko uređenje države svakako dodatno komplikuje političke odnose.
„Imajući u vidu da su opći i lokalni izbori razdvojeni, što samo usložnjava izborno natjecanje političkih stranaka, a uz to nije ni ekonomski opravdano, onda se vrlo često događa da značajan broj stranaka u izbornoj utakmici istovremeno participira i kao politička pozicija i opozicija, a to samo dodatno haotizira političke odnose i komplicira već fragmentirani politički proces, pa čak negativno utiče i na politički prosperitet, odgovornost i stabilnost, posebno u tranzicijskom političkom okruženju koje još uvijek markira bosanskohercegovački politički kontekst“, zaključuje.